Malo kome u ovome trenutku će ove riječi našega pjesnika Maka Dizdara zvučati utješno. Neće zapravo nikome tko je poznavao Adnana Brkića, velikog čovjeka koji je u svom kratkom životu svojom plemenitošću i pitomošću zadužio mnoge, a koji je iznenada preminuo od zatajenja srca usred svoje mladosti. Krasili su ga skromnost  i ljudskost, susretljivost i prijateljstvo te veliki ideali o kojima je sanjao. Uvijek nasmiješen, zračio je vedrinom i pozitivnom energijom. Od dana kad sam ga upoznao postao mi je omiljeni sugovornik u Prozoru, razmišljao je slobodno i nije trpio nametanje nikakvoga mišljenja, ali isto tako je poštivao ljude s drukčijim pogledima na svijet i probleme koji su nas tištili. S njim ste se komotno mogli i ne složiti, a da se jednako volite.

 

Bio je radnik i umjetnik, veliki životni borac; spomenimo na ovom mjestu portal Prozor.net kojeg je vodio jedno puno desetljeće i koji je pružao informacije iz prve ruke o svim događajima u Prozoru, pridajući pri tome podjednaku pažnju i katoličkoj i muslimanskoj komponenti prozorske mikrokulture, što mnogo govori o njegovom svjetonazoru i životnim idealima. Adnanov odlazak je gubitak za naš grad i za našu općinu. Borit ćemo se da njegovo ime bude zauvijek zapisano pored drugih velikana.

 

Adnan je mnogo pomogao pri pokretanju i radu portala Prometej.ba. Prvih nekoliko mjeseci postavljao je tekstove, a postepeno nas je, uz puno pažnje i strpljenja, naučio kako da to sami radimo. Ako bi nešto zapelo, dovoljno je bilo poslati Adnanu poruku da uradi, a njegov odgovor je uvijek bio: može jarane, nema frke, uz obavezan smiješak na kraju. Još jedanput mu se iskreno zahvaljujemo za sve što je uradio za nas i sva druženja na kojima smo govorili o jednom boljem svijetu, pravednijem i normalnijem od ovoga koji je sada, što smo zapravo u našem malom krugu i ostvarivali takav svijet.

 

Nije se lako pomiriti s činjenicom smrti, smrt je misterij koji će čovječanstvu zauvijek ostati nepoznat, a čovjeku ostaje nada da smrt nije konačni kraj života već prijelaz u vječni život. U suprotnom, niti za našu bol ima utjehe niti išta ima smisla.

 

Adnane počivaj u miru, neka ti je vječan život. Nas koji ostajemo iza tebe čeka teška i gotovo neizvediva zadaća da prihvatimo činjenicu da te više nema među nama i da usprkos toj činjenici živimo normalno svoj život. Uostalom, i ti bi tako sigurno želio, možda nam upravo sada iz onoga svijeta u koji je otišao tvoj duh poručuješ: ništa se ne brinite, nema frke, vidjet ćemo se opet.


 

{youtube}ZZUi0hIjFWA{/youtube}

 

~Portal prozor.net više ne postoji.~