Ista se priča i danas nastavlja. Ovaj put preko tzv. Međunarodne komisije za istinu o Jasenovcu. Njezin član dr. Srboljub Živanović, "svetski naučni autoritet iz oblasti anatomije, antropologije i paleopatologije" s Univerziteta u Londonu, predstavljajući nedavno u Beogradu dvije knjige s konferencije o jasenovačkom konclogoru, održane u svibnju 2011. u Banjoj Luci, izjavljuje kako je ta njegova "Komisija" "utvrdila da je u Jasenovcu stradalo nešto više od 700.000 Srba, 23.000 Jevreja i oko 80.000 Roma". Ista je "Komisija" utvrdila, kako kaže, "da je 1.371 katolički sveštenik činio grozne, prosto neverovatne zločine u NDH. Ako se zna da ih je bilo oko 2.000, to znači da su od tri katolička sveštenika dvojica bili koljači. A gotovo svi su bili pripadnici franjevačkog reda."


Ne kaže kako je došao do tih "podataka"! U svojoj bolesnoj mašti "svetski naučni autoritet" obilato tvrdi a ništa ne dokazuje. Ima on međutim svoju publiku koja mu vjeruje na riječ – nije on tek osamljeni jahač magle!


Stvarna slika je drukčija. U Spomen području Jasenovac do sada je poimenično popisano 80.914 žrtava ustaškog terora (Srbi: 45.923; Romi: 16.045; Židovi: 12.765; Hrvati: 4.197; Muslimani: 1.113, i dr.). Popis je po prvi put dostupan javnosti. Međutim, to je za Srboljuba Živanovića premalo, jednako kao i za njegova sumišljenika Radomira Bulatovića, koji je suprot svim činjenicama i zdravoj pameti, došao do fantastično "precizne" brojke: 1.110.929 ubijenih u Jasenovcu, kao uostalom i Živanović do brojke od 1.371 katoličkog svećenika zločinca. On ne istražuje i ne identificira žrtve i počinitelje, on se igra brojkama. A kao falsifikator i ne može drukčije. Za njega je poimenični popis u Spomen području Jasenovac neprihvatljiv, jer, kako kaže, "Hrvatska zastupa stav da je zločin počinjen samo ako je poznata žrtva, odnosno počinilac zločina". Njemu to nije potrebno! Tko bi poimence identificirao deseterostruko umnožene žrtve u Jasenovcu ili fantomsku brojku 1.371 svećenika-koljača? I tu se spotiče "svetski naučni autoritet": ta mu metodologija istraživanja imenā i prezimenā žrtava i zločinaca nikako ne odgovara. A i kako bi kad njome nikako ne može postići željenu brojku žrtava!


Sve bi to izgledalo poput kakvog banjalučko-beogradskog putujućeg cirkusa za dnevnu zabavu, da Živanović i njegova "Međunarodna komisija" (poput Dedijerova "Russellova suda" 1980-ih) sistemom falsificiranja, uz manipulaciju žrtvama i njihov brutalni prezir, ne stvaraju podlogu za najgore mračne scenarije, huškajući na mržnju i nova zlodjela, slična onima što ih je srpska soldateska učinila u zadnjem ratu. I u tome je neskriveno zlo tih jahača apokalipse!


Marko Karamatić | Svjetlo riječi