Grad Sarajevo u februaru 2017. dobio je novog gradonačelnika. Na tu poziciju izabran je Abdulah Skaka, kandidat SDA. Prevagu u izboru odnijela su dva glasa – to su bili Dado Stojnić, tada član DF-a i Almedin Miladin, tada član SDP-a. Inače, DF i SDP su podržavali kandidatkinju Naše stranke Sabinu Ćudić.

Bilo je jasno da se tu radilo o kupovini glasova. Iz SDP-a su odmah poručili kako je „Sarajevo danas dobilo novu gradsku vlast koja je rezultat klasične korupcije. SDA je kupovinom prebjega iz drugih stranaka uspjela izabrati gradonačelnika i druge zvaničnike Grada Sarajeva.“ Miladin je izbačen iz SDP-a te je kasnije postao član Naroda i pravde.

Suradnik Prometeja našao se noć nakon tih izbora u jednom ugostiteljskom objektu u Novom Sarajevu pored Igora Gavrića (SBB), koji je na gore opisani način izabran za predsjedavajućeg Gradskog vijeća. Gavrić je s rodbinom i prijateljima slavio svoj uspjeh, a naš suradnik zabilježio je sljedeće riječi:

„Tijesno je bilo... Zove mene Skaka u pola 12, kaže ‘Imamo Dadu!’ A jest ih Dado…” Nakon ovoga jest ih Dado..., slijedila je gestikulacija udaranja polustisnute šake otvorenim dlanom. Bahati Gavrić bio je veoma ponosan.

Tri godine te su stvari bile javna tajna, dok ih crno na bijelo nisu otkrili SDA-ovci Asim Sarajlić, Sabahudin Delalić i Muhamed Šehović u razgovoru koji je tajno sniman i objavljen prije nekoliko dana. Između ostalog, spomenuti trojac na tom snimku dijalogizira:

„I jebo te Abdulaha smo... glasali i Grad gore i ovo... Mi smo odigrali. Ja došo sa Zdravkom Stojnićem ko u 'Kumu'. Traca ih sve tamo organizovo i za glas je Skaka posto gradonačelnik. To smo ja i Traca završili. Osmica obišo ovoga Zdravka babu... i obećali neke stvari i završili. Tako je bolan došo, za jedan glas je došo za gradonačelnika.“

Taj jedan glas viška za Skaku, koji je do sjednice imao jedan manje, obezbijedili su, dakle, Dado Stojnić i Almedin Miladin. Tako što su se ponašali kao u mafijaškom filmu Kum. Tako što su obećali i završili neke stvari.

Na sve to, saopćenjem se u svoju obranu obratio Almedin Miladin. Po već oprobanom receptu bh. patriotskih prevaranata, prebacio je lopticu na teren rata. Pa kaže: Nisam glasao za Sabinu Ćudić jer je u ratu bila u Beogradu.

Ne znamo gdje je bila Sabina Ćudić za vrijeme rata***, niti nas zanima. Kad je rat počeo imala je 9 godina, a kad je završio imala je 13.

Ono što je žalosnije jest da postoji dovoljan broj ljudi kod kojih ovakva objašnjenja poput Miladinovih prolaze.

Prometej.ba

*** Nije trebalo dugo da saznamo kako Miladin možda jest prevarant i klasični izdanak bijednog nacionalističkog šovinizma, ali je zato obični lažov. O prozivanjima od strane Miladina na svom Facebook profilu oglasila se Sabina Ćudić sljedećim riječima:

"Gospodine Miladin i Vama slični, 17. aprila 1992. godine napunila sam deset godina. Živjela sam u tadašnjoj ulici Omera Maslića, današnjoj Envera Šehovića, u Sarajevu. U stanu u kom i danas živi moja porodica. Proslavu mog rođendana smo otkazali nakon što su roditelji moje prijateljice koja je živjela u tadašnjoj ulici Darovalaca krvi, javili da snajper puca na raskrsnici pored Hitne pomoći. Rat sam provela kao i moji sarajevski vršnjaci, pohađajući podrumsku ratnu školu – Osnovnu školu „Alija Alijagić“, između podruma i kuće, preživljavajući zajedno sa komšijama, promatrajući kako neki od njih ginu, promatrajući kako gori zgrada „Šibica“ sa prozora sobe koju sam dijelila sa mojom nenom Dikom, inače izbjeglicom. Mogla bih vam pisati o mnogo čemu što sam vidjela i doživjela u tom periodu, emotivno vas ucjenjivati i politički profitirati od mojih ratnih trauma – ali jedno je sigurno gospodine Miladin, da za razliku od Vas i Vama sličnih, ništa, ama baš ništa nije učinilo da mrzim, targetiram ili lažem o djeci koja nisu bila tu u ratu. Sarajevo je njihovo koliko i moje. Koliko i vaše."