Točno se poklopilo da su korupcijski skandali bivšeg kralja Španjolske izašli van negdje na početku pandemije koronavirusa. Kraj februara, prva polovina marta. Švicarsko državno odvjetnišvo bilo je poslalo španjolskom pravosuđu dokumente koji ukazuju na korupciju španjolske krune. Početkom augusta, zbog navedenih korupcijskih skandala, bivši kralj Španjolske Juan Carlos I odlučio je pobjeći iz zemlje. Trenutno se nalazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a stranke režima pokušavaju utišati kompletnu stvar i sačuvati monarhiju. Pa, vratimo se malo unatrag. Svoj odlazak, bivši španjolski kralj obznanio je u pismu upućenom svome sinu Felipeu. Prenijet ćemo njegovo pismo u cijelosti:

"Vaše veličanstvo, dragi Felipe:

S istom željom za služenje Španjolskoj koja je inspirirala moju vladavinu i s obzirom na javne posljedice koje su prouzrokovali određeni događaji u prošlosti iz mog privatnog života, želim ti izraziti moju apsolutnu dostupnost u pogledu olakšavanja izvršavanja tvojih funkcija, od mirnoće i pribranosti koje zahtijeva tvoja velika odgovornost. Moje naslijeđe i moj vlastiti dignitet kao osobe to zahtijevaju.

Prije godinu dana izrazio sam volju i želju da prestanem razvijati institucionalne aktivnosti. Sada, vođen uvjerenjem za pružanjem najbolje usluge Španjolcima, njihovim institucijama i tebi kao kralju, prenosim svoju promišljenu odluku da se, u ovom trenutku, preselim van Španjolske.

Odluku koju donosim s dubokim osjećajem, ali s velikom vedrinom. Bio sam kralj Španjolske skoro četrdeset godina i tijekom svih njih uvijek sam želio najbolje za Španjolsku i za krunu.

Uz moju odanost zauvijek.

S ljubavlju i naklonošću, uvijek, tvoj otac.“

Šta se naime dogodilo pa je kralj odlučio napustiti Španjolsku? Ukratko, Juan Carlos I bio je pod istragom zbog sumnje da je pri sklapanju dogovora sa vlastima Saudijske Arabije za gradnju brze željezničke linije između Meke i Medine dobio više milijuna eura mita od saudijske kraljevske kuće. Dokazi upućuju na to da je ministarstvo financija Saudijske Arabije 2008. godine preko Artura Fasane, vlasnika panamske zaklade Lucum, položilo 64 milijuna eura na račun privatne švicarske banke Mirabund. Četiri godine nakon toga, dok je još uvijek bio kralj, Juan Carlos je prebacio sredstva na bankovni račun u bahamsku banku Gonet & Cue. Taj račun vodila je tvrtka Solare, u vlasništvu Corinne Larsen, (tadašnje) ljubavnice Juana Carlosa. Bio je to, drugim riječima, egzemplaran slučaj pranja novca. Švicarska je poslala u međuvremenu podatke španjolskim pravosudnim tijelima. Unatoč činjenici da je slučaj otvoren prije više od godinu i pol, Juan Carlos Burbonac još uvijek nije (službeno) istražen. Ipak, kako do toga ne bi ni došlo, kralj je usred istrage pobjegao iz zemlje. I to uz asistenciju parlamentarne većine u španjolskom Kongresu zastupnika. Najprije je u junu od strane PSOE-a, Voxa i PP-a odbijena inicijativa Unidas Podemosa za otvaranje istražne komisije vezane za financijske malverzacije bivšeg španjolskog kralja, da bi početkom augusta Katalonska republikanska ljevica podnijela zahtjev vladi da objasni kraljev bijeg. Zahtjev je ponovno odbijen, tj. vetiran od strane istih partija: PSOE-a, Voxa i PP-a. Tako se socijaldemokratska, ili možda bolje socijal-liberalna PSOE (još jednom) pridružila desnici i ekstremnoj desnici (PP i Vox) u spašavanju Režima iz 1978.

Prema tome, kada kralj kaže da iz zemlje odlazi „jer želi dobro Španjolcima i njihovim institucijama“, istina može biti jedino da odlazi da spasi samoga sebe i svoj „plijen“. Najprije se spekuliralo da će se „kralj emeritus“ nastaniti u Dominikanskoj republici kod svojih prijatelja, porodice Fanjul, robovlasničke porodice koja se obogatila eksploatacijom šećerne trske na Kubi, i nakon Kubanske revolucije kada su pobjegli u Miami, u drugim zemljama. Još uvijek nije isključeno da će otići tamo, no trenutno se bivši španjolski kralj nalazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u hotelu gdje noć košta jedanaest hiljada eura.


O kralju i kruni

Juan Carlos Burbonac rođen je 1938. godine u Rimu, za vrijeme egzila kraljevske obitelji koja je pobjegla iz Španjolske nakon proglašenja republike 1931. godine. Unuk je nekadašnjeg španjolskog kralja Alfonsa XIII. Nakon razgovora Franca i Juana de Borbóna (oca Juana Carlosa) u Biskajskom zaljevu 1948, dogovoreno je da se Juan Carlos vrati u Španjolsku i tamo nastavi školovanje. 1956. godine, u portugalskom gradu Estorilu, Juan Carlos pucao je iz pištolja u svog 14-godišnjeg brata Alfonsa koji je nakon toga podlegao. Službena priča opisuje ovaj događaj kao nesretan slučaj „djece koja su se igrala sa pištoljem“. Navodno je Juan Carlos slučajno ispalio metak iz pištolja u čelo svoga brata. Ubrzo se otkrilo da je Juan Carlos usmrtio svoga brata iz pištolja koji mu je dao Franco. Nije obavljena obdukcija niti bilo koja druga vrsta istrage o slučaju. Prema navodima britansko-španjolskog povjesničara Paula Prestona, odluku da se ne govori o pojedinostima slučaja donio je sam Franco. Portugalski tisak pod Salazarom, španjolski plemići koji su redovno posjećivali Estoril također su se priključili cenzuri (ili šutnji).

1969. Franco je odredio Juana Carlosa za svoga nasljednika. Iako je prema dinastijskim pravilima njegov otac Juan de Borbón trebao biti novi kralj, Franco je odredio da to bude Juan Carlos jer je njegov otac bio „previše liberalan“ za Franca. Ipak, Juan de Borbón morao se odreći dinastičkog prava na krunu. Prije nego što je frankistički pseudoparlament ratificirao njegovo imenovanje za kralja, Juan Carlos morao je priložiti zakletvu da će čuvati Temeljne zakone kraljevstva i principe Nacionalnog pokreta (tj. Francove Falange). Franco je u svome govoru nakon što je Juan Carlos imenovan za njegovog nasljednika izrekao čuvenu rečenicu: „Nadam se da će ovom odlukom sve biti vezano i dobro svezano“. I jeste. Frankizam, odnosno frankističke institucije i dan danas postoje u španjolskom političkom sistemu i u španjolskom društvu. Nacionalni sud je naslijeđen iz frankizma, frankizam je uvelike prisutan u tijelima snaga državne sigurnosti i vojske koja prema ustavu „mora čuvati neraskidivo jedinstvo Španjolske“, ali također i u ekonomskoj strukturi Španjolske, odnosno u onome što se naziva „Ibex 35“. Ibex 35 čini 35 najvećih španjolskih kompanija naslijeđenih iz frankizma, a koje su se okoristile robovskim radom i brutalnom eksploatacijom radnika i radnica nakon Građanskog rata. Niti jedna od tih kompanija nikada se nije ispričala, niti bilo šta rekla o tome. Mnogi analitičari i teoretičari će reći da je upravo Ibex posljednja brana za obranu krune. Ne zaboravimo i sramotni Zakon o amnestiji, donesen kako se ne bi mogli kazniti frankistički zločini; ubojstva, mučenja, otmice, krađe beba sa „crvenim genom“ itd.

Sam Juan Carlos ne tako davno hvalio se svojim razgovorima sa Francom. Citirajmo ga: „Nekoliko dana prije smrti, Franco me je uzeo za ruku i rekao mi: „Visočanstvo, jedina stvar koju tražim od vas je da čuvate jedinstvo Španjolske“. Nije mi rekao 'čini ovo ili ono', ne: jedinstvo Španjolske. Ako razmislite, to znači mnogo toga...“. Koliko to znači najbolje su mogli osjetiti pristalice katalonske nezavisnosti i štrajkači na svojim leđima. Osim toga, u španjolskom kaznenom pravu (još uvijek) postoji kazneno djelo „uvrede protiv krune“. 2018. Katalonska republikanska ljevica predložila je zakon koji bi dekriminalizirao uvredu protiv krune i Španjolske, ali je Kongres zastupnika glasovima PSOE-a, PP-a i Ciudadanosa odbilo predloženi zakon.

Pa onda, neki se pitaju, zašto postoji konsenzus stranaka režima oko krune? Madridski profesor politologije Jaime Pastor objašnjavada bi pitanje referenduma „monarhija ili republika“ dovelo do političke krize. Monarhija, kako on kaže, igra ključnu ulogu. „Nije to monarhija kao u Velikoj Britaniji, Belgiji, Danskoj… Španjolska monarhija igra ključnu ulogu i garant je očuvanja pakta između stare desnice sa frankističkim korijenima i španjolske ljevice (PSOE, op. a.). Ona je simbol jedinstva Španjolske. U tom smislu, očito, ako bi bilo 15 milijuna ljudi na konsultacijama, moguće je da bi se to pitanje bitnije otvorilo, ali bez organske krize države, nije izgledno da će prihvatiti referendum o monarhiji ili republici“, rekao je Pastor za Prometej.ba.

Prema tome, korupcijski skandali kralja Juana Carlosa nisu sramota samo za njega i njegovu porodicu, nego za kompletan državni aparat Španjolske države, budući da konsenzus krune i stranaka režima jasno pokazuje da nisu svi jednaki pred zakonom. Zbog toga, podrška Trećoj španjolskoj republici, prema ispitivanjima javnog mnijenja, raste. Posljednje istraživanje koje je (u junu) provela demoskopska organizacija Sinaptica za dnevnik Público pokazuje da gotovo 52% stanovnika Španjolske želi republiku umjesto monarhije, dok više od 58% njih misli da je na referendumu potrebno odlučiti o budućem obliku uređenja države. Ipak, iako monarhija svakim danom sve više trune, ona neće pasti sama od sebe, a bilo bi naivno očekivati da će stranke režima dopustiti referendum. Za to će biti potrebne snažne i dugotrajne društvene mobilizacije koje će omogućiti njen pad. Zamka manjeg zla koja se duže vrijeme promovira neće dati učinka.

Darko Vujica, Prometej.ba