Ali kako definirati pobunu? Može se reći da je pobuna otvoreno odbacivanje svake pokornosti nadređenima, vrsta totalnog štrajka, negiranje autoriteta i vlasti. Ako se pobuna proširi, onda je to ustanak. Pobuna je pokret jednog šireg dijela protiv autoriteta. Klasičan primjer pobune je odbijanje njemačkih mornara da 1918. isplove u opći, vjerojatno samoubilački, napad na Britaniju. Još jedan primjer pobune su austro-ugarski vojnici koji su odbili izvršiti protunapad na Talijane koji su probili front, također 1918. godine.


Revolucija za razliku od pobune podrazumijeva opći pokret masa protiv autoriteta i vlasti. Klasičan primjer je Francuska revolucija kada su najšire mase silom zbacile vlast.


Ono što se događa unutar SDP-a je zapravo klasičan primjer puča. Karakteristika puča je pokušaj svrgavanja vlasti od strane dijela vlasti. Pučisti su dio strukture, rade iznutra i nemaju nikakvih veza sa širim masama već planiraju dovesti masu pred gotov čin uzdajući se u njenu naklonost. Primjer puča je dolazak Gadafija na vlast, kada su pučisti brzo zauzeli glavne institucije i proglasili svrgavanje monarhije.


Pismo poslano medijima i rukovodstvu SDP-a zaista je puč. Rukovodstvo Foruma mladih, dakle dio strukture SDP-a, pokušalo je naglo stvoriti pritisak i postići svoje ciljeve. Nije bilo kontakta sa članovima već su pučisti djelovali samoinicijtivno. Nitko ih nije ovlastio od strane članova da na taj način upotrijebe svoje funkcije, pa se ovo ne može nazvati revolucijom ili pobunom. Djelovala je isključivo grupa iznutra. Ono što puč razlikuje od stihijskog djelovanja je organizacija, čega u ovom slučaju ne nedostaje. Akcija je dogovorena i isplanirana unutar užeg kruga povjerljivih ljudi.


Da li će puč uspjeti i kakve će sve posljedice imati za koga, ostaje da se vidi. Ali terminološki, puč je puč.

(Fotografija: bportal.ba)


Autor: Dino Šakanović