Prije par dana sam otvorio jedan portal i iznenadio se kad sam na naslovnoj strani vidio naslov Dug: prvih 5000 godina.

Znao sam odmah da je to naslov djela - reći ću najpoznatijeg - antropologa, anarhističkog aktiviste i univerzitetskog profesora Davida Graebera. Kako znam da je ovo djelo Graebera staro deceniju, prvo što sam pomislio bilo je: “dobro, tema duga je uvijek relevantna, pa se ovaj doprinos uvijek može iznova reaktualizirati”. Ipak, nije mi bilo jasno otkud tekst sada tu i zašto. Onda sam vidio: “Umro je antropolog i anarhista, autor uticajnih knjiga o dugovanju u ljudskoj istoriji: tzv. ekonomske slobode počivaju na onome što je većim delom istorije bilo smatrano suštinom ropstva.” Kako je na Twitteru izjavila njegova supruga Nika Dubrovsky, David Graeber je umro 2. septembra u Veneciji, od posljedica unutrašnjeg krvarenja.

Prvi moj dodir sa likom i djelom Davida Graebera se desio 2013. godine, po prevodu gore spomenutog djela Dug: prvih 5000 godina na naš zajednički jezik. Srećko Horvat, raspravljajući u emisiji Peti dan na temu ekonomske krize i (otpisa) duga, pozvao se na ovo djelo. I ne samo to, već je knjiga upečatljivih crvenih korica, sa “računom” po sredini, stajala na stolu ispred njega. Iako sam već ranije, na sarajevskom Antifestu, slušao predavanja na temu duga i dužničke krize - tom prilikom upoznavši Érica Toussainta i Costasa Douzinasa - kako nisam ekonomista, to mi je polje bilo nepoznato i nisam se mnogo bavio njim. No, saznavši za djelo Dug, ne samo da sam otkrio Graebera, već i antropologiju kao takvu.

Tako sam u septembru 2015. godine, kao stipendista CREOLE programa, redovno upisan na dvogodišnji MA studij socijalne i kulturne antropologije Univerziteta u Ljubljani (Univerza v Ljubljani). Ukoliko bih htio pretjerati, mogao bih reći da je ova knjiga možda presudno odredila tok mog akademskog i aktivističkog djelovanja. Selidbom u Ljubljanu i početkom studija priča o Graeberu ne (pre)staje. Čak nasuprot. Dolaskom na predmet Sodobne težnje v socialni in kulturni antropologiji (Savremene tendencije u socijalnoj i kulturnoj antropologiji) profesora Jake Repiča, otkrivam da je Graeberov Dug obavezna predmetna literatura, što me je prijatno iznenadilo i obradovalo. Profesor Repič nam je već nakon prvog, uvodnog predavanja e-mailom poslao literaturu, koju još uvijek posjedujem.

No, kako sam već spomenuo, Graeber nije bio samo antropolog i univerzitetski profesor poznat među akademijom. Kako je bio anarhistički aktivista - zbog čega je 2005. otpušten sa Yale univerziteta - učešćem u protestima protiv Svjetskog ekonomskog foruma u New Yorku 2002. godine, sudjelovanjem i objavljivanjem knjiga o pokretu Occupy Wall Street, postao je značajna figura i u ovoj zajednici. Tako i među anarhističkim aktivistima u Ljubljani. Najviše se to vidjelo u borbi za socijalni centar Rog koja se odvijala upravo po principima za koje se Graeber zalagao tokom svog akademskog i aktivističkog mišljenja i djelovanja.

Po završetku studija i povratku u Sarajevo, moram priznati, nisam se mnogo bavio Graeberom i njegovim djelom. Nisam za njega čuo sve do pandemije i aprila mjeseca, kada je u karantinskoj epizodi DiEM TV skupa sa Majom Kantar razgovarao na temu duga, usranih poslova i političke samoorganizacije. A on je ostao aktivan i predan svom poslu i aktivizmu do zadnjeg dana svog života, što svjedoči i njegov posljednji tweet, moguće objavljen samo par sati ili čak minuta prije smrti.

Nažalost, za vrijeme svog života, ovaj možda najutjecajniji antropolog na svijetu nije uspio doprijeti do naših prostora u mjeri kojoj je zaslužio. Ovaj kratki homage će možda nekoga, kao što je mene 2013. godine gostovanje Srećka Horvata, nagnati da se zainteresuje za misao i djelo Davida Graebera, za “oživljavanje revolucionarne imaginacije”.
Jer, zaključimo njegovim riječima, nema ništa važnije od razumijevanja svijeta u kojem živimo.

Minel Abaz, Prometej.ba