Istoričarka Latinka Perović kazala je da Mirko Đorđević nije bio čovek političke ideje a još manje neke političke stranke, već čovek moralnog i intelektualnog stava. “On je bio čovek s one strane zla. Takav je ostao i u vreme trijumfa zla na kraju 20. veka u bivšoj Jugoslaviji i u Srbiji”, kazala je Latinka Perović.


Navela je da je sa Đorđevićem često pričala o istorijskim i filozofskim temama i da su zajedno dolazili do zaključka da se, bez istorijskog saznanja, mit postepeno degeneriše u opasnu laž. “U toku dva veka novije istorije srpski narod nije zadovoljavala nijedna realna država. Do nacionalnog državnog mita se uvek pokusavalo stići nasiljem i ratovima”, kazala je Latinka Perović.


Dodala je da je Đorđević bio preokupiran proučavanjem opasnog mita o Rusiji kao o Trećem Rimu koja je, prema njenim rečima, zajednička i carskoj i sovjetskoj a po svemu sudeći i postsovjetskoj Rusiji. “Suština je u imperijalnosti ruske politike u Ukrajini, što je konstanta ruske politike, koja ne ostavlja ni samu Rusiju bez rizika”, ocenila je Latinka Perović.


Sociolog Boško Kovačević rekao je da je Mirko Đorđević bio svestan da živimo u vremenu dubokog duhovnog i moralnog propadanja i dodao da je znalački prepoznavao znake vremena i borio se za istinu, tragajući za njom. “Bio je svestan da živimo u vreme nastajanja lumpenburžuja, lumpenintelektualaca i lumpenpolitičara”, kazao je Kovačević.


Tribina-o-Mirku-12


Filozof Tomislav Žigmanov ocenio je da je nakon Đorđevićeve smrti ostala “zjapeća praznina koja ostavlja samo strah” i pitanje hoće li Srbija bez takvih ljudi, velike posvećenosti i ogromnog znanja, imati budućnost. “Srbija i njena intelektualna elita ima velikih problema sa pitanjima gde smo danas, gde smo bili juče i gde ćemo biti sutra. Ona je bez kritičkog preispitivanja vlastitog, bez spremnosti za preuzimanje krivice, bez spremnosti za razumevanje evropskog prostora”, ocenio je Žigmanov.


Politikolog Pavel Domonji podsetio je da je Đorđević bio vernik koji je kritikovao crkvu i funkcionere vere. “Molio je za crkvu jer je crkva izgubila moralno pravo da moli za nas. Zauzeli su mesta onih koje je Hrist svojevremeno izbacio iz hrama. Umesto jevanđelja, oni su se okrenuli nacionalizmu”, rekao je Domonji i dodao da se u Srbiji danas često pitamo da li je država svetovno odelenje crkve ili ne.


Književnik Nedim Sejdinović ocenio je da je Mirko Đorđević bio kao “postmoderni prosvetitelj” i kao “panker u crkvi”. “Nije se plašio da uđe u medijski glib, bio je potpuno samouveren, kao neko ko nema šta da izgubi i kao neko ko nema šta da dobije. Novinari su često kontaktirali Mirka, jer je u Srbiji malo intelektualaca, a posebno onih koji su hrabri i koji se ne plaše da kritikuju odnos crkve i države”, kazao je Sejdinović. Prema njegovim rečima, intelektualci, većina njih, služe da bi se zadržala postojeća raspodela moći u društvu, kao i sopstvenih sinekura.


Sin Mirka Đorđevića, Saša Đorđević rekao je da je njegova porodica bila na njega ponosna, jeste ponosn i biće ponosna na sve ono što je on bio, šta je radio, kako je pisao, govorio. On je zahvalio svima koji čuvaju uspomenu na njegovog oca.


Tribinu je organizovalo Nezavisno društvo novinara Vojvodine u Medija centru Vojvodine.


Autonomija.info

13.05.2014.