Svakog utorka u rubrici Bosanski bukvar abecednim redom opisujemo po jedan od ključnih društveno-političkih pojmova postdejtonskog bosanskohercegovačkog života. Došli smo do slova D.

Postoje neki gradovi za koje smo kao djeca mislili da uopće nisu gradovi. Takvi su krajem 1990-ih i početkom 2000-ih bili Dayton i Haag.

Haag je bio sinonim za Haaški sud i u imaginaciji djece koja su bila izložena ratnom i poslijeratnom medijskom traumatiziranju (ništa po pitanju traumatiziranja nije bolje ni danas, samo što su mediji još dostupniji i prisutniji) Haag je zapravo bio jedan veeliki zatvor u koji odlaze neki ljudi, koji su radili nešto loše – ili se na televizijama govorilo da nisu radili loše, već ih tamo jedna Evropa progoni jer ih mrzi zato što mrzi „naš narod“. Kasnije je došlo iznenađenje sa spoznajom da je Haag polumilijunski grad u Nizozemskoj i upravno središte te zemlje.

Dayton je bila riječ koja je u maglovitim dječjim predstavama označavala nešto loše, nešto jako loše, nešto što je krivo za gotovo sve što nam je loše i nešto što bi trebalo mijenjati. (Vidjet ćemo kasnije: definitivno ne mijenjati na način koji propagira jedna opskurna, ali glasna fašistoidna nakupina koja se zove „AntiDayton grupa“.) U geografskom smislu, Dayton je grad od oko 140.000 stanovnika u američkoj saveznoj državi Ohio. U svijetu je poznat po stvarima koje imaju veze s avionima.

Naime, u Daytonu su rođena braća Wright, Orville i Wilbur, koji su 1903. godine izveli prvi let zrakoplovom težim od zraka. Druga stvar, ona koja će odrediti cijeli život moje generacije, jest Wright-Patterson baza američkog ratnog zrakoplovstva u kojoj je u studenom 1995. dogovoren sporazum između zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji o okončanju višegodišnjih sukoba popraćenih velikim ratnim razaranjima i zločinima kakvi se na evropskom tlu nisu vidjeli nakon 1945. godine. Sporazum je službeno potpisan 14. prosinca 1995. u Parizu.

Građani Daytona, prema zapisima američkog diplomata Richarda Holbrookea (potomka Židova pobjeglih pred nacizmom iz Njemačke i Poljske) koji je bio arhitekt tog mirovnog sporazuma, molili su se da se postigne mir, palili su svijeće i sve skupa su bili jako sretni što je njihov grad na tako važan način ušao u povijest.

Iz te povijesti mi u Bosni i Hercegovini još nismo izašli niti je izvjesno da uskoro hoćemo. Poslijeratna populacijska katastrofa jedan je od ključnih faktora kojima možemo zahvaliti što u međuvremenu nije došlo – i što neće ni doći – do „poravnavanja računa“, pa se rat vodi „samo“ preko medija, obrazovne politike i politike uopće, koja iz tog rata nije izašla i sebe definira kao nastavak rata drugim sredstvima. Ideja kooperacije ozloglašena je kao unutrašnje-neprijateljsko djelovanje i umjesto nje gaji se ideja eliminacije. Eto nam sreće, govori se manje ili više uvijeno, samo kad se „njih“ riješimo pa nam više ne budu smetali. Do te „sreće“ ostaje tavorenje u onome što je dobro opisano sintagmom „ravnoteža nemoći“.

Richard Holbrooke nadao se da je taj sporazum samo početak, da je najvažnije da se zaustave ubijanja i etnička čišćenja, pa će se poslije hlađenja glava dogovor dorađivati u cilju funkcionalnijeg i pravednijeg uređenja. Glave se, međutim, još nisu ohladile. A jedan davni visoki predstavnik nazvao je dejtonski ustroj „luđačkom košuljom“ za BiH. I tako, kada usijane glave u „luđačkoj košulji“ vode ono što zovemo državom, dobivamo ovo što imamo, a o čemu je davno sve rečeno.

Iskoristimo stoga priliku da iznesemo još neke zanimljivosti vezane za Dayton. U tom gradu je prvi put u svijetu napisana kazna „na papiru“ zbog prebrze vožnje automobilom. Daytonska policija napisala je 1904. godine kaznu Harryju Myersu zbog vožnje od skoro 20 km/h. Usput, pravde radi, prva osoba uopće kažnjena zbog prebrze vožnje je Englez Walter Arnold 1896. godine. Vozio je za to vrijeme vrtoglavih 13 km/h.

Diljem Sjedinjenih Američkih Država ima 27 naselja koja se zovu Dayton, te još jedan Dayton u Kanadi. Dayton u Ohiou (ovaj „naš“) i Dayton u New Jerseyu nazvani su po političaru Jonathanu Daytonu, najmlađem delegatu Ustavotvorne skupštine iz 1787. godine. Za ostale Daytone ne znam. Sve u svemu, imamo ih dovoljno.

Franjo Šarčević, Prometej.ba