Jedan javno prijeti, drugi javno miti, treći javno petlja oko plagijata... Jest koincidencija da su Hrvoje Marušić, Franjo Lucić i Pavo Barišić – uglednici HDZ-a, stupovi društva, časni uzor-muževi – zglajzali sva trojica baš u tjedan dana, ali koincidencija koja još jednom, iznova, po tko zna koji put potvrđuje da HDZ tragično kaska za klasičnom definicijom političke stranke – organizacija koja se demokratski bori za vlast kako bi provodila svoju ponudu javnog interesa – te da se uvijek iznova p(r)okazuje kao družina koja tolerira i štiti, ako ne već i njeguje, vlastohleplje, koruptivnost, mržnju i intelektualno beščašće.

Pritom, manji su problem sami počinitelji – svi znamo da vlast kvari – a veći oni koji ih toleriraju. U ovome slučaju, dakako – veliki europejac Andrej Plenković. Kako onomad reče Slobodan Prosperov Novak, sviđalo mu se to danas ili ne: »HDZ nije pokret. Postao je mentalitet«.

»Stoko yugokomunistička, nakon pet godina rata i agresije na RH vi pišete ovakve gadarije. Da smo demokratska država sudili bi vam za veleizdaju i streljali bi vas. A vjerojatno i hoće uskoro!«. To je na Facebooku, Inicijativi mladih za ljudska prava (YIHR) poručio Hrvoje Marušić, visoki dužnosnik splitskog HDZ-a, donedavni stranački vijećnik u splitskom Gradskom vijeću, vlasnik privatne Srednje zubotehničke škole u Splitu, osnivač studija stomatologije, svojedobni predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca za Dalmaciju te – dakako – član splitskog Rotary kluba.

Promotrimo samo taj bezdani jaz: takve osobne reference, a takve poruke! Svjedočimo tu ni o čemu drugome doli o potpunoj, dubokoj patologizaciji javnog komuniciranja, kakvu ni najoštrije kazne ne bi lako iskorijenile. Ali, hej, kazne! »Stavovi, što ih je Hrvoje Marušić iznio na svom privatnom Facebook profilu, nisu stavovi HDZ-a. Istovremeno, najoštrije osuđujemo taj i svaki drugi govor mržnje te poziv na bilo kakvo nasilje«, suhom twitter porukom reagirao je HDZ. Dužnosnik vladajuće stranke javno najavljuje – najavljuje, ne priželjkuje – strijeljanja, a stranka reagira suhom, činovničkom, nadmenom frazom. Ako to nije razlog za zebnju, ne znamo što jest.

Možda razmjeri korupcije? Franjo Lucić, ugledni saborski zastupnik HDZ-a, predsjednik stranke u Požeško-slavonskoj županiji i član Nacionalnog vijeća stranke koju vodi Andrej Plenković, preko telefona je ponudio mito Dragi Hedlu. »Ono što ćeš ti od redakcije dobiti, ja ću te honorirati jedan naprema tri, ako ti dobiješ tisuću, ja ću ti dati tri tisuće«, nadasve poslovno ponudio je Lucić jednome od najčasnijih novinara ovoga jezika. Koliko samo implicitnog prezira u toj ponudi! A koliko tek neizrečenog samoprezira: »I ja znam i ti znaš da sam, blago rečeno, sumnjiv, ali daj da se obojica utopimo u beščašću, pa da tim uhodanim putem nastavimo dalje« – to zapravo znači Lucićeva ponuda Hedlu. Ona postaje tim šokantnija, kada postanemo svjesni da je Lucić vrlo dobro znao s kim razgovara – s novinarom poznatim po nepotkupljivosti i profesionalnoj časti, koji je izašao na kraj s itekako opasnijim tipovima od Lucića... Jednom riječju, mogućnost da hadezeovac srednjeg ranga Dragi Hedlu tako rutinski ponudi mito, bolje od bilo čega svjedoči o tome kako stranka funkcionira – stranka, a s njom dakako i država.

A to je jučer potvrdio i navodno nepravedno optuženi, donedavni ministar znanosti Pavo Barišić. Prvo je objavljeno kako je predsjednice Sveučilišta u Augsburgu Sabine Doering-Manteuffel Barišića obavijestila da je stručno povjerenstvo odlučilo kako Barišić nije plagirao doktorski rad. Andrej Plenković odmah je na twitteru objavio prikladni komentar, ostavljajući javnosti da nagađa zašto to nije učinio i kad su briljirali Marušić i Lucić. No koji sat kasnije, iz službe za odnose s javnošću augsburškoga sveučilišta stiže tvrdnja kako »odluka vodstva sveučilišta još nije donesena«, te da se može očekivati »najranije sredinom rujna«. Što može biti posrijedi, objasnio je znanstvenik Ivan Đikić: »autoplagijat«, za koji je optužen Barišić, nije još uvršten u njemačka pravila o znanstvenim radovima, čime Njemačka, tvrdi Đikić, »kasni za najnovijim europskim dokumentima o znanstvenoj čestitosti«.

Bilo to točno ili ne, činjenica jest da je Barišić svojim medijskim istrčavanjem dodatno zamaglio ključnu točku vlastitoga slučaja, koju su ionako svi već zaboravili: da mu je intelektualno poštenje bezuvjetno nalagalo neka se povuče istog časa kada su ga ugledni kolege znanstvenici optužili za plagijat, bila njihova optužba točna ili ne – to su, naime, standardi istinskih znanstvenika. Ali da – brus! Ugledni znanstvenik Barišić sve je sile upeo da ostane političarom; ugledni utemeljitelj škole Marušić najavio je da će tkogod – možda iz HDZ-a? – mlade ljude predvesti pred streljački stroj; ugledni građanin Lucić ponudio je novinaru poštenu poslovnu ponudu – tri za jedan, ruka ruku mije. Ništa zajedničko ta trojica nemaju, osim što su ugledni članovi HDZ-a. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Tuđmanov HDZ; Sanaderov HDZ; Plenkovićev HDZ – uvijek ista studija pokreta koji je nabubrio u mentalitet.

Autor: Boris Pavelić. Tekst prenosimo s portala Novog lista, novilist.hr