Ivo Lučič, Presvlačenje krša: Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja, Synopsis, Zagreb - Sarajevo, 680 stranica, 680 fotografija, ilustracija i karata


O knjizi

Knjiga pokušava odgovoriti na pitanje zašto je Dinarski krš u znanosti o kršu širom svijeta pojam najvišeg reda, a u općoj javnosti svojih zemalja – izraz za nešto sasvim bezvrijedno.

Poduzevši opsežna višegodišnja istraživanja na dvije prostorne razine, autor u fokus postavlja Popovo polje kao jedan od najmarkantnijih krških krajolika, dok mu kao širi okvir služi cjelina Dinarskog krša. Pisanu građu, čiji se sadržaji analiziraju u širokom rasponu pojavljivanja, od dnevnih novinskih kronika do najsuvremenije teorijske literature, obrazlaže na podlozi triju interdisciplinarnih platformi - karstologije, povijesti okoliša i kulturnog krajolika - nastojeći tu građu obuhvatiti i protumačiti kroz holistički pristup.

Prirodoslovlje je stvorilo pojam Dinarskog krša koji je gotovo nepoznat izvan stručnih krugova. Tehničke znanosti su mitologizirale hidroenergiju krških rijeka, a društveno-humanističke znanosti pripomogle stvaranju pojma dinarske kulture kojoj je glavno obilježje mentalitet „kratkog fitilja“.

Na metaforičkoj razini, sliku prirode krša autor vidi kao hitinski oklop kukca ili pak kao zmijski svlak. Zajednice stvaraju kolektivnu sliku svijeta u kojoj najčešće žive kao u oklopu, „nose“ je kroz određene historijske epohe, a potom, kad je prerastu, bolno odbacuju, baš kao što kukci presvlače svoj oklop.

Prevladavajuća slika prirode na početku 21. stoljeća pokazuje se ozbiljnom kočnicom razvoju društva. Ono vapi za njezinim novim svlakom.

Kad se ta stvar s prirodom promatra na kršu, odnosi se još više zaoštravaju. Krš je svojim pojmom podzemlja ponudio ljudskoj civilizaciji prostor u koji ona smješta svoja najgora iskustva i najgore strahove, nazvavši ga paklom. Ta se slika periodično uzburka, preplavi najprije sâm krš, te ostavi na njemu dovoljno razloga za ponovna namirivanja računa. Upravo stoga, da bismo razumjeli krš u 21. stoljeću, od goleme je važnosti kreiranje svlaka prirode utemeljenog na znanstvenom znanju i na humanističkim vrijednostima.


O autoru

Ivo Lučić (Ravno, BiH, 1960), novinar, istraživač i aktivist. U središtu njegova zanimanja je znanstveno novinarstvo, istraživanje te zaštita prirode i javnog dobra.

Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, a diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1986). Doktorirao je na Studiju karstologije Sveučilišta Nova Gorica u Sloveniji (2009). Znanstveni interesi su mu percepcija prirode i okoliša, osobito krša, te popularizacija znanosti. Autor je i koautor, te urednik nekoliko knjiga o kršu, ratnim stradanjima i ulozi medija u suvremenom društvu, kao i pisac brojnih popularnih, stručnih i znanstvenih članaka. Jedan je od suosnivača Centra za karstologiju ANUBiH. Pokretač je i koordinator projekta istraživanja, popularizacije i zaštite pećine Vjetrenice (1999-2009), u okviru kojeg je Vjetrenica potvrđena kao mjesto s najvećom podzemnom biološkom raznolikosti, te je prijavljena za kandidaturu na Popis svjetske baštine.