Predrag Lucić: Nacionalisti prosto ne vjeruju da može postojati netko tko nije nacionalist

 

 

Nacionalisti obično nisu od velike pameti i od velikog ukusa. Još davno je Danilo Kiš savršeno precizno rekao: nacionalizam je kič. I iz toga zapravo sve i izlazi. Iz te sklonosti ka političkom, duhovnom kiču... Totalitarizam je uvijek to. On je zadovoljavanje nečijih nižih poriva po svaku cijenu, pa makar ostatak svijeta bio po logorima, bio protjeran, bio u svojim unutrašnjim imigracijama, ili naprosto bio fizički likvidiran. Oni su u ime očuvanja te svoje fiksacije uvijek spremni na sve.

 

 

Odgovor leži u plitkosti nacionalističkog uma. Oni prosto ne vjeruju da može postojati neko ko nije nacionalist. I ta internacionala nacionalista zapravo bi funkcionirala sjajno da nema onih koji nacionalisti nisu i ne mogu, i ne žele biti. Nacionalisti ne znaju ništa pročitati izvan ključa nacije... Bošnjački nacionalist nema problem sa tim što je neko hrvatski ili srpski nacionalist. To vrijedi, naravno, i obratno. Može se debela knjižurina složiti od tih uzajamnih izjava ljubavi i tolerancije među nacionalistima svih ovih dvadeset i više godina otkada traje ova krvavija i postkrvavija na području bivše Jugoslavije.

 

Ljudi koji nisu nacionalisti, ljudi koji nisu taoci totalitarnog uma, oni naprosto prihvaćaju potpuno normalno da postoje i drugačiji od njih. Da postoje i nacionalisti. Eto ima nacionalista, ima konzervativaca... Ali oni, vjernici tih kič ideologija, misle da za njih drugi može postojati samo ako je isti kao i oni. Znači nacionalist – tako duhovno formiran i fundiran bez obzira koje je nacije. Onda je njima sve okej.