Foto: Sanja Bistričić

Subversive festival je kulturno-društveni događaj koji se održava od 2008. godine u Zagrebu. Već desetu godinu zaredom Subversive nastoji ukazati na važnost kritičkog mišljenja i promišljanja alternativa neoliberalnom kapitalističkom sustavu. Godinama unazad Subversive je okupljao velika imena lijeve intelektualne scene kao što su Slavoj Žižek, Tariq Ali, Terry Eagleton, Antonio Negri, Michael Lebowitz i brojni drugi. I ove godine, Subversive festival je okupio značajna imena lijeve intelektualne scene. Među najvažnijim gostima ovogodišnjeg Subversivea bili su grčki ekonomist i predavač na SOAS-u pri Univerzitetu u Londonu Costas Lapavitsas, James Galbraith, ekonomski savjetnik Berniea Sandersa i profesor na Univerzitetu u Texasu, Adriane Roberts, marksistička feministkinja sa Univerziteta u Manchesteru te mađarski filozof Gaspar Miklos Tamas sa Centralnoeuropskog univerziteta.

Subversive film festival otvoren je filmom Mladi Marx. Jedna od učesnica festivala, Katarina Peović Vuković kazala je da je to bilo izuzetno važno jer je ovaj festival posvećen 150. godišnjici objave Kapitala i stogodišnjici Oktobarske revolucije. Film Mladi Marx je uspio balansirati između spektakla i određenih partikularnosti te konkretnih citata iz Marxova i Engelsova djela. Naravno, to ne možemo uzeti kao neku čitanku uvoda u kritiku političke ekonomije, ali je fascinantno do koje mjere je jedan spektakularni film uspio utkati u sebe jedanaestu tezu o Feuerbachu i osnovne postavke Kapitala.

Nagradu Wild Dreamer za najbolji kratkometražni film dobio je Kwassa Kwassa iz 2015. Film je to vijetnamskog filmaša Tuana Andrewa Nguyena i danskog umjetničko-aktivističkog kolektiva Superflex. Najbolji dokumentarni film bio je Bezness as Usual (2016.) Nizozemca Alexa Pitstre koji je ujedno i redatelj i scenarist filma dok je film francuske redateljice Maud Alpi iz 2016. Golo srce trbuh proglašen najboljim igranim filmom.

Centralna tema i moto ovog Subversviea bila je „Europska ljevica protiv novog svjetskog (ne)reda“. Forumski dio festivala u raspravi za okruglim stolom otvorili su Costas Lapavitsas i James Galbraith temom društveno-ekonomskog razvoja Grčke kao taoca eurozone. Rasprava između Lapavitsasa i Galbraitha na tom predavanju bila je dosta žustra obzirom da se povuklo pitanje onoga što se dešavalo između petog i šestog mjeseca 2015. godine kada je Tsipras odlučio pristati na mjere štednje nakon što je grčki narod na referendumu odlučio ne-pristati na nastavak mjera štednje, nakon čega su mnogi Sirizini dužnosnici izašli iz vlade među kojima je najpoznatiji Yanis Varoufakis, kojemu je Galbraith bio savjetnik. Dok je Galbraith, donekle pokušao osvjetlati Varoufakisov obraz dovevši u pitanje što bi Grčkoj donio izlazak iz eurozone, Lapavitsas je vrlo uvjerljivo tvrdio zašto je ideja o izlasku iz eurozone manje radikalna i manje opasna za grčki narod od onoga što su zapravo potpisali. Također, oba gosta bili su složni u tome da lijevi centar nema budućnosti te da je jedina opcija prava ljevica.

Na predavanju koje je imao dan kasnije, Lapavitsas je govorio o financijalizaciji i novcu kao odnosu. Bilo je to predavanje koje je balansiralo između popularnog predavanja i vrlo striktne političke ekonomije. Lapavitsasova osnovna teza je ta da se osamdesetih godina prošlog stoljeća pojavila opasna financijalizacija. Najprije sa Nixonom a potom sa Reaganom te da se taj val iz Amerike prelio na Europu. Financijalizacija u tom smislu podrazumijeva odvajanje novca od bilo kojeg proizvoda te je zbog toga došlo do onoga što se dogodilo 2008: velike krize i burzovnih mešetarenja.

Lapavitsas je dao primjer Kine gdje banke još uvijek daju novce za male poduzetnike, za konkretan rad i za konkretnu proizvodnju, dok se američka ekonomija isključivo temelji(la) na kreditima kućanstava. To je, kaže Lapavitsas, dovelo do ogromne krize i ogromnih zaduživanja pojedinaca i kućanstava dok su istovremeno državnom intervencijom, po prvi put u povijesti, spašene financije. Šta će se dalje desiti Lapavitsas ne zna, ali je napomenuo da bi moglo doći do velike krize ako se i u Kini na takav način tip financijaliziranog kapitala pojavi kao konstanta jer u Kini to još uvijek nije slučaj. Također, Lapavitsas je upozorio Hrvate da ne ulaze u eurozonu ni pod kojim uvjetima.

Isti dan James Galbraith održao je predavanje na temu političke ekonomije globalizacije i razvoja nejednakosti. U predavanju, Galbraith je ukazao na strukturnu nejednakost koja je sve očiglednija te na to kako ekonomski rast i nejednakost koreliraju.

Još jedan iznimno bitan događaj na ovogodišnjem Subversiveu bila je promocija knjige Michaela Heinricha – Uvod u Marxovu kritiku političke ekonomije. Knjiga je izašla u izdanju Rose Luxemburg Stifftunga i pruža sistemski prikaz logike Marxove kritike političke ekonomije. O knjizi su razgovarali Dean Duda i Stipe Ćurković uz modraturu Marka Kostanića. Stipe Ćurković ukazao je na didaktičku izvrsnost Heinrichove knjige koja bi trebala doprinijeti zatvaranju velike rupe u recepciji i čitateljima u jezičnoj regiji i omogućiti da se susretnu s Marxom s onu stranu svih političkih karikatura i historijski nataloženih zamjena identiteta. U svome djelu, ističe Ćurković, Heinrich je sistematski argumentirao zašto je razumijevanje funkcioniranja kapitalizma bez Marxa nemoguće.

Iznimno zanimljivo predavanje koje je moderirala Karolina Hrga imala je marksistička feministica i profesorica na Odsjeku za međunarodne studije Univerziteta u Manchesteru, Adrianne Roberts. U predavanju, Roberts je stavila fokus na ulogu države u primoravanju žena da se pridržavaju povijesno specifičnih rodnih normi u pogledu plaćenog i neplaćenog rada. Ona je istakla da je jedan od velikih problema sa mjerama štednje to što iste pogađaju programe socijalne zaštite koje u većoj mjeri koriste žene te da se države oslanjaju na sisteme kaznenog pravosuđa kako bi upravljale rodno uvjetovanim i rasiziranim formama siromaštva do kojih dolazi na valu pokušaja da se komodificira društvene servise.

Još jedan veliki gost ovogodišnjeg Subversivea bio je mađarski filozof Gaspar Miklos Tamas. Tamas je u svome izlaganju govorio o jačanju i perspektivama novih društvenih pokreta u post-socijalističkim državama. Zaključci sa tog predavanja su da ljevica mora kreirati novu političku alternativu koja će uistinu adresirati prave probleme građana. Ukoliko toga ne bude, ljevicu čeka još veće irelevantnost.

Pretposljednji dan Subversivea obilježila je rasprava za okruglim stolom pod nazivom „Jezik i nacionalizam“ u kojoj su učestvovali Boris Buden, Snježana Kordić, Mate Kapović, Viktor Ivančić i Tomislav Longinović. Boris Buden istakao je važnost pokretanja demokratske diskusije o jeziku u kojoj bi sudjelovali svi oni koji sudjeluju u jezičkoj praksi – na svim nivoima – jer su današnji standardizirani jezici okruženja u poziciji vernakulara u odnosu na globalnu jezičku situaciju.

„Mutavi bog u raljama zajedničkog jezika: sumrak liberalnog sekularizma u Hrvata“ bio je naslov predavanja koje je izazvalo veliku pažnju publike a predavač je bio Boris Buden. U navedenom predavanju Buden je Hrvatsku katoličku crkvu podvrgao žestokoj kritici i kazao kako danas Hrvatska katolička crkva nema nikakve veze sa onim što bi uistinu trebala biti zadaća religije, a to su pitanja transcedencije, jednakosti pred Bogom i ljubav prema čovjeku nego da se ona kulturalizirala i identitetizirala. Da bi se danas bilo vjernikom, kaže Buden, uopće nije potrebno vjerovati u Boga jer se vjerska zajednica kulturalizirala u smislu politika identiteta toliko da je njen sadržaj, vjera u Boga, sekundaran.

Posljednjeg dana Subversivea održana su dva panela na kojima je raspravljano o problemima ekologije. Na panelu „Okolišna demokracija“ učestvovali su gosti iz briselskog thing tanka, DOOR-a i drugi okolišni aktivisti, dok su na drugom panelu „Odrast kao društveni izazov“ koji je moderirao Igor Grozdanić sudjelovali Andreja Pavlović, Kristijan Kotarski, Miljenko Cimeša i Neven Duić. Subversive festival zatvoren je projekcijom pobjedničkih filmova Wild Dreamer.

Darko Vujica, Prometej.ba