Patriotizam je oduvijek bio najbolji paravan za pljačku vlastitog naroda (izvor fotografije: razno, via Google)

Piše: Edin Redžić

Samo gole naivčine i političke neznalice padaju na foru Milorada Dodika koji uporno vrti matricu da predstojećim referendumom želi zaštiti interese Republike Srpske i srpskog naroda unutar BiH. Svjestan činjenice da se tokom svoje vladavine do guše uvalio u živo blato brojnih kriminalnih afera (prevashodno afere Bobar banka, Pavlović banka i afera Zlato), Dodik je požurio da što prije održi referendum kako bi testirao živce Bošnjaka i međunarodne zajednice oličene u anemičnom OHR-u. Ne treba biti naročito pametan da bi se izvukao zaključak kako je najavljeni referendum samo priprema političkog terena za ono što bi moglo izazvati strašne posljedice u čitavom regionu.

Budući da rukovodstvo RS-a hladno ignoriše odluke Ustavnog suda BiH i nedavno usvojene zaključke Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) u kojima je - uz izuzeće Rusije – preporučeno da manji bh. entitet ne održi referendum, trenutnu agoniju mogu prekinuti jedino zapadne sile tako što će konačno lupiti od stol i staviti do znanja Dodiku da je crvena linija odavno prekoračena. Da li će tako i biti, zavisi isključivo da li je takva opcija prihvatljiva geostrateškim interesima SAD-a!? Sve ostalo su prazne priče. No, vratimo se suštini.


Idealan scenario

Znajući da će, prije ili kasnije, biti predmet istrage Tužilaštva BiH zbog učešća u nekoliko velikih afera, predsjednik RS-a će, po svaku cijenu, nastojati što prije raspisati ultimativni referendum o otcjepljenju ovog bh. entiteta kako bi izbjegao krivičnu odgovornost i time amnestirao kriminal težak više desetina miliona KM. Dodik bi, u tom slučaju, svojom novopečenom privatnom tvorevinom vladao gvozdenom pesnicom i više mu niko i ništa ne bi stajalo na putu. Toga je svjesna opozicija u Republici Srpskoj, pa je sada naglo promijenila mišljenje izrazivši zajednički stav da se dvoumi oko održavanja referenduma. Njihovoj odluci da, ipak, povuku ručnu nesumnjivo je kumovala odluka premijera Vlade Srbije Aleksandra Vučića koji nije dao zeleno svjetlo Dodikovim secesionističkim vratolomijama.

Mada, čak i opozicija bi imala debele koristi od nezavisnosti RS-a. SDS dobro zna da bi se time zauvijek prikrila pljačkaška privatizacija kompletne privrede, krađa entitetskih budžeta i raznih fondova koja je počinjena za vrijeme njihove suverene vladavine s početka '90-tih do 2006. godine. Dakle, nezavisnost je idealan scenario kojim bi se amnestirao kriminal epohalnih razmjera svih dosadašnjih vladajućih koalicija u RS-u od početka višestranačja do današnjeg dana, dok bi se Dodik u očima šire javnosti predstavio kao nekakav ‘spasitelj’ i ‘zaštitnik’ Srba od silom nametnute BiH.


Sprega Salihovića i Dodika

Nakon što je Centralna izborna komisija BiH (CIK) odbila dostaviti biračke spiskove Komisiji za provođenje referenduma u Republici Srpskoj smatrajući njen zahtjev “neosnovanim i nedopuštenim”, republička komisija je najavila da će uputiti apelaciju Sudu BiH jer tvrde da je CIK time prekršio Izborni zakon BiH. Simptomatično je da apelacija nije upućena Tužilaštvu BiH koje je ovih dana ponovo dospjelo u fokus medija i javnosti zbog očiglednog Dodikovog utjecaja na ovu pravosudnu instituciju. Tačnije na glavnog državnog tužioca Gorana Salihovića.

Naime, u javnosti je nedavno procurio dio transkripta tajno prisluškivanih telefonskih razgovora između poznatog novinara Mate Đakovića i Dodika u kojem, ovaj novopečeni novinar RTRS-a, uvjerava svog ‘šefa’ kako nema razloga za brigu jer je kod Salihovića uspio stopirati sve istrage protiv njega. Đaković je medijima potvrdio autentičnost ovih snimaka.

Podsjetimo se kako je tekao razgovor između Đakovića i Dodika:

Đaković: “Slušaj, šefe, bio sam danas sa glavnim. Završili smo oko Bobar banke. Tamo te, sigurno, neće biti. U Pavloviću će, također, biti u redu. Obećano mi je da će zatvoriti istragu i u predmetu Zlato. Kad se vidimo, prenijet ću ti ostalo. Ne mogu telefonom”.

Oduševljeni Dodik se, zatim, naglo ohrabrio zaprijetivši odmazdom: “Onom Mektiću i Staniću ću j...ti majku. I ozbiljniji igrači su gubili od mene”.

Đaković autentičnost ovog razgovora nije negirao. Izvori iz policijskih struktura posvjedočili su portalu Žurnal da je Salihović doslovno poludio nakon što je saznao da je snimak procurio u javnost. Saznavši da je SIPA službene zabilješke o prisluškivanju zajedno sa transkriptima proslijedila Sudu BiH i Tužilaštvu BiH, razjuraleni Salihović se otisnuo u osvetnički pohod, pa je pred prisutnima zaprijetio da će bez ikakvih dokaza unaprijed hapsiti ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića, direktora SIPA-e Pericu Stanića i predsjednicu Suda BiH Meddžidu Kreso koja se našla na njegovoj meti jer je, više nego očigledno, Sud BiH izdao nalog ili odobrio zahtjev SIPA-e za prisluškivanje Dodika u okviru posebnih istražnih radnji.

“Sad nećemo ništa raditi zato što me napadaju. Sve odlažem iza izbora”, navodno je kazao Salihović stopiravši istragu u predmetu Bobar banka.

No, na Sudu BiH smo, iz nekog razloga, naišli na zid šutnje oko kompletnog slučaja. Nisu željeli potvrditi, ali ni opovrgnuti da li su izdali ili odobrili nalog SIPA-i da prisluškuje Dodika, kao ni to da li su od SIPA-e zaprimili službene zabilješke o istrazi zajedno sa transkriptima!? Samo su ukratko kazali da nisu u mogućnosti odgovoriti na naša pitanja. Tužilaštvo BiH također mudro šuti na naša pitanja.

Sada više niko ne može poricati očiglednu jaransko-interesnu spregu između Dodika i Salihovića. To je, na neki način, neposredno priznao i Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) potvrdivši magazinu BH Dani da se protiv Salihovića trenutno vode dva istražna postupka o kojima, doduše, još nije donešena konačna odluka. Iz ovog Ureda nisu htjeli precizirati o kojim se tačno predmetima radi. Zanimljivo je da je Tužilaštvo BiH u Danima brzo demantovalo sve navode o spregi Dodika i Salihovića: “Sve ostalo, kao navodni transkripti, razgovori i slično su neistine, spekulacije i laži trećih lica”, naglasili su iz Tužilaštva BiH.

Iz Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a su i nama ponovili da su protiv Salihovića preduzete određene radnje kako bi ispitali sve navode o povredi dužnosti, te da je predmetu dat prioritet u odnosu na ostale. Međutim, ni nama nisu željeli precizirati o kojem se tačno predmetu radi.

“U skladu sa članom 70. stav 1. Zakona o VSTV-u BiH vezanim za obavezu poštivanja načela povjerljivosti, Ured ne može pružiti detaljnije informacije o konkretno poduzetim radnjama sve do donošenja odluke u navedenom predmetu”, naglasili su iz Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a. Podsjetimo da član ovoga zakona propisuje kako su svi istražni postupci - koje Ured disciplinskog tužioca poduzme prije podnošenja zvanične tužbe - povjerljive prirode, osim ako se sudija ili tužilac na kojeg se navodi odnose u pismenoj formi ne odrekene prava na povjerljivost. Naravno, Salihoviću ne pada na pamet da se odrekne ove privilegije, već čitav slučaj nastoji držati u što većoj tajnosti daleko od očiju javnosti. Ne treba zanemariti činjenicu da glavni državni tužilac sada pretenduje na mjesto predsjednika Suda BiH. Konkurs za ovu funkciju je raspisan 5. septembra i bit će zanimljivo pratiti kako će se odvijati borba za mjesto prvog čovjeka Suda BiH.


Duboki jaz

I dok Ured disciplinskog tužioca VSTV-a tvrdi da se vode istražni postupci protiv Salihovića, a Tužilaštvo BiH sve to uporedo demantuje, očigledno je da postoji duboki jaz nepovjerenja, nesaradnje i ozbiljan sukob između ova dva pravosudna organa. O međusobnom razdoru posvjedočila je početkom ove godine članica VSTV-a Ružica Jukić koja je reagovala na pismo državnih tužitelja u kojem se ona optužuje da je stala u odbranu Fahrudina Radončića i aktera u aferi Pavlović banke.

“Poznato mi je da me jedan vaš član kolektiva toliko mrzi, da non- stop o meni priča ljudima, ali ovo nisam očekivala. Na ovakav način ste pokazali da postoji istina u priči naroda o vašem radu. Ja vaš rad ne mogu nikako dovesti u pitanje, ako radite kvalitetno, ispravno u skladu sa zakonom, konvencijama o ljudskim pravima, te preporukama Komiteta ministara članica Evropske zajednice o distribuciji informacija putem masovnih medija u kaznenim postupcima”, kazala je u gostovanju na TV Alfa, a prenijela je Slobodna Bosna.

Iako nije eksplicitno navela na kojeg člana tužilaštva misli, nije teško zaključiti - baš kao što je i Slobodna Bosna navela - da je Ružićka isključivo aludirala na Salihovića.

Dovoljno je samo podsjetiti da je državno tužilaštvo od svog osnivanja podiglo svega nekoliko optužnica protiv javnih ličnosti iz sfere politike, a i one koje su podignute prošle su neslavno jer tužilaštvo nikada nije uspjelo dokazati niti jednu tačku pred sudom. Sjetimo se samo koliko puta se Dragan Čović našao na optuženičkoj klupi Suda BiH i svaki put se bez p'o muke izvukao. Tako da - uz svo poštovanje presumpcije nevinosti - možemo očekivati i da, recimo, Radončić ostane neokrznut u sudskom postupku koji se vodi protiv njega.

Velike političke glavešine spominjale su se u mnogim aferama svih ovih godina, ali izostale su kvalitetne optužnice kojima će se dokazati njihova krivica. Iluzorno je očekivati da će se procesuirati teški oblici organizovanog i privrednog kriminala sve dok se pravosuđe nalazi u raljama politike, tajkuna i drugih interesnih skupina (lobija). Uzalud su stranci i porezni obveznici svih ovih godina bacali silne pare na uspostavljanje ‘nezavisnog’ pravosuđa koje nije polučilo željene rezultate. Edukacije sudaca i tužilaca, visoke plate, ulaganje u materijalno-tehnička sredstva i kapacitete, održavanje silnih rasprava o tome kako unaprijediti pravosuđe, sve se to čini besmislenim i smiješnim kada većina krupnih slučajeva ostaje neistražena. A i oni za koje postoje prijave, ostaju kupiti prašinu u tužilačkim ladicama ili, pak, dobiju oslobađajući sudski epilog zbog ovih ili onih razloga. Sve dok se pravosuđe ne istrgne iz tih ralja, BiH će ostati banana država u kojoj će obični ljudi biti žrtve zakona jačeg.

Da zaključimo. Nema sumnje da sudbina Tužilaštva BiH, pa čak i države, sada direktno zavisi od slijedećih koraka Ureda disclinskog tužioca. Ukoliko želi zaustaviti totalnu eroziju Tužilaštva BiH čiji je ugled već ozbiljno narušen zbog javašluka i korumpiranosti, onda će Ured morati hitno preispitati sve navode i konačno odlučiti da li je Salihović zaista dostojan funkcije glavnog državnog tužioca!? Međutim, koliko je to realno za očekivati u ovom trenutku s obzirom da ni ovo tijelo nije imuno na utjecaj političkih stranaka i interesnih grupa, ostaje da se vidi.

Jedno je sigurno: ako Salihović ostane glavni državni tužilac i kasnije postane predsjednik Suda BiH, onda Dodik i ostali akteri brojnih afera nemaju razloga za strah od krivičnog gonjenja. Sve dok je Salihović tu, za njih nema razloga za brigu čime mogu nastaviti sa svojim kriminalnim aktivnostima rasparčavanja Republike Srpske. I ne samo to. Što je najgore, time se Dodiku otvara neometan put ka otcjepljenju od ostatka BiH! Stoga, ono što će se u predstojećim danima dešavati u Uredu disciplinskog tužioca VSTV-a od krucijalnog je značaja za čitavu državu.

(Edin Redžić, Prometej.ba)