U bosanskohercegovačkom gradu Mostaru zvonik pravoslavne crkve postaje u cijelosti ponovno vidljiv. Zahvaljujući radovima koji su trajali deset godina, crkva – koja je bila porušena u ratu 1900-ih – dobiva novu fasadu, dok se unutrašnji radovi također približavaju kraju. Za Mostar, koji je godinama bio simbol nacionalne i religijske podijeljenosti, postojanje funkcionalne pravoslavne crkve, koja je okružena brojnim džamijama i katoličkim crkvama, predstavlja važan znak zajedničkog života i dijaloga.


Crkva i rat

Katedrala Presvetog Trojstva bila je sagrađena prema projektu Andreja Damjanova, između 1863. i 1873. godine. Još, dakle, za vrijeme otomanske vladavine, nadmašivši pravoslavnu katedralu u Sarajevu. Kao sjedište Zahumske eparhije (Hercegovina i priobalna područja u kojima žive Srbi pravoslavci), postaje središnje duhovno mjesto srpskog stanovništva u Hercegovini i Mostaru, koji su ondje zajedno živjeli s bosanskim muslimanima (Bošnjacima), Hrvatima katolicima i drugim nacionalnim grupama.

Mostar se iz korijena mijenja tijekom rata koji je započeo 1992. godine. Grad su na početku napale snage bosanskih Srba da bi kasnije postao pozornica sukoba između Hrvata i Bošnjaka. Simbol grada, otomanski most, poznat kao Stari most, bombardirale su hrvatske snage 9. studenog 1993. godine. Osim mosta, mnoge druge građevine su porušene, posebno vjerski objekti, simboli identiteta onih drugih. Srušena je također i ova pravoslavna katedrala, a od tada eparhija sjedište prenosi u Trebinje.


Obnova

Prestankom rata, postalo je očito da se prisutnost Srba uvelike smanjila, od oko 20 tisuća broj je spao na oko 4.400 duša. U klimi podijeljenosti koja je bila među Hrvatima i Bošnjacima, u gradu su nikle brojne džamije i katoličke crkve, čak i kao neka vrsta natjecanja. U gradu koji je bio podijeljen na dva dijela, nije bilo mjesta za treću konfesiju tako da je pravoslavna crkva ostala u ruševinama skoro dvadeset godina, sve dok nisu godine 2011. lokalna zajednica, vlada Federacije, UNESCO i različiti lokalni i međunarodni financijeri odlučili započeti njezinu rekonstrukciju. Radovi koji su trajali desetak godina, a oduljili su se zbog spore birokracije i političkih zastoja, konačno su u završnoj fazi. Vanjski radovi su već gotovi, a oni unutrašnji bi trebali biti završeni tijekom 2022. godine.


Djela tolerancije

Rekonstrukciju su pratila priče i iskustva solidarnosti i međureligijskog dijaloga. Dvije važne ikone koje su pripadale crkvi godinama su čuvane u jednoj muslimanskoj obitelji koja živi u blizini i sada su vraćene kako bi bile postavljene u crkvi. Trojica prijatelja, musliman, katolik i pravoslavac, donirali su novac da se tri sata pričvrste na zvonik. Na satovima su rimski, arapski i staroslavenski crkveni brojevi, što treba simbolizirati tri vjere u međusobnoj harmoniji.

To su mali znakovi koji doprinose novom obogaćenju Mostara. Pogled je to usmjeren u budućnost i praktičan korak u međureligijskom dijalogu koji je Bosni i Hercegovini itekako još potreban.

Ruševine saborne crkve u Mostaru

Autorica: Andrea Zambelli; izvor: eastjournal.net; prijevod s talijanskog: polis.ba