Vidim da gospođa Kolinda zadnjih dana stalno podiže prst, stišće šaku, prijeti kako će njome lupati o stol… Učestalo podiže glas, pomalo nesigurno, kao da i sama nije navikla na toliku količinu decibela, kao da se plaši da ga neće uspjeti dobro impostirati, da će joj se pri povišenim intenzitetima glas oteti i prijeći u kriještanje.


I žao mi je te šarmantne i vjerujem dobro odgojene gospođe, zbog toga što od nje radi stranački vrh, njihovi PR stručnjaci, spin doktori…


Kolinda je očito pristojna, obrazovana, građanski kultivirana žena, a od nje se očekuje da uđe u kožu nekoga tko je stisnutom šakom prijetio crvenim i žutim vrazima, stoci sitnoga zuba, očekuje se da postane predsjednik koji se grozi građanima svoje države, ne poštuje ih, ponižava ih i ruga im se…


Ja, pak, mislim da je dužnost predsjednika u demokratskoj državi da poštuje i uvažava svakog građanina koji ne izlazi svojim ponašanjem izvan okvira zakonskih normi i ustava; njegova je dužnost prije svega da smiruje razorne strasti, da pokuša neutralizirati konfliktne situacije u društvu… On mora reprezentirati društvo i državu u cjelini, a ne određenu odabranu skupinu građana! Mora se dakle ponašati upravo suprotno onome što gospođa Grabar Kitarović ovih dana čini: podignutim prstom ona zapravo prijeti da će ih “pomesti” svima koji ne misle kao njezina stranka, bit će strah i trepet svima koje su stranački ideolozi označili ne kao političke protivnike nego kao neprijatelje. A trebala bi bar gospođa Grabar Kitarović shvatiti, ako to nije u stanju njezin stranački vrh, da se tako predsjednici ponašaju samo u represivnim društvima, koja se ne mogu osloboditi tribalističkih atavizama i nasilničkih obrazaca ponašanja!


Autor Velimir Visković

Tekst preuzet s portala Radio Gornji Grad