Božić se bližio, te je na sam Badnjak,

u povratku sa posla bor kupila.

Neki osrednji, kakav je našla,

Postavio ga suprug, a djeca okitila.


On umoran, nakon 10 sati rada,

U jednoj firmi sa četiri slova,

Nakon što je donio badnjak,

Klonuo, zaspao, sanja vremena nova.


Vremena u kojima će i njegov susjed,

imati posao, te svaki dan raditi.

Da on, supruga i njegova djeca,

neće o drugim ljudima ovisiti.


Trebalo je još namjestiti jaslice,

ponoć je već na vrata kucala.

Uspjela je još posjetiti susjedu,

sve što ima sa njom je podijelila.


Probudila je supruga nešto mu šapnula,

umorna, gladna, jer od jutros nije jela,

Uzela je u naručje najmlađe dijete,

i sa njima mirno pod bor sjela.


Ljepših jaslica nije nigdje bilo,

To se zapravo opisati ne može.

za svoje susjede molili su pod borom:

„Pomozi im za posao, o milostivi Bože“.


„U nekoj firmi sa x slova,

teško je ovisiti o drugima,

svako biće treba od rada živjeti

dostojanstvo i zdravlje daj svim ljudima.“


Ružica Zeljko