Foto: Damjan Žibert


Slovenački premijer Janez Janša sastao se 8. jula s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem – čije državljane nezadovoljne njegovom politikom je policija u tom trenutku krvnički, pendrecima po glavi, mlatila na ulicama Beograda – na video konferenciji na kojoj je riječi bilo o prijetnji koju za Evropsku uniju predstavlja „kulturni marksizam“, važnosti osnaživanja vojske i borbe protiv migracija, „propagandi liberalnih medija“, te nužnosti očuvanja „zapadne civilizacije“. Domaćin konferencije Orban trojac je nazvao „posebnim klubom boraca za slobodu“ i „najhrabrijim borcima protiv komunizma“. Riječ je, radije, o istaknutom klubu evropskih autoritarnih vođa koji u ovom trenutku nastoje uspostaviti strahovladu nad građanima u svojim zemljama, kontrolu nad medijima, te koristiti policiju za politikanske potrebe svojih represivnih režima.

Tri dana kasnije, slovenački premijer je 25. obljetnicu genocida u Srebrenici iskoristio za gnusnost kakva se rijetko viđa čak i u našim krajevima, navodeći na Twitteru kako se „pokolj ne bi desio da je teritorij bivše Jugoslavije nakon raspada očišćen od komunističke ideologije, a osuđeni posljeratni zločini u Sloveniji i drugdje“. Na objavu su reagovali zvaničnici i mediji s cijelog prostora bivše zajedničke zemlje, a od nje se ogradila čak i jedna od koalicijskih stranaka iz Janšine vlade, DeSUS. Ipak, navedena izjava je sasvim očekivana od političara koji je u vrijeme najmasovnijih dosadašnjih protesta u Sloveniji, onih iz 2012. godine koji su bili upereni protiv njegove vlade, zahtjeve i metode svojih političkih neistomišljenika, koje je nazivao „lijevim fašistima“, uporedio s – Holokaustom.

Foto: Damjan Žibert


Ovo je, istina, tekst o trenutnoj društveno-političkoj situaciji u Sloveniji i protestima koji se već mjesecima odvijaju na slovenačkim ulicama, ali susret trojca indikativnih političkih sličnosti te spomenuti tweet dobra su ilustracija prioriteta slovenačkog premijera, čak i usred zdravstvene i posljedične ekonomske krize s kojom se suočava cijeli svijet: stvaranje razdora među ljudima u zemlji, ali i šire. Twitter je, inače, omiljena platforma Janeza Janše za obračunavanje s neistomišljenicima, s novinarkama i novinarima koji imaju tu osobinu da se miješaju u svoj posao, te, kako vidimo, za izazivanje međunarodnih skandala. Druga platforma na kojoj provodi lov na vještice je glasilo njegove stranke SDS, Nova24tv, dijelom u vlasništvu mađarskih medija bliskih, ponovo, Viktoru Orbanu i njegovoj stranci Fidesz.

Janez Janša je u martu dospio na vlast putem stranačkih dogovora nakon što je prethodni premijer Marjan Šarec odstupio s čela manjinske vlade. Šta vlast u Janšinim rukama znači za Slovence vrlo brzo ćete saznati već pri prvom spominjanju njegovog imena u nekom društvu: velike su šanse da će vam reći kako je riječ o „kanceru slovenačke politike“, makijavelističkom političaru koji zapravo i nema ideologije već koristi sva raspoloživa sredstva da se održi na vlasti, iza kojeg je niz afera za koje je bio i osuđivan, te koji je u svoja dosadašnja dva predsjedavanja vladom provodio čistke nepodobnih u državnim institucijama i polarizovao društvo. Protesti iz 2012. doprinijeli su padu tadašnje Janšine vlade. Ovog puta, njegovo zaposjedanje vlasti koincidiralo je s početkom epidemije Covid-19, te su se razlozi za dizanje glasa vrlo brzo umnožili.

Protesti su simbolički organizovani već u martu, nakon što je vlada počela kadrovati, trenirati strogoću, demonizirati i patronizirati vlastite građane, te napadati javne medije. Nelogične i neustavne mjere prevencije u borbi protiv virusa nizale su se jedna za drugom, od smjene vodstva policije, vojske i obavještajnih službi, davanja većih ovlasti policiji i slanja vojske na granicu, preko odbacivanja mišljenja struke i Svjetske zdravstvene organizacije i širenja lažnih vijesti o navodno neodgovornom ponašanju državljana koji su se za lijepih proljetnih dana „masovno okupljali na izletištima“ – a koje je demantovao već prvi pogled na Live kamere na primorju i na Bledu, zatim zabrana prelaska granice opštine – kojih je u maloj Sloveniji više od 200 – pa do egzistencijalnog ugrožavanja prekarnih radnica i radnika izostavljenih u protukriznom paketu vladine pomoći i istovremenog pokušaja dizanja plata ministrima i državnim sekretarima.

Foto: Borut Živulović


Poštujući apele stručnjaka da u uslovima epidemije budu solidarni, ostanu u svojim domovima i time spriječe širenje virusa, Slovenke i Slovenci, većinom mlađe generacije i okupljeni oko niza organizacija civilnog društva, svoje su poruke vladajućima i naročito samom premijeru svakog petka slali sa prozora i balkona. „Nešto je trulo u državi Sloveniji, to je vlada Janeza Janše“, „Korona nije izgovor za diktaturu“, „Vladu u karantenu“, „Ne postoji vakcina za pohlepu“, „Zaustavimo virus mržnje“, „Vlada brine samo za svoje guzice“, „Pored takve vlade je koronavirus druga najlošija vijest“, samo su neke od poruka koje su na ovaj način poslate u javnost, a pratila ih je neizostavna muzička podloga lupanja u šerpe kojom su demonstranti iskazivali svoje nezadovoljstvo.


'Brine me budućnost moje djece'

Sredinom aprila, dok su stomatološke ordinacije još bile zatvorene kako bi se spriječio rizik zaraze novim virusom, a stariji građani za odlazak u trgovinu imali određen termin u danu, vlada je svečano saopštila da se otvaraju sportski objekti koji nude aktivnosti na otvorenom, u prvom redu tenis i golf. Na cinizam ovog poteza promptno je odreagovao pozorišni reditelj Jaša Jenull, koji je sve do danas ostao najistaknutije lice protesta u Ljubljani. Jenull je po objavi vlade zgrabio dječiji štap za golf i od svoje zgrade do zdanja Parlamenta Republike Slovenije „odgolfirao“ četrdesetak poteza ubacujući lopticu u usta od kartona napravljene vladajuće klike, premijera, ministra unutrašnjih poslova i ministra odbrane.

Uslijedilo je nekoliko sličnih akcija u režiji Jenulla i drugih umjetnica i umjetnika, te su na Trgu republike, najvećem gradskom trgu i tradicionalnom mjestu masovnih protesta, građani palili svijeće „u sjećanje na umrlu demokratiju u Sloveniji“, ali i za sve radnice i radnike pogođene epidemijom na koje je vlada zaboravila, te ostavljali stope napravljene od kartona za sve koji se usljed epidemiološke situacije nisu usuđivali protestovati svojim glasom i tijelom na licu mjesta. Jenull za svoje individualne akcije, koje su se podjednako brzo proširile društvenim mrežama i tradicionalnim medijima, kaže da su inicijalno bile zamišljene kao umjetnička intervencija.

„Smatrao sam da, uz pomoć društvenih mreža, kao umjetnik mogu pokušati humorom i maštom adresirati vladu i tako na neki način utjeloviti tu frustraciju, ljutnju i odlučno neslaganje, emocije koje po mom mišljenju mnogo ljudi u Sloveniji trenutno dijeli. U toj situaciji sam vidio funkciju umjetnika kao svojevrsne dvorske lude koja može direktno „napadati“ vlastodršce i razotkrivati njihove apsurde“, pojašnjava za Prometej.ba.

Foto: Miro Majcen


Borbu protiv vladajućih ali i za sistemske promjene doživljava i vrlo lično, dodaje. „Možda zvuči patetično ali me zaista brine budućnost moje djece. Već u prvoj sedmici Janšinog vladanja odobrena je čitava gomila potpuno neprihvatljivih mjera. Zanemarena je struka, u prvi plan je izbila militarizacija, kadrovski apsurdi i napad na nezavisnost medija. Ne želim da Slovenija postane nova Mađarska ili čak gore od toga i uvjeren sam da se takvim pojavama treba suprotstaviti odmah, dok je to još moguće. Historija nas uči da što duže zatvaraš oči pred skretanjem društva ka diktaturi i strahovladi, te tendencije je kasnije teže zaustaviti.“


'Protestima tražimo ne samo pad vlade već i sistemske promjene'

Protesti koji su počeli skromno u vidu nekoliko samostalnih umjetničkih akcija i isticanja transparenata na prozorima uskoro su dobili puno ozbiljniji oblik. Razlozi za bunt kulminirali su krajem aprila kada je u istraživačkoj emisiji Meta na državnoj televiziji uz pomoć radnika Zavoda za robne rezerve i zviždača Ivana Galea razotkrivena afera oko nabavke respiratora i zaštitnih maski „teška“ više od 180 miliona eura javnog novca. Protest se s balkona, prozora i društvenih mreža tog 24. aprila preselio na bicikl, omiljeno prevozno sredstvo u Sloveniji, koji je poslužio kao način da se održi fizička distanca među demonstrantima i prenebregne zabrana okupljanja većih skupina ljudi.

Lista zahtjeva demonstranata, započeta s tim da vlada mora odstupiti i da se na krađu javnog novca mora staviti tačka, od tog trenutka samo se proširivala, a gnjev ljudi je rastao. Vlada, naime, nije pokazivala namjeru da zauzda svoje naume, te je posebnim zakonskim aktima suzila prostor djelovanja i uticaja aktivističkih organizacija za zaštitu prirode, dala se u pripremu zakona koji će de facto ukinuti finansiranje javne televizije, te najavila izdvajanje čak 780 miliona eura za vojsku dok se infektivna klinika u Ljubljani, najpogođenija trenutnom epidemijom, raspada u 120 godina staroj zgradi i godinama čeka novo zdanje za koje se ne može sabrati potrebnih 38 miliona eura. Pokretu iniciranom od feminističkih, studentskih i anarhističkih inicijativa uskoro su se sa svojim zahtjevima pridružile i ekološke organizacije poput Balkan River Defence i Mladih za ekološku pravdu, kao i radnice i radnici u kulturi, nezadovoljni ignorisanjem kulture u hitnim vladinim mjerama u vremenu epidemije.

Najizrazitija poruka na transparentima od početka do danas, ona koja združuje sve zahtjeve, ostala je Smrt janšizmu – sloboda svima, što je, jasno, poigravanje sa sloganom Smrt fašizmu, sloboda narodu, budući da politiku aktuelnog premijera demonstranti vide kao najbliskiju fašizmu, zbog čega s trenutnom vladom nema i ne može biti pregovora. Na koji način aktuelni premijer Slovenije učestvuje u javnom diskursu i odgovara na kritike građana najbolje govori njegov pokušaj krivičnog gonjenja svakog ko je u ruci držao transparent na kojem piše Smrt janšizmu, budući da je to, kako je naveo „prijetnja smrću njemu samom“. No, tužilaštvo je ovaj njegov zahtjev odbilo kao neosnovan.

Foto: STA


Na protestima se svakog petka već gotovo tri mjeseca, bez obzira na vremenske prilike, okupljaju ne samo mlade aktivističke snage i radnice i radnici u kulturi, već i istaknuti javni intelektualci poput Svetlane Slapšak, Borisa A. Novaka, Svetlane Makarovič i Rastka Močnika, muzičari Zlatko i Zoran Predin, predstavnici izbrisanih, u masi je moguće vidjeti i brojne predstavnice i predstavnike treće životne dobi, a broj onih koji su svake sedmice spremni izaći na ulicu ne smanjuje se: po podacima policije kreće se oko 5.500, a prema izjavama organizatora protesta premašuje 10.000.

Jenull pojašnjava da Janez Janša naprosto ima tu moć da više od bilo kojeg društvenog aktera razjari naciju i natjera ljude na ulicu, ali i da aktuelni protesti nisu okrenuti samo protiv njegove vlade već čitavog nakrivo nasađenog sistema.

„Naravno da upravo premijer Janez Janša, kao najdestruktivniji slovenački političar, ima najveći potencijal da natjera ljude na proteste. On je također političar koji je u svim svojim proteklim vladama napravio najviše za klijentelizam, korupciju, stranačko uhljebljivanje i širenje govora mržnje, te razdora u Sloveniji. A njegovu trenutnu vladu omogućile su stranke koje su se prije izbora eksplicitno obavezale da neće s njim ići u koaliciju, razotkrivši tako generalnu disfunkcionalnost i koruptivnost slovenačke političke garniture. Protesti tako nisu okrenuti samo protiv vlade ili protiv jedne stranke, već se njima traže sistemske promjene“, navodi.


Trg je naš

Premda protesti u Ljubljani, kao i oni koji se istovremeno, premda u manjoj mjeri, odvijaju u drugim slovenačkim gradovima, protiču u najvećoj miroljubivosti, vlada je na njih odgovorila – represijom, a najočitiji dokaz toga je oduzimanje Trga republike iz ruku građana i građanki Slovenije. Trg je najprije manjim dijelom bio ograđen trakom, zatim je posred trga postavljena zaštitna metalna ograda, čime je, pod izgovorom „sprečavanja nereda“, spriječeno da se učesnici protesta okupe na jednom mjestu, a vrhunac oduzimanja javnog prostora od onih čije je on vlasništvo desio se u junu, kada je Trg u potpunosti ograđen metalnim ogradama, dodatno „ojačanim“ specijalnim policijskim snagama, što je bio pokušaj provociranja nasilne reakcije demonstranata.

Pokušaj nije uspio, te je jedino nasilje na protestima ostalo ono koje provodi policija u punoj „ratnoj“ opremi za razbijanje demonstracija popisivanjem demonstranata, izdavanjem prekršajnih prijava za – pazite sad – pisanje kredom po ulici, bespotrebnom upotrebom sile i hapšenjem nekolicine onih koji su odlučili sjesti na ukradeni Trg republike i čitati član Ustava koji garantuje pravo na mirno okupljanje, ili naprosto maltretirajući po ljubljanskim ulicama ljude za koje im se „po izgledu“ činilo da su krenuli na protest. Represivne mjere nisu uspjele niti odagnati demonstrante, niti ih isprovocirati, a činjenicu da Trg posljednje dvije sedmice u vrijeme protesta nije bio ograđen treba razumjeti kao prvu pobjedu nad vladinim represalijama.

Protesti su svojevrsni vrhunac dosegli 25. juna, na Dan državnosti Slovenije, kada su demonstracije poslužile kao alternativno obilježavanje ovog praznika, a sa „govornice“ su istaknute sve nepravde koje u ovom trenutku trpe skrajnuti u slovenačkom društvu, slovenačka kultura i priroda. Na alternativnu proslavu Dana državnosti, na kojoj je istaknuto da nema razloga za slavlje, ovog puta su došli i – neonacisti, tzv. „Žuti prsluci“, povezani s najvećom strankom iz koje dolazi i slovenački premijer, a koji su protestovali „za vladu“, što je apsurd sam po sebi. Ni ta provokacija nije uspjela, incidenata nije bilo, a naredni protesti nosili su i važnu poruku protiv fašizma, nacionalizma i rasizma, praćeni džinovskom zastavom na kojoj je precrtan kukasti križ – žute boje.

Foto: Voranc Vogel


Na kritike da se zahtjevi slovenačkih demonstranata previše bave autoritarnošću i općenito ličnošću samog Janeza Janše, a premalo radničkim pravima i ekonomskom krizom koja će poslije epidemije nužno uslijediti i, kao i obično, prebijati se preko leđa onih koji već sada imaju najmanje, Jaša Jenull odgovara da takvi komentari obično dolaze iz „najsalonskijih“ krajeva lijevog spektra, a ne iz samih fabrika ili rudnika, te da svima treba biti jasno kako vlast u Janšinim rukama itekako znači neizvjesnu budućnost za čitavu radničku klasu.

„Svaki dan koji Janšina vlada ima za donošenje novih i novih mjera čini trajnu štetu državi, okolišu, institucijama demokratije i, apsolutno, položaju radnika. Ako hoćemo situaciju poboljšati na dugi rok, pad trenutne vlade – koja je potpuno neprijateljski nastrojena prema civilnom društvu i nevladinim inicijativama – mora biti prvi korak, ali niko ne misli da će biti i zadnji. A rekao bih da smo došli u ovu situaciju u velikoj mjeri i zbog cjepidlačenja „lijevog spektra“ gdje se prečesto radije bavi malim razlikama i nesuglasicama, a ne daleko realnijim „vanjskim“ prijetnjama rastućeg nacionalizma, ekstremno-desničarskog diskursa i planske demontaže institucija demokratije“, zaključuje.

Tamara Zablocki, Prometej.ba