Mnogi će reći – to je pobjeda nas kršćana, pobjeda zapadnoeuropske kršćanske civilizacije koja je, zahvaljujući svome tehnološkome napretku, uspjela nametnuti gotovo svim državnim poglavarima sekularno slavljenje jedne od njezinih najvećih sakralnih svetkovina. Vesele mu se ipak svi - i kršćani i nekršćani – jer za njegova trajanja raste BDP.


Drugi će reći – šteta da se to tako zbilo! Jer, ništa se time među ljudima nije promijenilo nabolje. I nastavit će jadikovati: otkad Božić prestade biti osobni i obiteljski blagdan, a postade državni i civilizacijski praznik, u njemu nestade onoga sadržaja koji u sebi nosi kršćanstvo kao religija – ostade bez opraštajuće ljubavi, okovan neraskidivom mrežom distanciranosti pa čak i mržnje prema drugima - kako prema samome sebi tako i onima u vlastitoj obitelji, u susjedstvu, društvenoj zajednici, državi, u svijetu.


Istina je - Božić iznenada postade dan naše bespomoćnosti. Ne usuđujemo se prijeći čak ni roditeljski, a kamoli komšijski prag i tako pristupiti najdražima (barem bi tako trebalo biti) – majci, ocu, sestri, bratu – ali ni susjedima u komšiluku, i susretom (oči u oči) čestitati jedni drugima Božić – božićati se.


biffel bozic


A zašto? Strah nas je! A strah nas jer ne volimo poraze. Naime, ako prvi stignemo na cilj, ako prvi pristupimo i čestitamo Božić, nećemo biti prvi ni u očima onih kojima pristupamo ni u vlastitim očima, nego ćemo biti poraženi, poniženi, postiđeni. Svi će nam reći: A što joj/mu bi? Što li joj/mu treba?


Istina, rijetki su oni među nama koji imaju hrabrosti ovo učiniti –distanciranu nezainteresiranost zamijeniti angažiranom susretljivošću – i tako prvi stići na cilj. Bez obzira na posljedice.


I stoga, svim čitateljima ovoga vrijednog i angažiranog portala www.prometej.ba – kako poraženima (da se ipak ohrabrei krenu mijenjati sebe i svijet oko sebe) tako i pobjednicima (da nastave i dalje prekoračivati ograde) – dakle svim Prometejevim čitateljima koji slave blagdan Maloga Boga (Božić) po Gregorijanskome kalendaru, nek' je


'na dobro došao Božić, sveto (po)rođenje Isusovo!',


onima koji će ga uskoro slaviti po Julijanskome kalendaru, želimo da uskliknu


'Hristos se rodi! Va istinu se rodi!'


te svim čitateljima – svejedno kojega spola, nacije, vjerozakona, svjetonazora ili životnoga usmjerenja bili –


nek' je sretna i berićetna nova 2015. godina.


Stoga, prijeđimo ogradu, nazdravimo jedni drugima!

Živjeli i uzdravlje!


Ivan Markešić

(U tekstu su slike Božić Đure Sedera i Bijeg u Egipat Josipa Biffela)