Među primjere tog istrebljenja spada i ukidanje Dana oslobođenja Zagreba osmog svibnja 1945. godine. Tako od 1990. nema niti ulice 8. maja 1945. koja je podijeljena na četiri druge. Isto tako ne postoje ni ”Trnjanski kresovi” na savskoj obali koji su se održavali kraj Mosta slobode na mjestu gdje su partizani skelom prešli rijeku i ušli u grad.


Više se ne spominje da je Zagreb 1975. godine proglašen gradom herojem i kako je naš grad izuzetno skupo platio svoju slobodu. Nešto više od 50 000 Zagrepčana, dakle oko jedna četvrtina njegovog tadašnjeg stanovništva sudjelovala je u Narodno oslobodilačkoj borbi u kojoj ih je oko 20 000 poginulo. Čuveni 10. zagrebački korpus NOVJ kao jedna elitna partizanska jedinica po proboju Srijemskog fronta sudjeluje u razbijanju njemačke armije pod zapovjedništvom generala Lehra u Slavoniji, da bi već 9. svibnja ušao u Zagreb uz glazbu orkestra svoje 32. divizije, gdje i ostaje po odluci Generalštaba.


Oslobodjenje-Zagreba-2


Zabrinutost zbog prešućivanja i ne obilježavanja dana oslobođenja grada iz nacističkih okova ustvari jest nepristajanje na zaborav i umanjenje i bagateliziranje antifašističkog karaktera Zagreba. Može se proći Zagrebom i gledati njegove parkove i zgrade, trgove, fontane i lica ljudi i pri tome znati da svega toga ne bi bilo da ne postoji ona neusiljena ljepota slobode koju nikakva mračna strava što neke drži ljudima a druge stvarima ne može pobijediti.


Marijan Grakalić | Radio Gornji Grad