Naravno, ovo je samo do pola „istinit“ iskaz. Naime, Dnevni avaz objavio je anketu obavljenu po Bosni i Hercegovini u kojoj su naveli izjave ljudi koji daju podršku Radončiću. Pri tome su mnoga imena definitivno izmišljena, a uz njih su stavljene slike uzete koristeći uslugu Google. Tako je Ricky ni kriv ni dužan osvanuo u Avazu kao Dževad Aličić te skupa s ostalim građanima Zenice i Bosne i Hercegovine iznio svoje ogorčenje na pravosudni i opći sistem u BiH.

Ova komična situacija s Avazom, sasvim benigna u poređenju s onim čemu Avaz inače služi i što inače od svoga početka dosljedno radi, prizvala mi je u sjećanje termin avazovština, kojeg je u naš jezik uveo Ivan Lovrenović, definirajući 2003. godine avazovštinu kao fenomen, „kao simbol u kojemu se utjelovljuju sve najlošije osobine beskrupuloznoga političarenja, kameleonskoga služenja svim režimima, sistematskoga ogrešivanja o temeljne postulate žurnalističke profesije (vjerodostojnost, provjerljivost, istinitost...), a katkad bogme i najsurovijih metoda javnoga linča. Da se i ne govori o onim višim razinama uređivanja i uređivačke filozofije, koje podrazumijevaju profesionalno osmišljeno promicanje općih društvenih i kulturnih vrijednosti. Za Avaz i avazovštinu – terra incognita..."

13 godina kasnije, moglo bi se dodati još poneku oznaku u ovu definiciju, koja bi obuhvatila i (tragi)komičnu stranu posmatranog fenomena, ali suština se bjelodano nije promijenila.

Prometej.ba/F.Š.