Dakle, na svakih 5,5 KM bruto plaće, potroši se 1 KM materijala. Pola bruto plaće su doprinosi pa je neto plaća duplo manja. Prema tome, prosječno i otprilike, na svakih 5,5 KM neto plaće potroši se 2 KM materijala. Na 2,75 KM neto plaće (onoliko koliko se isplati budžetskom korisniku), potroši se 1 KM materijala. Prema tome svaki nastavnik s neto plaćom od 800 KM mjesečno bi trebao dobiti 290 KM za potrošni materijal, po standardu potrošnje Tuzlanskog kantona. U realnom životu svaki nastavnik mjesečno dobije 0 KM za potrošni materijal te sam kupuje sve.

Gdje je kvaka? U tome što vlada i ministarstva rasipaju ASTRONOMSKE CIFRE za plaće beskorisnim birokratima koji beskorisno troše i KRADU uredski materijal. Plus sva sredstva pod ovom stavkom koja su potrošena nenamjenski, za druge stvari poput večera, ručkova i goriva u službenim automobilima, rasipanje vode, struje, boje u printerima i kopir aparatima, troškova grijanja tolikog broja kancelarija, troškove sapuna i WC papira (plus na to sve koliko je WC papira i sapuna pokradeno).

Svi smo uvjereni da nije ništa strašno ako "krade malo" ili krade "sitnice". Ali kad se podvuče crta, administracija godišnje u ovom kantonu pokrade više olovaka, papira, spajalica i sapuna nego što kanton uloži u izgradnju kampusa univerziteta u Tuzli (pola milijuna KM u 2016. godini). Prosječni visokoobrazovani činovnik kanton mjesečno košta, uz neto plaću od 1500 KM, 545 KM uredskog materijala i drugih troškova. S druge strane nastavnik s plaćom od 800 KM bi kanton trebao koštati 290 KM potrošnog materijala, a ne košta ništa jer i njegov dio potroši birokrat koji tako košta ne 545 KM nego na to plus onaj dio koji potroši umjesto drugih.

I na svo to bezglavo rasipanje našeg novca treba dodati troškove, nenamjenski napravljene, od strane premijera, ministara i skupštine kantona, što dodatno sramno pomiče nejednakost potrošnje u korist birokracije, a na štetu recimo nastavnika. Jer budimo realni, svi mi znamo da premijer i ministri imaju barem 10 puta veće mjesečne nenamjenske troškove od prosjeka.

Kao vrhunac ismijavanja građana budžetom je okruglih 20 milijuna KM kamata i dugova koje Tuzlanski kanton mora isplatiti u 2016. godini zbog deficita nastalog potrošnjom otprilike 191 milijun maraka na plaće i 34 milijuna maraka na potrošni materijal u 2015. godini. I na sve to još 18 milijuna maraka za dugove koje je na isti način proizvela Vlada Federacije BiH zaduživši se kod Međunarodnog monetarnog fonda.

autor: Dino Šakanović