Naslov knjige „Is There a Place for Me in the Church?“ (Echoes Network 2016; pg. xxviii, 385) na prvu zvuči kao štivo namijenjeno samo kršćanima i teolozima. Međutim, s bogatim i raznovrsnim sadržajem ove knjige mogu se identificirati ljudi različitih religioznih i nereligioznih svjetonazora, iz različitih društvenih, dobnih grupa, zanimanja, te – geografski gledano – ljudi iz mnogih društava nekadašnjeg Istočnog bloka. Radi se o kolekciji intervjua i eseja osoba koji govore o svojim iskustvima s Katoličkom crkvom u postkomunističkim društvima, osoba sa šarolikom lepezom svjetonazora i odnosa prema religiji (kulturološki vjernici, vjernici koji prihvaćaju vjeru ali ne i organiziranu religiju, religiozni koji prvenstvo daju organiziranoj religiji, ateisti, agnostici, konvertiti, itd.), pri čemu je svima zajedničko to da predstavljaju glasove s ruba, iz različitih razloga distancirane i marginalizirane od strane institucija i struktura Katoličke crkve.

U ovoj se knjizi radi o iskustvima s Katoličkom crkvom, no slobodno se može zamisliti i kako se radi o nekom drugom vjerskom, etničkom ili drugom kolektivu, jer se mogu prepoznati mnogi slični obrasci razvoja i iskustava u Crkvi i drugim kolektivima (problemi ophođenja s financijama, nastupanja u javnosti, nevjerodostojnosti, tradicionalizma, konzervativizma, nacionalizma, autoritarnog ponašanja vjerskih službenika). Ovi glasovi s margine okupili su i glasove homoseksualaca marginaliziranih u vjerskim zajednicama, glasove razvedenih osoba stigmatiziranih od društva, bivših klerika, osoba s teškim obiteljskim problemima (poput alkoholizma, zlostavljanja) koji nisu adekvatno prepoznati u vjerskoj zajednici, te glasove žena nezadovoljnih prevladavajuće muškom strukturom hijerarhije vjerskih zajednica.

Knjiga je okupila ukupno 47 osobnih svjedočanstava iz 12 zemalja srednje i istočne Europe: Bjelorusije, BiH, Češke, Hrvatske, Latvije, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Srbije i Ukrajine. Ta osobna svjedočanstva predstavljaju bogat rezervoar iskustava, mišljenja, stavova ispitanika o načinu na koji funkcioniraju vjerske zajednice u njihovim zemljama. Radi se o glasovima koji odudaraju od prevladavajućeg kolektivnog glasa Crkve, zbog čega su ti glasovi najčešće potisnuti, nepoznati ili ignorirani. Neki od njih na marginu su došli zbog neumoljivih vjerskih zakona, drugi zbog stavova različitih od većine, treći su se sami marginalizirali, četvrti marginu smatraju jedinim moralno ispravnim putem, itd.

Pitanje iz naslova ove knjige predstavlja pitanje koje bi trebalo biti centralno pitanje pastorala Katoličke crkve, ali i ostalih vjerskih zajednica danas: koliko je u praksi tih zajednica preostalo uključivosti za ljude sa svim njihovim različitostima, uključivosti utemeljene u osnovnim učenjima i svetim spisima tih religija? Vrijednost ove knjige je (barem) dvostruka: u (1) njenom silasku na marginu i posezanju za glasovima s „periferije periferije“ (radi se o društvima gospodarski i geopolitički perifernima u Europi, ali i u njima se mogu razlikovati „centar periferije“ – većinski kolektivi i elite – i „periferija periferije“ – oni neprilagođeni čiji se glas slabo čuje), i (2) usmjerenju na iskustva i glasove pojedinaca nasuprot standardiziranim kolektivnim glasovima institucija, glasovima koji zajedno čine jedno veliko mozaično ogledalo u kojem institucije mogu propitati i korigirati svoju praksu i odnos prema pojedincima.

Predgovor za knjigu napisao je poznati austrijski pastoralni teolog Paul M. Zulehner. Knjiga se može besplatno preuzeti u pdf formatu na web stranici Echoes Network-a [link: http://www.echoes-network.org/], kupiti u Amazon online trgovini ili naručiti direktno od Echoes Network-a [link: http://www.echoes-network.org/contact/],

Prometej.ba/M.O.