Skica za jedan tekst: Retuđmanizacija usred “Svjetla“ riječi
- Otkad je krenulo s izlaženjem (srpanj 2013.), Svjetlo riječi – mjesečnik bosanske franjevačke provincije nastao na zgarištima nasilno ugašenoga istoimenoga lista Svjetlo riječi [koji je od pokretanja 1983. godine pa do nasilne smrti 2013. imao časnu ulogu duhovnoga svjetionika i prostora autentične i autonomne misli, oslobođene nacionalizma, nenavezane na diktat političkih i drugih moćnika] ne prestaje nas iznenađivati s novim pomicanjem granica u svome općem pomračenju i gaženju svih vrijednosti po kojima je pokojno Svjetlo riječi bilo prepoznatljivo na našim prostorima.
- Istjerivanjem, simboličkim i fizičkim, svega što vrijedi, Svjetlo riječi postalo je loša kopija Naših ognjišta, iz broja u broj do vrhunca dovodi najgore momente miklenićevskoga Glasa Koncila. Svjetlo riječi konačno je postao list po mjeri Dragana Čovića, Miljenka Stojića, i mnogih intelektualnih i moralnih nedonoščadi kojima ne vrijedi spominjati ni ime. „Hajde, reći ću da ne znam, kamo bih smjestio članak iz jednih naših katoličkih novina. Napisan je u rubrici Duhovne stranice. Ističe nekakvo pravo na različitost“, gnjevio je Miljenko Stojić na pokojno Svjetlo riječi u ono vrijeme. Sada je konačno došao na svoje, nema nikakvoga prava na različitost koje bi mu smetalo. Možda pored HRSvijeta ili sličnih opskurnih fašističkih glasila, Svjetlo riječi bude sljedeći medij u kojem će pisati protiv komunista, masona, novosvjetskih poredača i sličnih bića, a u obranu ratnih zločinaca i drugih hrvatskih svetinja.
- Gledam staru naslovnicu Feral Tribuna na kojoj stoji istaknut navod fratra koji je pokrenuo pokojno Svjetlo riječi: Crkva mora osuditi fašizam u HDZ-u. Danas Svjetlo riječi ne samo da ne osuđuje lošu politiku HDZ-a, nego je postalo njezin najvjerniji sluga. Poput Pol Potovih crvenih kmera ili vojničara ISIL-a, poredači novoga Svjetla riječi uništavaju bez imalo skrupula sve vrijedno što su stvorili oni na kojima se ovi navodno temelje.
- Kao što sam već naznačio, od društva koje upravlja ovim SR-om ne trebamo se više ničemu iznenaditi. (Zamislite najgoru ideju, po mogućnosti što beščasniju, i budite sigurni da će ju oni izvesti u djelo. Već provjereno u slučaju sklapanja pakta s Draganom Čovićem.) Tako je poredačima palo na um da usred Svjetla riječi u siječnju 2015. veličaju Franju Tuđmana, u tekstu 0-e zvane Božo Skoko, dostupnome od 9. veljače i na portalu SR-a. Kao i sve 0-e ovoga svijeta, i Poskoko se poziva na argument većine: koliki postotak Hrvata smatra Tuđmana velikanom jedini je kriterij. I dva desetljeća nakon što ih je zavio u crno, bosanskim Hrvatima se Franjo Tuđman tura kao najbolji predsjednik. Što je sljedeće? Rehabilitacija Darija Kordića? Relativiziranje činjenica o NDH? Intervju s Karamarkom? Nino Raspudić kao kolumnist? Sve što vam se u normalna vremena kao normalnim bićima činilo nemogućim, kod ovih će polako doći na red.
Ovo su trebale biti skice za još jedan tekst o Svjetlu riječi. Neka ostane samo na skicama. Moja nevoljkost i oprez da se time dulje bavim proizlazi iz upozorenja sadržanoga u staroj bajorskoj izreci: Zlo proučava onoga tko proučava zlo.
| Franjo Šarčević | Prometej.ba
veljača 2015.