Pod naslovom „Vjera po diktatu“ u Danima su donesene reakcije na Izjavu Petra Jeleča, Mile Babića i Luke Markešića (Dani, br. 730, 10. 6. 2011, str. 20-21).

Reakcija fra Petra Jeleča na Izjavu

altKako Dani prenose, Petar Jeleč kaže da se on "ni koji način ne nalazim u ovom priopćenju koje je objavila provincijska uprava Bosne Srebrene, a koje inače kao da je poteklo iz jedne u zadnje vrijeme eksponirane "radionice", poznate po istupima prepoznatljivog stila i destruktivnog sadržaja. No, u svakom slučaju, što se mene tiče, nikada nisam nastupao ni u čije ime, nego u svoje osobno. Isto tako, nikad se nisam zauzimao ni za jednu političku stranku ili opciju, što se može vrlo lako provjeriti iz mojih javnih istupa. Ovdje je problem što je danas u našim crkvenim krugovima jedan od najvećih prijestupa - koji se inače teško oprašta - ukazivanje na dvadesetogodišnju katastrofalnu i kriminalnu politiku HDZ-a kao najodgovornije stranke za današnji položaj Hrvata, dok se s druge strane nikad ne prigovara onim svećenicima koji otvoreno agitiraju za HDZ, koji dolaze na predizborne skupove HDZ-a, koji članove "stožerne" stranke postavljaju ispred oltara za vrijeme euharistijskih slavlja i hodočašća, koji s njima otvaraju kojekakve ceste pred izbore, koji od njih dobivaju sumnjive donacije ili direktno sudjeluju u pregovorima o zbližavanju dvaju HDZ-a kako se to nedavno dogodilo u jednoj županiji s hrvatskom većinom ili kako se to inače već događalo u prošlosti. Ja ću i dalje bez ikakvog ustručavanja reagirati kao i do sada na određene manipulacije naših vjersko-političkih elita bez obzira o komu se radilo i spreman sam sa svakime argumentirano sučeliti svoje stavove."

Reakcija fra Mile Babića na Izjavu

alt"Nakon Drugog vatikanskog sabora (1962-1965), koji je bio velika prekretnica u životu i djelovanju Katoličke crkve, Crkva (misli se na službenu Crkvu, na one koji imaju službe u Crkvi) treba biti stranačko-politički neutralna. Središnja je naime zadaća Crkve da naviješta Isusovo evanđelje, a to znači da se zauzima za spasenje svakog čovjeka. Zauzimati se za spasenje svakog čovjeka znači zauzimati se za slobodu svakog čovjeka i za ljudsko dostojanstvo svakog čovjeka, jer je pristup Bogu moguć samo iz slobode. Iz toga slijedi da čin vjere u Boga nastaje iz slobode i da u vjeri ne može biti prisile. Bog je svakom čovjeku darovao slobodu i ljudsko dostojanstvo. I to čovjeku nema pravo nitko na ovoj zemlji oduzeti: ni Crkva, ni država, ni bilo koja politička stranka ni nacija. Religija i nacija su radi čovjeka. Crkvena je zadaća prema tome religiozno-teološka, ta zadaća, dakle, ima istinski duhovni karakter. Kada se Crkva zauzima za svoje duhovne i moralne principe, onda njezino djelovanje - htjela to ona ili ne htjela - ima i političke učinke. Zato crkveno djelovanje nije izravno političko, ono je političko na neizravan način.

Na praktičnoj razini iz navedenih principa slijedi da Crkva treba govoriti prvenstveno o duhovnoj i moralnoj dimenziji politike i političkih pitanja i da Crkva treba odbaciti i osuditi onu politiku koja gazi moralne principe i principe Isusova evanđelja, treba odbaciti svaku isključivost: osobito nacionalnu, religioznu i političku isključivost, jer ta uzajamna isključivost vodi ljude u BiH u uzajamnu mržnju i nasilje.

Svećenici i biskupi trebaju biti stranačko-politički neutralni. Kada profesori s Franjevačke teologije - koji su i svećenici - nastupaju javno, nastupaju uvijek u svoje ime i u ime svoje savjesti, i oni upravo nastupaju u ime teoloških i moralnih principa, ne dopuštaju da političari u BiH svoju laž nameću građanima i narodima kao istinu i svoje zlo nameću kao dobro. Oni brane slobodu i dostojanstvo svakog čovjeka. Oni se ne zauzimaju ni za jednu konkretnu političku stranku, nego se zauzimaju za duhovne i moralne principe. Bliže su im one političke stranke koje su bliže tim principima. Oni se upravo protive političkoj instrumentalizaciji vjere, protive se, dakle, pretvaranju vjere u puko sredstvo bilo čije vlasti, u konkretnom slučaju, u puko sredstvo samo jedne hrvatske političke stranke i u puko sredstvo hrvatske nacije. Moralni su principi univerzalni i vrijede za sve ljude: i za politiku i za sve političke stranke i za sve nacije."

Reakcija  fra Luke Markešića na Izjavu

alt„Optužbom svih za krizu u BiH i Hrvata u njoj, Uprava zapravo samo pokriva glavne krivce za to u HDZ-u, koji se proglašava kao isključivo i apsolutno legalna i legitimna svehrvatska stranka, te već 20 godina vodi katastrofalnu politiku, prokazujući sve koji drugačije misle kao izdajice, a druge ljude i narode kao neprijatelje hrvatskog naroda u BiH, umjesto izgradnje prijateljskog zajedništva s njima u slobodi i miru. Usprkos tomu, Uprava ipak smatra potrebnim prozvati 'neke članove franjevačke zajednice, ugledne u društvu', koji su krivi zbog kritike takve politike HDZ-a, te se navodno svrstavaju uz druge stranačke politike, kao što stvarno čine drugi franjevci, njihovi provincijali, svećenici i biskupi, pokazujući to javno na čisto stranačkim izborima ili tzv. saborima Hrvata, kao i nedavno u Mostaru. Njihova je glavna krivnja što kritiziraju HDZ zbog politike podjele BiH, zločina i kriminala u ratnom i poratnom vremenu. Radi se, dakle, prije svega o protumoralnoj i protuvjerskoj djelatnosti te politike, koju bi cijela franjevačka zajednica i Katolička crkva po dužnosti i pravu svoga vjerskog poslanja trebala kritizirati kao 'grijeh struktura' u ovozemaljskom stvarnosti te nacionalističke politike."

Što se tiče djelovanja bosanskih franjevaca intelektualaca, Luka kaže da „oni to čine po ljudskom pravu i dužnosti, ne samo kao građani nego i kao franjevci u svojoj zajednici i društvu, opravdanom kritikom političkog nemorala, u duhu biblijskih proroka, prema tradiciji bosanskih franjevaca kao narodnih tribuna za socijalnu pravdu i ljubav, protivno šizofrenom razdvajanju religije i politike, a poštujući njihovu relativnu autonomiju“. Fra Luka zaključuje da se „tekstopisac ove izjave odaje po svom stilu i shvaćanju kršćanskih istina i vrednota kao čovjek vjerojatno izvan same ove uprave, a možda i izvan zajednice bosanskih franjevaca, zapravo kao odani privrženik hadezeovske perfidne politike, koja miješanjem istina i laži ima namjeru da razbije zajedništvo među njima, kod kojih je različitost u mišljenju, pogotovo u političkim pitanjima, bogatstvo a ne manjak u tradiciji  Bosne Srebrene“.

Reakcija fra Ive Markovića na Izjavu pod naslovom „Pijuni mračnih sila“ (Dani, br. 730, 10. 6. 2011, str. 22-23)

Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene s proljetnog zasjedanja definitorija 30. svibnja 2011. objavila je Izjavu za javnost u kojoj se ograđuje od svojih članova „uglednih u društvu“ koji „svrstavajući se aktivno uz određene stranačke politike“ svojim djelovanjem „sudjeluju u produbljivanju krize“ u BiH.

Budući da se ovom izjavom ova Uprava Provincija izručuje u posve problematičnu političku opciju koja odudara od „njezinoga dugog povijesnog i aktualnog pozvanja – brige o narodno-vjerničkoj, hrvatskoj i katoličkoj supstanci u Bosni i Hercegovini, pa kroz to i o samoj Bosni i Hercegovini. U sedamstoljetnoj tradiciji bosanske franjevačke „strategije“ i „politike“ to dvoje je nerazdvojno sraslo u jedno“, držim odgovornim i moralnim činom na tu izjavu reagirati.

Sveci i demoni

Koliko god u toj izjavi Uprava Provincije deklarativno nastoji prikazati svoju franjevačku kršćansku misiju u okvirima demokratskih standarda, u svakoj se rečenici prepoznaje posve svrstan, stranački, HDZ rukopis. Lako se analizom teksta može zaključiti da tu izjavu nije napisao ni Provincijal ni ova Uprava, i nisu imali unutarnjeg razloga da je pišu, nego je, tvrdim, ponuđena, donesena, sugerirana na aktualnoj ideološkoj HDZ potki, a vjerojatno iza nje stoji neka ucjena ili potkupljivanje.  Ideologija te potke je: hrvatski narod sa svojom kršćanskom vjerom i Katoličkom crkvom u BiH je ugrožen, obespravljen, izložen sveopćoj uroti, uništenju, a jedini koji može okupiti i izbaviti  taj narod je HDZ. Kada HDZ nije na vlasti, ugrožen je sav hrvatski narod. Svi koji nisu uz HDZ sustavno se demoniziraju kao otpadnici, izdajice, komunjare, poturice.

Takav ideološki sklop HDZ već godinama uporno održava prije svega koristeći katoličke religiozne mehanizme cenzure i redukcije svijesti zbog božanskog autoriteta u Crkvi. Za svoje sebične stranačke potrebe HDZ nemilice troši i Boga i vjeru i Crkvu, kako se zorno može vidjeti u hercegovačkom izdanju Večernjeg lista koji zna otići do razmjera blasfemije, primjerice kada Kardinalov izgon iz stana uspoređuje na Veliki petak s Isusovom mukom, a da nitko tu blasfemiju ne zapazi i ne reagira na nju. Gdje ti mehanizmi ne funkcioniraju, onda se primjenjuje potkupljivanje, prijetnje, napadi. Tom moćnom metodom HDZ je praktički neuklonjiv s vlasti dok ne proradi onaj dubinski kontraefekt kada se narodu otvore oči, kada više neće vjerovati ni HDZ-u ni Katoličkoj crkvi ni njezinom Bogu, kao što su izgubili svako povjerenje u komunizam i svaku najmoćniju sebičnu ideološku konstrukciju.

Izjava Uprave Provincije podmeće „uglednim franjevcima“ svrstavanje uz „određene stranačke politike“. Nijedan bosanski franjevac koji analitički i kritički nastupa nije član nijedne stranke niti dopušta da bude ikakav pijun neke stranke, nego nastoji svojom teološkom misijom služiti kvaliteti društvenog demokratskog života. Neke neoprezne izjave o podršci nekim strankama motivirane su kontekstualno i moralno, a ne politički i ne može se naći nijedan taj osumnjičeni franjevac koji je spregnut s interesima SDP, HSS, HSP ili bilo koje druge stranke. Neke su stranke od tih pojedinaca tražile pomoć primjerice u programskom odnosu prema religijama, a takvu su pomoć mogle dobiti i sve druge stranke, pogotovu HDZ.

Političke zakulisne igre

HDZ je stranka nastala na energijama pokreta za nacionalnom homogenizacijom hrvatskog naroda. HDZ se već otpočetka uvježbao koristiti hrvatski entuzijazam krađom sredstava prikupljenih za obranu i humanitarnu pomoć da bi tu vještinu obilato primijenio u privatizaciji dovodeći Hrvatsku i hrvatski narod u BiH među najkorumpiranija društva na svijetu s prezaduženim i već gladnim narodom i tajkunima koji samo znaju trošiti ono što su pokrali. Hrvatsku državu nije stvorio HDZ, nego je nastala unatoč takvome HDZ-u; sva katastrofa Hrvata u BiH vezana je za HDZ, i korupcija s invalidskim i boračkim penzijama, i privatizacija, i zloporaba vjere i Crkve i izgon i iseljenje Hrvata iz Bosne. HDZ svim silama koči demokratizaciju Hrvata, HDZ je najotvorenije zastupao preseljenje naroda, etničko čišćenje, u HDZ su duboko uvukle rasističke ideje, sav hrvatski ološ našao je utočište u toj stranci i to pod otvorenim i tužnim pokroviteljstvom velikog dijela Katoličke crkve. Ponosan sam na svaki svoj potez i riječ napisanu radi demistifikacije toga strukturalnoga grijeha hrvatskog naroda i u tome me neće zaustaviti nikakve izjave nedoraslih karijerista u ovoj Upravi Provincije.

Ova Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene došla je na vlast 2009. političkim zakulisnim radnjama, nespornim utjecajem mračnih sila u HDZ-u preko hercegovačkog vizitatora fra Gabrijela Mioča koji je manipulirajući Generalnom upravom u Rimu uklonio sve sposobnije kandidate za Provincijala. Zoran dokaz je objava kandidata u Večernjem listu, glasilu HDZ,  koje je odobrila Generalna uprava u Rimu prije nego je tu informaciju dobio sam Kapitul Provincije 2009. Cilj im je bio ukloniti državotvorni probosanski oslonac BiH u bosanskim franjevcima. I onda je fra Gabrijel još dodatno, da potvrdi degradaciju bosanskih franjevaca, ideološkim floskulama ocrnio bosanske franjevce u Generalnoj kuriju u Rimu na što je General Reda reagirao svojim pismom, ali se sve stišalo kada su iz Provincije stigle reakcije koje su prijetile da se razotkrije manipulacija. O tome kako je to fra Gabrijel Mioč radio najbolje se može vidjeti iz priloženog dopisa koji su potpisali trinaestorica profesora Teologije i još 4-5 otvoreno podržali. To je pismo Uprava samo prešutjela i zaustavila raspravu o Generalovu pismu.

Najnesposobnija Uprava

Ova Uprava je bez sumnje najnesposobnija Uprava u Bosni Srebrenoj u razdoblju što ga pamte živući bosanski franjevci koja ništa nije uradila u zajednici koja vapi za reformama osim što je omela brojne inicijative, primjerice poput izgona zbora Pontanima koji je nastao iz srži bosanske franjevačke duhovnosti. Od ove se Uprave ništa i ne može konstruktivno očekivati osim da budu pijuni mračnih sila kakve izviruju iz ove izjave. Bosanski bi se franjevci morali trgnuti, tražiti posjetu Generala Reda, tražiti istragu koja je dovela do manipulacije Generalnom upravom, informirati ga o svemu i tražiti nove opće izbore na temelju mobilizacije sve Provincije oko ključnih pitanja koja potresaju bosanske franjevce i društvo u kojemu djeluju. Provincija Bosna Srebrena tone, hrvatski bosanski intelektualci otvoreno pišu da više ne postoji sintagma „bosanski franjevac“, nego još postoje samo pojedinci s tim nazivnikom.

Pripremio: Prometej.ba