Juratović je već 10 godina zastupnik SPD-a(Sozialdemokratische Partei Deutschlands - Socijaldemokratske Partije Njemačke) u Bundestagu, njemačkom parlamentu. Prva dva mandata bio je u Odboru za socijalnu politiku, a sadašnji mandat je izvjestitelj za zapadni Balkan u Odboru za vanjsku politiku.

Josip Juratović svoje izlaganje započeo je vlastitom biografijom. Ispričao je kako podrijetlo vodi iz Koprivnice u Hrvatskoj gdje je i rođen. S 15 godina odlazi u Njemačku gdje će se kao automehaničar zaposliti u Audiju. Vrlo brzo se uključio u sindikat i pridružio SPD-u. Više od 20 godina proveo je u Audiju od čega 7 godina na proizvodnoj traci. Od 1990. godine vodi lokalnu podružnicu SPD-a, a 2005. na prijedlog mladih postaje prvo kandidat te zatim i zastupnik. Prepričao nam je anegdotu kada mu je neki od veleposlanika bivših jugoslovenskih republika rekao: „Gospodine Juratoviću vi ste fenomen. Od proizvodne trake do Bundestaga“ na što mu je Juratović odgovorio: „Nisam ja nikakav fenomen nego samo živim u demokratskom društvu.“

Gospodin Juratović svoje izlaganje posvetio je upoznavanju nas sa iskustvima njemačkih socijaldemokrata i njemačkih sindikata. Istakao je da se prije svega danas pred sindikate i socijaldemokrate postavlja sasvim drugačiji problem. Radnici danas ne pate od loših radnih uvjeta, prljavih tvornica i teškog fizičkog rada. Prolazimo kroz četvrtu industrijsku revoluciju. Prva je bila industrijalizacija, druga prelazak na naftu, treća robotizacija, a četvrta je digitalizacija. Nova era digitalizacije postavlja nove probleme. Radnik danas radi 8 sati, zatvori laptop, ode kući, šef mu preko iphona javi da je sutra u 7 sastanak te radnik ponovno otvara laptop i nastavlja raditi. Takvim radom nakon 20 godina radnici postaju nesposobni za rad i psihički se slamaju. Jedan od ogromnih problema danas je i rad u timovima. Tim je sam po sebi natjecateljske prirode i svatko se trudi biti što uspješniji. To dovodi do toga da više radnika ne treba štititi od poslodavca nego od samoga sebe. Radnici se preforsiraju, odbijaju godišnje odmore, rade opsesivno i imaju psihički pritisak da ne zaostaju za timom. Još jedan od suvremenih problema jest praksa iznajmljivanja radnika. Pojavile su se firme koje se bave iznajmljivanjem radnika drugim firmama što mora biti regulirano kako bi se spriječilo iskorištavanje radnika.


Jedan od bitnih aspekata njemačke socijaldemokracije je društvena odgovornost. Kako je sam Juratović rekao: „I ništa se može dijeliti“. Nije samo cilj pravedna raspodjela već stvaranje vrijednosti koje se mogu dijeliti.


U nastavku predavanja gospodin Juratović pojasnio je metode sindikalne borbe i organiziranja. Njemačka danas ima izuzetno jake i ujedinjene sindikate. Sindikat metalaca ima 1,7 milijuna članova i najveći je sindikat na svijetu. SPD blisko surađuje sa sindikatima i zajedno inzistiraju na provođenju ključnih reformi. Fokusirani su na nekoliko točaka za koje imaju podršku svih sindikata. Sam Juratović izuzetno je aktivan na terenu, posjećuje radnike, poduzetnike i sindikate. Njemački model izuzetno je uspješan jer s jedne strane garantira prava radnika, a s druge racionalnom potrošnjom ne davi poduzetnike prevelikim nametima. Jedan od bitnih aspekata njemačke socijaldemokracije je društvena odgovornost. Kako je sam Juratović rekao: „I ništa se može dijeliti“. Nije samo cilj pravedna raspodjela već stvaranje vrijednosti koje se mogu dijeliti. Njemačko društvo 90-ih se našlo u velikoj krizi jer su socijalni nameti preopteretili gospodarstvo koje je počelo prebacivati kapital u druge zemlje. „Vi možete poduzetnika opteretiti nametima, ali ga ne možete spriječiti da ode.“ Neophodan set reformi podržali su i SPD i sindikati koji su preko radnih grupa sudjelovali u izradi reformi. Novi pristup rasteretio je gospodarstvo i potakao stvaranje novih vrijednosti od kojih se danas mogu osigurati radnička prava.

Kao jako bitno gospodin Juratović isticao je organizaciju društva i podjelu nadležnosti. Nevladin sektor ne može nikada biti vlada. Sindikat ne može biti politička stranka. Svi oni se trebaju međusobno usklađivati i kontrolirati, a ne zamjenjivati. Svo vrijeme isticao je potrebu za aktivizmom i poštivanjem institucija. Vlasti su upravo onakve kakve narod želi i izabire. Stranke moraju biti stranke, sindikati moraju biti sindikati. Jedan od uvodničara, predsjednik „Sindikata Solidarnost“ iz Tuzle nazvao je novi Zakon o javnom okupljanju „fašističkim“ što je gospodin Juratović osudio. Po tonu se jasno osjetilo koliko drskim i neozbiljnim smatra tako lako korištenje riječi „fašizam“, pogotovo zato što dolazi iz zemlje koja ima užasnu fašističku prošlost. Pojasnio je da olako korištenje teških riječi samo dovodi do diskvalifikacije sugovornika. Ispričao nam se na direktnosti na što je neko iz publike dobacio: „Samo deri. Bosna je ovo.“

Kao još jednu anegodu Juratović je prepričao svoja iskustva s početaka sindikalne borbe kada je bio najglasniji i najborbeniji, uvijek za govornicom u firmi na radničkim odborima. Na to mu je njegov tadašnji predsjednik sindikata rekao: „Josipe, ti si moj najbolji sindikalni borac, ali zapamti, kad god pokazuješ na nekog prstom, tri prsta pokazuju u tebe.“ Svi se moramo zapitati ne da li je netko drugi kriv, nego što sami možemo uraditi. Komparirao je ustave i iznio stav da se nama u Bosni i Hercegovini da njemački ustav, mi bismo opet našli način kako da ne funkcionira. Dejton samo koristimo kao izgovor i opravdanje za vlastiti nerad. Istaknuo je potrebu revolucije, ali revolucije u našim glavama, a ne nasilja koje nigdje ne vodi.

Predavanje je proteklo u prijateljskom tonu, odmjerenim kritikama, dobronamjernim savjetima, pojašnjavanju njemačkog modela koji se pokazao kao uspješan. Nakon toga, počeo je debakl. Došlo je vrijeme za pitanja i diskusije. Javilo se više ljudi. Planirano je da se prvo postave sva pitanja, a zatim bi gospodin Juratović odgovorio. Prvo pitanje pretvorilo se u prepričavanje vlastitih iskustava o radu u Njemačkoj i stavova o raznim pitanjima. Sljedeća pitanja zakrenula su u oštrije tonove i kontriranje Josipu Juratoviću, uz podizanje tona. Od ovog trenda odudarali su samo jedan mladi pravnik i Emina Busuladžić koja je istakla kako je njena generacija odgovorna za kolaps sustava jer nije ništa uradila te sad ima moralnu obavezu popraviti štetu.


Direktno je odgovorio kako su socijaldemokrati stariji od komunista te da nikad nisu bili za revoluciju, krv i nasilje. Uvijek su se opirali jednoumlju. Vrlo direktno i oštro Juratović je poručio čovjeku koji je optužio socijaldemokrate za izdaju komunizma: „Vi komunisti ste propali, mi nismo!“


Postavljanje pitanja vrlo brzo je preraslo u povišene tonove, jaku gestikulaciju, dobacivanja i aplauze publike, opravdavanje, skidanje odgovornosti sa nas samih na način da se Josipa Juratovića indirektno optuživalo da ne razumije ništa. Vrhunac je dostiglo posljednje pitanje koje se pretvorilo u komentiranje kako su socijaldemokrati izdali komuniste te su previše desno, a Njemačka je uspješna samo zato što podiže kredite koje nikad neće vratiti. „Nama da se daju takvi krediti i mi bi bili još bolji od Njemačke.“ Zastupniku njemačkog parlamenta koji je svojom voljom, ničim obavezan, došao da nam pomogne poručilo se kako nema pojma o ničemu te da dolazi iz lopovskog sustava. Krenule su standardne parole o potrebi za nasilnom revolucijom da se „banda pobije“. Velikom dijelu publike sve to je postalo vrlo zabavno po metodi: „Ubij glasnika koji nosi loše vijesti.“ Dobacivanje, smijeh i komentiranje su, do postavljanja pitanja civiliziran skup, pretvorili u sastanak mjesne zajednice gdje svatko priča što hoće i kad hoće. Skinuo sam naočale i držao se za glavu, od sramote šta je čovjek doživio.

Nakon takvog zadnjeg pitanja odgovori su jasno pokazali promjenu. Nestalo je osmijeha i dobronamjernosti. Gospodin Juratović je pocrvenio i pooštrio ton glasa. Direktno je odgovorio kako su socijaldemokrati stariji od komunista te da nikad nisu bili za revoluciju, krv i nasilje. Uvijek su se opirali jednoumlju. Vrlo direktno i oštro Juratović je poručio čovjeku koji je optužio socijaldemokrate za izdaju komunizma: „Vi komunisti ste propali, mi nismo!“ Zaželio nam je i veći državni dug od Njemačke, ali naglasio kako je Njemačka dužna 800,000 milijardi SEBI, dok je Bosna i Hercegovina dužna 10 milijardi drugima. Njemačka je stvorila vrijednost iz koje može posuđivati. Cifre je iznio čovjek koji je postavio pitanje te su vjerojatno samo ilustrativne.


Direktno nam se svima u ime Njemačke iskreno zahvalio što tjeramo mlade i obrazovane ljude iz države jer Njemačkoj treba 300,000 ljudi svake godine kako bi održala svoje društvo.


Dalje odgovaranje na pitanja jasno je pokazalo da su čovjeka uvrijedili i nanervirali. Prestao je odmjeren dobronamjeran ton te prerastao u direktnu kritiku koja je do pitanja bila vrlo oprezno iznošena. Direktno nam se svima u ime Njemačke iskreno zahvalio što tjeramo mlade i obrazovane ljude iz države jer Njemačkoj treba 300,000 ljudi svake godine kako bi održala svoje društvo. Publika je glasno aplaudirala na ovo što je vrhunac farse - pljeskati vlastitoj gluposti. Ispričao je kako u njegovom uredu svake godine po 6 mjeseci četvero mladih iz Bosne i Hercegovine dolazi učiti o njemačkom sustavu i fantastično ga upoznaju. Svaki put kada on dođe u Sarajevo sastane se s tim ljudima. Do dana današnjeg nitko iz vlasti nikad nije razgovarao s njima barem da pita „Kako je to u Njemačkoj“ , a kamoli ih uzeo za savjetnike. Opomenuo nas je da kod nas iz svake struke postoji po „5 pravih sindikata“. U Beogradu je razgovarao sa 5 sindikata metalaca, međusobno posvađanih. Još gore, u kragujevačkog željezari u jednom jedinom preduzeću ima 5 sindikata. Zašto? Zato što je svakom sindikalnom vođi draže biti predsjednik sindikata nego da je sindikat uspješan. Pred sam kraj direktno je poručio da samo nastavimo ovako ako hoćemo da propadnemo.

Većina pitanja je pokazala upravo ono o čemu je gospodin Juratović govorio i što je istaknuo kao negativno. Umjesto da prihvatimo dobronamjernu kritiku i savjete, shvatimo da smo sami odgovorni, masa je izabrala optuživati Juratovića i njegovu kritiku. Srcu milije bilo je galamit na ovog zastupnika nego mu priznati da je upravu. Jedan od komentara iz mase na izlasku bio je: „Jebi ti njega, on se uhljebio.“

Ako Josip Juratović imalo voli sebe, nikad više neće doći u Tuzlu razgovarati s građanima.

autor: Dino Šakanović