Zapis iz Rame: O preziru prema velikim ljudima
Prema ljudima koje zovemo 'velikima', dakle onima koji posjeduju osobine originalnosti, nepomućenog i nezavisnog mišljenja, velike duhovne snage i hrabrosti , intelektualnosti i objektivnosti u pristupu i iskazivanju stavova, unutrašnje slobode i neovisnosti, ostali ljudi mogu imati jedno od dva oprečna raspoloženja. Mogu im priznati ono što zavređuju, odakle bi proizlazilo da ih kao takve slijede, što uključuje veliku samokritičnost i spremnost za promjenu sebe i svojeg (ustajalog) mišljenja. No to je teži put, jer ljudi se teško odlučuju za promjenu sebe, a neki i nemaju mišljenja pa nemaju ni što promijeniti. (Ustvari, bolje je umjesto 'mišljenja' reći 'mnijenja', jer mišljenje uključuje svjesnu aktivnost koja pretpostavlja posjedovanje mentalnog aparata za isto, a mnogima nije ispunjen taj uvjet.)
Zato se češće bira lakši put, jedna takoreći samoobrambena metoda pokušaja diskreditiranja i pljuvanja po velikim ljudima, kojom se legitimira ostanak na vlastitom utabanom putu i vlastita inferiornost, dakako. Mnogo je lakše prezirati velike ljude, umjesto učiniti stanoviti napor da ih se prihvati kao velike, poštuje i slijedi. Za prekrižiti nekoga ne treba truda, znanja ni energije, štoviše: ne treba znati ni slova da bi se nacrtao veliki iks preko nečijeg imena.
U Prozoru-Rami ovog mjeseca na razne se načine obilježava sjećanje na žrtve četničkog pokolja u listopadu 1942. godine. Da bi se ti događaji rasvijetlili, obrazložili i iznio od ostrašćenosti i pristranosti očišćen pogled na te događaje od strane znanstvenika, a ne ideologa i velikonacionalnih romantičara, Franjevački samostan Rama-Šćit je organizirao tribinu na kojoj su, 13. listopada, Stjepan Lovrić, Ivo Goldstein, Slavko Goldstein i Nerzuk Ćurak iznijeli ne neko subjektivno viđenje već činjenično stanje u vezi događaja iz listopada 1942, smještajući ih u širi kontekst i tematizirajući ih iz širokog kuta gledanja. Mnogima u Rami, kojima su moderna komunikacijsko-medijska sredstva nažalost omogućila da i oni iznose neko svoje takoreći mišljenje, ustvari mnijenje, zasmetao je odabir znanstvenika. Goldsteini su Židovi, dakako, i prema logici nekih Ramljaka to je dovoljno da ih se proglasi nerelevantnim za život na ovoj planeti, a kamoli za bavljenje hrvatskom povijesti. Samoproglašeni kolumnisti osporavaju dr. Goldsteinu čak i znanstveni kredibilitet, a da vjerojatno u svom poznavanju povijesti nisu doskočili iznad nivoa Horvatićeva 'Junačine Mijata Tomića'; “zaključuju“, točnije predviđaju, što je Goldstein iznio na tribini, a da nisu niti bili na toj tribini niti pročitali Goldsteinov tekst, te iz svoje inferiornosti, kao guske koje gaču na avion, kvalificiraju Goldsteina na osnovu onoga što su zamislili da je on kazao.
U svojoj karikaturi od kolumne jedan "vječnooptimistični" kolumnista optužuje Goldsteina da je za deset puta preuveličao broj jasenovačkih žrtava, a da umanjuje broj blajburških žrtava kojih je, vjerovali ili ne, čak pola milijuna. Uzevši u obzir da je u Jasenovcu stradalo oko 81 tisuća ljudi, i to nije mišljenje Ive Goldsteina već možemo reći činjenica koju Goldstein kao razuman čovjek prihvaća, slijedi dakle – po mnijenju ramskih 'polihistora' – da je u Jasenovcu stradalo 8 tisuća ljudi, što je za 62 puta manje od broja blajburških žrtava, ako im vjerujete.
Prezir koji u Rami i svim drugim duhovno zapuštenim provincijskim sredinama postoji prema velikim ljudima doživljava upravo epske razmjere i pokazuje dubinu krize u kojoj se nalaze javni nosioci toga prezira i društvo koje ih podržava. Njihov prezir prema velikim ljudima ničim ne može ugroziti kredibilitet tih ljudi, kao što vjerovatno ni brzina leta Boeinga 747 ne ovisi o tome što o tom avionu misli skupina žaba u lokvi Brestovica, ali ugrožava mentalno zdravlje nositelja toga prezira i ljudi koji potpadaju pod njihov utjecaj jer njihovome mišljenju, ustvari mnijenju, je dat medijski prostor, njihovim lažima je data prilika da se ponavljaju.
Franjo Šarčević | 21.10.2012. |