Ovih dana su se na trećerazrednim nacionalističkim bošnjačkim i srpskim portalima pojavile senzacionalističke vijesti o tome kako je SDA najavila referendum o ukidanju Republike Srpske.

Ako se pročita i dalje od naslova, što ostrašćena nacionalna klik-brigada naravno ne radi, vidi se da je navodno nešto o takvom referendumu trkeljao Nedim Čivić, zastupnik SDA u Narodnoj skupštini Republike Srpske. I to kao reakciju na referendum o Ustavnom sudu kojeg najavljuje „SNSD Milorad Dodik“. Da, stranka se, da podsjetimo, stvarno zove po svom predsjedniku, doživotnom. Ni Tito nije imao „Savez komunista Josip Broz“. Al' hajde.

Da se vratimo na referendum(e). Pred skoro svake izbore u ovoj državi – referendum. „Mi ćemo...“ Šta ćemo? Redom, šta god će podići strasti. Ukinut ćemo Ustavni sud BiH, pa ćemo ukinuti Republiku Srpsku. Samo čekamo da padne prijetnja referendumom o referendumu. Mada je i toga bilo 1992. godine. Republiku Srpsku prvo je ukidala SDA nakon rata, u šupljoj demagogiji. Zatim je to isto radio Haris Silajdžić, 100% BiH, tko se sjeća. Evo sad opet SDA ukida. Tko li je sljedeći?

Ukidaju isti oni koji su je i prihvatili. Potpisali ljudi Dejton. I neka su, svaka čast. Zaustavljen rat. Dobro, malo američki avioni gađali položaje Vojske Republike Srpske, pa malo prijetili gađati Armiju BiH i Hrvatsko vijeće obrane ako uđu u Banjaluku, ali stao je rat. Kasnije izvlakuša: „Morali smo potpisat Dejton, nije moglo drugačije.“ Ne može se ni sad ukinuti Republika Srpska, niti je odcijepiti, pa opet ne odustaju od te šuplje priče. Kad može nemoguće, što se nije 1995. to nemoguće izvelo?

A i šta bi jadni kad bi stvarno ukinuli Republiku Srpsku? Ili isti takvi u Republici Srpskoj kad bi je stvarno odcijepili od Bosne i Hercegovine? Šta li bi onda pričali? Čime bi se bavili? Do toga da je puno važnije kolika je penzija, plaća, kakvo je zdravstvo, školstvo, od toga šta će tko ukidati i odcjepljivati, teško da će ikada nadoći. Kad bi mogli to shvatiti, shvatili bi već do sad. Uvijek će im biti važnija „nacionalna“ pitanja od ljudskih života i realnih problema.

Ali da se ne tješimo, nisu oni nešto lošiji od nas koji ih takve biramo, bilo aktivno glasanjem, bilo pasivno ne glasanjem. To što je ovaj navodno rekao javno, ionako se priča po kafanama, ispred prodavnica dok se pije pivo, po kafama, portalima i forumima. Toliki bi ostali bez tema za razgovor da se odjednom ostvare nacionalističke fantazije. Šteta bi to bilo. Zato, neka nas ovako, od dana do dana, od šuplje do šuplje.

(Dino Šakanović)