Iz tiska je izašla knjiga „Zlomovina: 99 pamfleta“ autora Viktora Ivančića, novinara i pisca iz Hrvatske. Knjigu, koja se sastoji od tekstova koje je Ivančić objavljivao na portalima u posljednjih šest godina, u Hrvatskoj je izdao Ex Libris, a u Srbiji Fabrika knjiga. Zajedničko za te tekstove jest to što se oni, kako piše u promotivnoj crtici o knjizi, „referiraju na masovno raširenu navadu obožavanja države“. Knjiga je, dalje, opisana ovim riječima:

„Ljudi se na različite načine, a često i s različitim pobudama, odaju statolatriji. Kada ih obuzme bujica toplih osjećaja prema državi, spremni su činiti ili odbijati da čine vrlo različite stvari. Nije rijedak slučaj da domoljubi domoljubima kopaju oči i vade crijeva zbog nedovoljnog, prekomjernog ili nakaradnog prepuštanja domoljublju. Nekad je i kompletan tzv. politički život moguće predočiti kao repertoar sukoba i krvljenja oko metode štovanja službenog božanstva. Sam posvećeni entitet, dakako, ostaje nedodirljiv. Patriotska matrica, s podlogom u vidu romantične apstrakcije i nimalo apstraktnom zaštitom koju osiguravaju zakonodavstvo i policija, dovoljno je zavodljiva da udomi bezbrojne, pa i međusobno antagonizirane korisnike. Ovi tekstovi, doduše uzaludno, navijaju za to da se ona u potpunosti odbaci“.

Kako će na ovu knjigu i snažnu kritiku statolatrije, toplih patriotskih osjećanja i shvaćanja države kao neupitne svetinje, reagirati oni Ivančićevi obožavatelji i divljenici iz Bosne i Hercegovine koji svojim pisanjem, javnim intelektualnim angažmanom iskazuju upravo statolatriju i prepuštaju se toplim patriotskim osjećajima, sve u ime neupitnog božanstva i svetinje zvane država koju esencijaliziraju, pridaju joj ontološko značenje i nadređuju je svemu drugome? Pitanje je hoće li uopće razumjeti stvar i shvatiti da poenta nije u bezbolnom i – u ovome kontekstu – konformističkom ritualnom divljenju hrabrim momcima iz susjedstva, nego u stvaranju svojih pandana Ivančiću, Dežuloviću i drugim Feralovcima.

Vjerojatno neće i vjerojatno će ostati da vrijede i ove riječi Ivana Lovrenovića napisane prije devet godina.

„Kada je prije tri godine u Sarajevu predstavljan digitalni arhiv Feral Tribunea, pisao sam kako je snaga Ferala bila između ostaloga u odbijanju bilo kakvoga, i najmanjeg kompromisa s patriotskim sentimentima ili bilo kakvim obzirima iz registra nacionalne-vjerske-političke korektnosti, te kako Feral u tomu nije popustio nikada, čak ni u ratu, kada je patriotizam bio ideološki (a bogme i egzistencijalno) ultimativan stav, ali istovremeno i najunosniji biznis, a i pokriće za najgnusnija zlodjela. Situirajući to u današnju sarajevsku situaciju, pitao sam se: je li, takav, Feral ovdje uopće moguć? Patriotizam, ljubav prema (vlastitom) svetom i napaćenom Narodu i Nacionalnom Identitetu, žudnja za Državom - komu danas ovdje još pada na pamet izvrtati na naličje te Uzvišene Osjećaje i Ciljeve, prokazivati ih u njihovoj ispraznosti, u njihovoj zloćudnoj a organskoj sprezi s potiranjem čovjeka i njegovoga malog ali jedinog života!“


Prometej.ba