Jedna od glavnih misija ljevice u BiH, te SDP-a kao najveće lijeve stranke, morala bi biti bespoštedna borba protiv nacionalizma. Svakog nacionalizma. U ovakvoj Bosni i Hercegovini to je silno važno – imati jaku multietničku stranku kao jasnu alternativu premoćnim nacionalistima. Takva stranka, jasno je, članove i birače treba tražiti i imati u cijeloj BiH i iz reda svih njenih naroda, otprilike u postotku u kojem oni žive u ovoj zemlji.

U tom smislu lik i djelo državnog poslanika Denisa Bećirovića su problematični.

Gradska organizacija SDP-a u Banja Luci objavila je saopćenje u kojem Bećirovića krivi za svoje loše izborne rezultate. Slične rasprave postoje svuda i u svim strankama, međutim ovdje se radi o nečemu mnogo važnijem. Ova prepirka ide u samu srž onoga što je današnja Bosna i Hercegovina, šta je nacionalistički populizam i da li su svi u BiH jednaki.

Banjalučki SDP, između ostalog, kaže za Bećirovića da mu „ne odgovara jačanje multietničnosti na prostoru čitave BiH, čiji je GO SDP Banja Luka jedan od nosioca u ovom trenutku“, i da njihov rad „definitivno ne odgovara fikciji Denisa Bećirovića kako u budućnosti treba da izgleda SDP BiH!“

Dodaju i da je „Denis Bećirović u svojoj nekontrolisanoj i paničnoj aktivnosti izgubio iz vida osnovni postulat da SDP BiH ne postoji bez participacije svih konstitutivnih naroda i ostalih građana u Bosni i Hercegovini!“ Osim toga, tvrde da Bećirović petnaest godina nije bio u njihovom gradu (pozivaju ga da ih posjeti) i optužuju ga za prisustvo ratnih zločinaca u stranci, za poruke mržnje i nacionalizam.

Denis Bećirović se, u stilu patetičnog populista i teoretičara zavjere, oglasio na svome Facebook profilu. U jeftinoj populističkoj i kvaziintelektualnoj splačini, dostojnoj Kolinde Grabar Kitarović, Bećirović govori o tajnome ratu protiv BiH i sličnim nacional-populističkim klišeima. Ono što je zbilja strašno je da Bećirović optužuje svoje kolege da su pritajeni neprijatelji države samo zato što su ga kritizirali. Vrijedi ponoviti – ljudi koji se u Banjaluci bore za SDP i multietničku BiH neprijatelji su države!

Za vrijeme vladavine bivšeg lidera, Zlatka Lagumdžije, SDP se iz multietničke i bosanskohercegovačke transformirao u bošnjačku stranku. To je bila ogromna šteta za ovu stranku i za cijelu BiH. Bećirović se, što može biti znakovito, politički profilirao u vrijeme Lagumdžije i jedan je od onih koji bi tu stranku opet mogao gurnuti u ralje nacionalizma.

Bilo bi dobro da je gradski ogranak SDP-a u Banjaluci naveo konkretne zamjerke na rad svog kolege. Tako bi se možda u toj stranci i u društvu pokrenula izuzetno važna rasprava o nacionalizmu, populizmu, socijaldemokraciji i o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu žele njeni građani – iz svih naroda i iz cijele zemlje.

Prošle godine je, na istom ovom mjestu, pisano o SDP-u i gospodinu Bećiroviću. Tada je rečeno, a sada pogotovo vrijedi, da je on loš za ovu stranku:

„Gospodin Bećirović je dugogodišnji član Parlamenta BiH koji nikada nije ustuknuo pred floskulom i koji nikada nije rekao ništa originalno. U patetičnom frazeološkom patriotizmu kao da se natječe sa Željkom Komšićem. Za svoju kandidaturu dobio je podršku ljudi i organizacija koji su svjetlosnim godinama daleko od ljevice i multietničke BiH. Ima još jedna možda i problematičnija crta Bećirovićeva i tiče se svjetonazora ovog navodnog kandidata ljevice. Gospodin Bećirović dao je intervju za portal Klix, u kojem je najavio da će se oštro suprotstaviti „paternalističkom odnosu Beograda i Zagreba prema BiH“. To je u redu, odnos Srbije i Hrvatske počesto jeste paternalistički, ali gospodin Bećirović niti jednom riječju nije spomenuo Tursku i odnos te države spram BiH (sjetimo se samo nedavnog mitinga u sarajevskoj Zetri). Da li ovakva retorika ujedinjuje ili razdvaja Bosnu i Hercegovinu i njene narode? Da li odmaže ili pomaže nacionalistima koji su ionako premoćni? Je li gospodin Bećirović bosanskohercegovački patriot ili bošnjački nacionalist? Jesu li SDP-u (opet?) cilj samo ili skoro samo bošnjački glasovi? Na ova pitanja odgovor mora dati SDP, u praksi.“

Tu treba pridodati i nedavno hapšenje i moguću deportaciju Fatiha Keskina, direktora Richmond Park škole u Bihaću, koji u BiH živi dvadesetak godina. Bilo bi dobro čuti Bećirovića da osudi ovakvo očigledno uplitanje u unutarnje stvari BiH. Provjerili smo njegovu Facebook stranicu i, naravno, nema ništa.

SDP Banja Luka je rijedak i dragocjen antinacionalistički bastion. Rukovodstvo SDP-a treba učiniti sve što može da ga ojača i krene u obračun s nacionalistima. Svim nacionalistima. Ako to znači marginaliziranje Bećirovića, tim bolje.

Retorika Denisa Bećirovića puno je sličnija onoj SDA, DF i uhljebljivačkoj strukturi okupljenoj oko Lagumdžijinog novog projekta (SPD). To nije bh. patriotizam nego nacionalistički populizam u trumpovsko-dodikovskoj varijanti.

Marginaliziranje Denisa Bećirovića može naljutiti dio ‘patriotskih’ glasača, ali riješiti se ovakvih kadrova je dugoročno ispravno i dobro. Političari poput Bećirovića garant su ovakve BiH, podijeljene i podložne toksičnom nacional-patriotskom populizmu i desničarenju.

Možda bi bilo najbolje za sve da Bećirović napusti SDP i ode tamo gdje čini se suštinski i pripada – SDA, DF, Lagumdžijina stranka i sl. Opcija mu neće faliti, a SDP-u i svima koji istinski hoće multietničku BiH učinit će uslugu.

Autor: Digitalna demokracija