Otkad se pojavio u javnom prostoru, prvo kao predsjednik udruženja studenata sarajevskog univerziteta i agilni aktivist SDA, Haris Zahiragić je pristojnom i mirnom dijelu bosanskohercegovačke javnosti postavio veliku dilemu: kritizirati ga ili ignorirati.

Ako bi ga se ignoriralo, dakle ako bi se ignoriralo osobu onakvih svaćanja i onakvog sistema vrijednosti, a koja ima određenu funkciju u društvu, time bi mu se poručivalo da je u redu to što radi i prešutno bi mu se davala suglasnost i podrška. Sve što on govori i radi naprosto vapi za reakcijom i za suprotstavljanjem.

Međutim, ako bi ga se kritiziralo, znalo se da će mu se time samo jačati popularnost i da će zahvaljujući tome on među određenim, nemalim dijelom stanovništva koje su vaspitale opskurne televizije i opskurna vjerska sijela, steći imidž hrabrog i neustrašivog borca, heroja i mučenika koji svojim prsima brani državu i Bošnjake od svih njihovih unutrašnjih, vanjskih i kosmičkih neprijatelja. U svakom slučaju, bilo je jasno da se Zahiragić nalazio u win-win situaciji. Što god da radite, to će biti dobro za njega.

Svakome ko bolje poznaje naše društvo bilo je jasno da će Haris Zahiragić daleko dogurati, zato što naprosto postoji dovoljno velika masa pučanstva koja vapi za takvom pojavom, koja će progovarati kroz njega i on kroz nju. Strelovit uspon u politici bio mu je stoga zagarantiran: vrlo brzo je došao do pozicije člana predsjedništva stranke, a na općim izborima 2022. bio je jedan od najuspješnijih kandidata, osvojivši, lično, u Kantonu Sarajevo, 12.468 glasova. I to je tek početak.

Zahiragićeva javna poruka političaru Mirsadu Čamdžiću (Naša stranka) da je „pseto balijsko“ neobična je samo onima koji su godinama zatvarali oči na slične pojave. Haris Zahiragić nije nikakva anomalija, nego prirodan proizvod sistema i mentalnog stanja u kome se javnost previše ne uzbuđuje kada se sve misleće Hrvate u Sarajevu, dakle sve Hrvate koji ne sliče na Željka Komšića, naziva UZP-ovcima, neprijateljima države i bošnjačkog naroda i drugim konstrukcijama (analogno u slučaju Srba), i u kome se različite karikaturalne pojave s ruba pameti promoviraju kao prototip patriota. Različiti političari na funkcijama i politički kandidati (posebno oni što se bore za "građansku državu") su za određene Hrvate u Sarajevu, koji su jasni antinacionalisti i ako hoćete i bh. patrioti, javno pisali da su „podmukla ustaška pseta“ i „pobočna satnija udruženog zločinačkog poduhvata“. Slično, određeni SDA mediji su istaknute intelektualce srpske nacionalnosti iz Sarajeva nazivali pogrnim imenima, od četnika pa nadalje, sve kako bi ih ušutkali, sveli na svoju mjeru ili diskvalificirali.

Bilo je samo pitanje vremena kada će u toj dehumanizirajućoj praksi na red doći i Bošnjaci koji nisu skrojeni po mjeri SDA-DF bratstva.

Prometej.ba