Prometej.ba donosi veliki intervju, u dva nastavka, sa Nerminom Nikšićem. Razgovarali smo o ljevici, o odlasku Željka Komšića i Zlatka Lagumdžije. Pitali smo o industriji, projektima i planovima u elektroenergetskom sektoru. Dotakli smo se i manjih mjesta, a nije izostalo ni pitanje o zdravstvu i obrazovanju. Intervju obiluje zanimljivim podacima o utrošenim milionima KM na projekte, o prešutnim dogovorima trenutne vlasti, te medijskom mraku po pitanju gubitka elektroenergetskog suvereniteta.


Prometej.ba, Suad Beganović: Glasači ljevice, a i naša publika često postavlja pitanja o položaju i ideološkoj pozicioniranosti predstavnika lijevih političkih opcija gdje spada i SDP. Šta SDP pozicionira na lijevi spektar? Po čemu je on drugačiji od ostalih stranaka? Nemojmo zanemariti kritike za neprincipijelnost u provođenju lijevih politika.


Nermin Nikšić: U Vašem pitanju nekoliko je stvari na koje se mora fokusirati i odgovoriti veoma precizno. Drago mi je da potencirate različitost i želju SDP-a da bude različit od drugih političkih stranaka, pri čemu ne želim nijednog trenutka upasti u zamku da smo mi najispravniji, najljepši i da je kod nas sve idealno. Sasvim izvjesno, u svakoj velikoj partiji postoji mogućnost da neki ljudi iskaču iz opšte slike. Naše programsko opredjeljenje, izraženo jasno u partijskim dokumentima, jeste da smo mi politička partija lijeve orijentacije. Dakle, politička partija koja želi u svoj fokus da vrati čovjeka sa svim njegovim potrebama i radnika u čitavom opsegu njegovih prava. Također, ne želimo da pobjegnemo ni od poslodavaca. Kod nas je stvorena takva percepcija, pa je prva asocijacija na poslodavca - kriminal i tajkunstvo. Izvjesno je da postoji veliki broj poslodavaca koji rade časno i omogućuju radnicima da zarade svoje plate. Naša je dužnost da i njima stvorimo povoljan poslovni ambijent za investicije i otvorimo prostor za dodatno zapošljavanje. Svakako se moramo reflektovati na socijalna prava svih građana u BiH, na ono što odvaja lijeve partije, koje brinu za čovjeka, od desnih partija koje se prvenstveno bave pitanjem nacionalnosti. Ne želim povrijediti ničija osjećanja, i priznajem da smo tu i mi često griješili, ali moramo prestati koketirati sa nacionalizmom. Svi se slažemo da ovaj sistem nije dobar. Potom dođe neka vlast i zaključi da će popraviti sistem tako što će šminkati mrtvaca. Od toga nema ništa. Ne smeta nam da svako bude ponosni pripadnik svog naroda, ali igrati na terenu nacionalista nećemo. Odmah priznajem da smo izgubili utakmicu ko je veći Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Trebali bi svi biti malo više Bosanci i Hercegovci, a jedino se želimo takmičiti koliko ćemo radnih mjesta da otvorimo i povećamo mogućnosti zapošljavanja mladih. Zanima nas koliko ćemo uspjeti poboljšati ambijent za poslodavce.

Posebno nas zanima i želimo, na nivou cijele BiH, da svi građani BiH imaju zdravstveno osiguranje. Želimo vidjeti kako stabilizovati fond penzijsko-invalidskog osiguranja i kako izvršiti reformu javne uprave. Želimo se vratiti na teren, među ljude i radnike, što je normalna razlika između ljevice i desnice.

Mi nacionalistima ne sporimo različite programe, samo se sa njima ne slažemo i ne želimo igrati na njihovom terenu. Također, želimo da ljudi ne varaju na izborima. Dakle, izađite sa pričom da želite da podijelite zemlju. Ako dobijete glasove za to, šta mi tu možemo.? Mi ćemo voditi drugu politiku, politiku integracije u kojoj želimo biti partija cijele BiH i svih njenih građana, pa ćemo vidjeti ko će dobiti veći broj glasova. Ali, nemojte govoriti o državi Bosni i Hercegovini, a nakon što dobijete glasove radite sve da te države više ne bude, da je podijelite i rasturite.


Prometej.ba: Nakon gubitka izbora, kao i nakon odlaska Komšića iz SDP-a, stekao se dojam desetkovanosti i pada rejtinga stranke. Međutim, Jahorinska deklaracija, a potom i niz zajedničkih nastupa Ž. Komšića i Vas vraća nadu u ujedinjenje ljevice, jedinu političku snagu dovoljno jaku da se odupre etnonacionalnim strankama. Može li SDP predvoditi ovu borbu i da li će to biti borba za jačanje državnotvornih institucija?


Nermin Nikšić: Krećem od kraja Vašeg pitanja. Apsolutno je to borba za jačanje državotvornih institucija. Nema nikakve dileme da stranke ljevice, SDP i DF, gledaju na državu različito od nekih drugih političkih partija, pogotovo od HDZ-a, SNSD-a, pa čak i SDA. Zapravo, sigurno drugačije i od SDA kad su u pitanju institucije države. Moramo napraviti malu razliku, SDA se deklarativno zalaže za državu, iako djelima to ne pokazuje, dok HDZ i SNSD nemaju nikakav problem da i govorom i djelima pokažu da se ne zalažu. Oni žele slabije državne institucije, mi želimo jače državne institucije. Također, želimo stvoriti takve pretpostavke da neovisno o tome ko je na vlasti, sud bude sudom, tužilaštvo zaista tužilaštvom. Želimo da ono što pripada građaninu BiH zaista mu i pripada, po apriornoj definiciji, a ne da on čeka hoće li mu se vlast smilovati i udijeliti penziju. Penzija je nešto što je zagarantovano.

Sasvim je sigurno da smo spremni da vodimo ovu borbu zajedno sa DF-om. Protiv sam toga da gajimo sujetu i borimo oko toga ko će biti prvi. Zajedno radimo Željko i ja, SDP i DF na ovom projektu. Činjenica je da SDP ima dužu tradiciju, jaču infrastrukturu na terenu i moguće da se zbog toga ta slika stiče, ali se ne želimo ponašati kao stariji brat i na taj način se odnositi prema DF-u. Ovo je proces u kojem smo zajedno, koji je započeo sa SDP-om i DF-om, ali se ne završava tu krug. Otvoreno je za sve druge koji su spremni da se okupljaju oko ovih vrijednosti.

Ono što moram istaknuti, iako je u povojima tek, da smo u SDP-u započeli proces širenja i jačanja organizacije tamo gdje dosad nismo bili na željenom nivou, prije svega na području Republike Srpske, kao i na području Hercegovine. Mislim da ćemo na sljedećim izborima imati potpuno pravo reći kako smo partija cijele BiH.


Prometej.ba: SDP je prva politička partija koja je promijenila svoj statut i imala direktne izbore za predsjednika stranke. Koliko se ona oslobodila liderokratskog načina upravljanja, i koliko je prešla na drugu vrstu politike, timske i stručne politike?


Nermin Nikšić: Niti jednog trenutka sebe ne doživljavam kao čovjeka koji je Bogom dat i koji jedini treba da donosi odluke kada je SDP u pitanju. Činjenica je da smo prva partija na ovom prostorima koja je otišla dalje po pitanju izbora rukovodstva stranke. Recimo, SDP Hrvatske je također imao princip jedan čovjek – jedan glas, ali samo za predsjednika stranke. Kod nas je taj princip zastupljen na svim nivoima. To je, sasvim izvjesno, otvorilo prostor da predsjednik crpi legalitet i legitimitet iz široke podrške članstva stranke. Dok sam bio u kampanji, potencirao sam jednu stvar: bez obzira bio izabran ili ne, ja ću ostati član SDP, a to sam tražio i od ljudi koji su bili u tom trenutku protukandidati. Moram istaći zadovoljstvo tim što su svi ostali u SDP. Sjetit ćemo se vremena, i u SDP-u, kao i u drugim partijama da su oni kandidati koji bi izgubili - pravili novu stranku ili samo napustili trenutnu. Drago mi je da su svi ostali u SDP-u. Nekoga je profesionalni angažman odveo drugim putem, ali niko nije pravio novu stranku. Moja je želja da SDP funkcioniše preko organa stranke, preko foruma SDP-a, gdje će se svi boriti za svoje stavove, tako da kroz argumentiranje i demokratsku diskusiju dođemo do odluka i stavova koje će biti obvezujući za sve članove partije. Svaka partija ima neku vrstu hijerarhije, nekoga ko u određenom trenutku donosi odluke. No, moj princip je, kako moji prijatelji vole primijetiti i reći, jer sam dugo bio u sportu, da i SDP vodim kao trener svoj tim u nekom kolektivnom sportu. Ja sam tu da pomognem, da čujem i usmjerim. U konačnici, da donesem neke odluke, ali ima puno igrača koji igraju u timu i od kojih zavisi rezultat tima i kako će se to reflektovati prema javnosti. Biću sretan ako uspijem u tome, jer će to značiti da je SDP postao jedna demokratska, široka partija cijele BiH, gdje će svaki građanin osjetiti da će SDP kao tim stati iza svakog pojedinca.


Prometej.ba: Spominjali smo liderstvo i bivše predsjednike. Neke ste odgovore dali, ali će ovo pitanje često biti potencirano. SDP je skupo platio političke promašaje. Još uvijek se često čuju kritike na račun liderstva Zlatka Lagumdžije, bivšeg predsjednika stranke, što opterećuje i novo vodstvo stranke. Ipak, po čemu se ono razlikuje?


Nermin Nikšić: Već sam rekao kako vidim i želim budućnost SDP-a. Ni u jednom trenutku ne želim poreći da sam dio historije SDP, da sam bio dio ekipe koja je donosila i provodila odluke u prethodnom periodu. Bivši predsjednik SDP-a je obilježio jedno vrijeme SDP-a, kao i politike u BiH. Naučio sam dobrih stvari od njega, ali je dobro kad možete vidjeti i neke greške pa ih vi ispraviti i ne ponoviti. Ne bih koristio ovu priliku za njegovu degradaciju. Zlatko Lagumdžija je tu bio i odradio svoj dio. Mi, kao novo rukovodstvo ćemo nastojati da napravimo zaokret i ponudimo nešto novo građanima BiH. To je i logično, kad god se pojavi neko novi, on nudi neku novu politiku. Ako ponovo primijenimo terminologiju sporta, svaki trener ima svoje viđenje igre. Respektujem ono što je Zlatko Lagumdžija, intelektualac i čovjek koji unosi mnogo entuzijazma u ono čime se bavi, ali je došlo novo vrijeme za SDP.


Prometej.ba: Ističete da je SDP gradio više kilometara autoputa nego ijedna vlast u posljednjih četvrt stoljeća. Ipak, u usporedbi sa zemljama u susjedstvu, to je i dalje u ozbiljnom zaostatku. Koji bi bili glavni infrastrukturni projekti SDP-a, ukoliko pobijedite na izborima?


Nermin Nikšić: Potpuno ste u pravu kada govorite o zaostatku koji BiH ima prema ostalim, uzmimo samo susjedne zemlje bez da idemo dalje. Spomenut ću jednu situaciju. Kada sam izabran za premijera, 17. mart 2011. godine je to bilo, i u prvoj sedmici mandata dolazi TV Liberty. Snima premijera i njegova obećanja. Ja kažem: Mi imamo plan da budemo vlada koja će napraviti više autoputa nego sve prethodne vlade zajedno. Zatekli smo 37 km autoputa, a siguran sam da ćemo napraviti barem 50 km, ako ne i više. Kaže novinarka: Pazite dobro šta pričate, jer se ovo snima i pustit ćemo to 2014. godine. Kažem: Ja Vas molim da pustite. I da istestirate. Ako ne bude ovako kako sam rekao, ja neću biti kandidat ni na jednoj listi. Ali, pustite i ako bude ovako.

Često čujem kritiku da se mi kitimo ovim uspjehom, a da smo novac i pripremljene projekte zatekli od prethodne vlade. Nužno je dati elaboraciju ovog slučaja. Kada se govori o tome da smo zatekli novac. Tačno je da je jedan dio novca zatečen, kao i što je tačno da smo zatekli dio novca koji je ostao od Vlade Alijanse, od vlade Alije Behmena, a prošlo je skoro devet godina od tada, i to za sarajevsku zaobilaznicu, te da je istekao grejs period i da smo počeli vraćati kredit, a da novac nije bio implementiran. Dakle, toliko o tome da su neki drugi ostvarili projekte. Oni su imali projekte, pa ih nisu tad implementirali. Mi smo implementirali taj novac, i dodatno povukli kreditnih sredstava, rušeći predrasude da to ne može biti izvršeno. Mene su u čudu gledali kada sam sa upravom javnog preduzeća Autoceste i resornim ministrom Bijedićem dogovarao da u isto vrijeme krenemo i "napadnemo" šest lokacija, tj. da otvorimo šest gradilišta. Komentari koji su to pratili su bili: Vi ste ludi, kakvih šest gradilišta? A plan je bio jednostavan, 60 km autoputa i uspjeli smo. Dodatni je uspjeh da su nam konačno međunarodne financijske institucije počele vjerovati. A počeli su vjerovati, jer su dolazeći ovdje vidjeli da mi ta sredstva implementiramo.

Jedna ilustracija: Zatekao sam ugovor sa SCT-om i dešava se da SCT bankrotira. Sjedimo sa grupom ljudi, među njima je ministar, i čuje se kako SCT bankrotira, da te cijene nisu bile realne. Ja sam nastupio sa stanovišta i rekao to, da ne znam ko je od njih učestvovao u tome, ali da imam ovlasti, zatvorio bih onoga ko je dodijelio poslove po ovim cijenama. I počeli se neki ljudi tu vrpoljiti. Komentar je bio da su oni bili najjeftiniji. Kažem: U redu! A, jeste li vi plaćeni za taj posao, koji ste radili kao komisija? Niste vi komisija koja je došla da vidi ko je najjeftiniji i da mu date posao. Tu ste da valorizujete i kažete da se za ovu cijenu ne može kvalitetno napraviti taj posao. Zatim su mi rekli da bi bilo neodbranjivo pred javnošću da su dali nekome ko nije najjeftiniji. - Pa dobro, onda nam i ne treba komisija. Uposlit ćemo portira, da otvori kovertu i dovesti kamere. Dat ćemo najjeftinijem posao.

Promijenili smo tu praksu i to na ponudi za dionicu Vlakovo – Tarčin. Imali smo ponudu od jedne italijanske firme koja je bila 20 miliona KM jeftinija. Ali smo se odlučili da damo ovoj koja je bila skuplja. Nakon svih procedura, žalbi pred Evropskom komisijom, EBRD-om, sve moguće žalbe i procedure su prošle. Optuživali su nas svi za to. Na kraju, bili smo u pravu. Šta se desilo na kraju svih radova? Bili su jeftiniji 19,9 miliona od prihvaćene ponude. Uštede smo ostvarili kroz monitoring, praćenje i jasno definisanje stvari. A plaćeno je samo ono što je zaista urađeno.

Boli me kad danas vidim šta se dešava. Optužuju nas i dalje, mi smo potrošili novac i zadužili firmu, a ostavili smo 200 miliona, ne konvertibilnih maraka, nego eura za dionicu autoputa Počitelj – Međugorje i dionice oko Zenice. Tenderi su potpuno završeni. Na tim tenderima su naše firme bile na prvoj i drugoj poziciji. Nismo odabrali izvođača radova. Ostavili smo to novoj vlasti, da oni to urade i da ne bude kako smo im servirali svoj izbor. I znate šta se dešava sa projektima? Propali. Evropska banka je poslala svoju antikoruptivnu komisiju koja je poništila potpuno tender. Raspisala je međunarodni tender i sada je u fazi izbora. Nešto što je trebalo da bude pri kraju sa radovima, vraćeno je na sami početak. Uz to, potpuno je izgubljen kredibilitet kod međunarodnih institucija, a od njih zavisimo. Mi smo u izbornom planu 2014. godine ponudili da izgradimo još 80 km autoputa i završimo ovaj koridor. E sad, to je priča šta bi bilo da je bilo.

Međutim, nismo blokirali novu vlast, jer smo poštovali izbornu volju građana. To govorim zbog trenutne priče HDZ-a o blokadi vlasti.A kad smo mi došli na vlast 2011. godine, oni su zaključali kabinete, odvezli službena vozila i nisu htjeli napraviti primopredaju. To je, dakle, njihov rad. Sa druge strane, sva ulaganja u FBiH u putnu infrastrukturu su stala. Nisam od onih koji žele da komšiji crkne krava. U RS se više radi na putevima, otvaraju se neke nove dionice i drago mi je zbog toga. Ljudi rade i to je uspjeh Bosne i Hercegovine. Žao mi je što to nije tako i u FBiH. To bi se ekonomski odlično odrazilo na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nije mi drago čuti politiziranje izgradnje, pa Dodik izjavi da taj autoput spaja Banja Luku i Beograd. Zapravo, to prvo spaja Banja Luku i Doboj. Pa zatim sa Sarajevom prema dolje, ili Tuzlom ka istoku. Spaja BiH. Valjda je smisao puteva da spajaju. A zatim neka spaja i sa Beogradom.


Prometej.ba: Nije stala samo izgradnja puteva. Stali su projekti i u elektroprivrednom sektoru. Da li će SDP, ukoliko bude na vlasti, što se čini izvjesnim, pokrenuti projekte vezane za elektroprivredu?


Nermin Nikšić: I tu smo pokrenuli niz promjena. U našem mandatu elektroprivreda je preko 200 miliona maraka uložila u modernizaciju rudnika. Ali bih posebno spomenuo pokretanje projekta izgradnje Bloka 7 u TE Tuzla, te smo obavezali parlament da mora donijeti odluku, zbog toga što je to ogromna investicija sa velikim novcem i tu se moralo maksimalno transparentno pristupiti. Jednom je došlo do parlamenta, u prvom od dva potrebna koraka, Uprava EP i resorni ministri bili na energetskom sajmu u Beogradu i sa kineskom razvojnom bankom potpisali neke predugovore. Bila je javna ponuda na koju se prijavilo 12 respektabilnih svjetskih kompanija. Na kraju su ostale dvije: japanska i kineska. Poslije, zbog tadašnjih protesta, povukla se i japanska kompanija i ostala samo kineska. Činjenica je, a to prolazi dosta neopaženo, da Bosna i Hercegovina trenutno gubi svoj elektroenergetski suverenitet. Još uvijek, zahvaljujući resursima, izvozimo električnu energiju. Međutim, nema nikakve dileme da gašenje pojedinih termo-blokova, a moraju se gasiti po evropskim regulativama nakon isteka perioda trajanja, zbog toga je i planirana izgradnja Bloka 7 sa čim se apsolutno kasni, može dovesti u situaciju da nam nedostaje električne energije. Može nam se desiti da od izvoznika postanemo uvoznik i izgubimo elektroenergetski suverenitet. To je veoma ozbiljna stvar o kojoj bi trebali voditi računa svi koji se bave elektroenergetskim sektorom. Moraju dovesti profesore stručnjake koji će pojasniti šta uraditi. To je put kojim smo se mi vodili dok smo bili na vlasti.

I to je kako bi trebalo biti. Trenutno, gledajući šta se dešava u elektroenergetskom sistemu, samo se možete začuđeno pitati o čemu se ovdje radi. Za mandata prethodne Federalne vlade zadesio nas jedan od najvećih snjegova u stoljeću, potom poplave, a i suše. Sjećam se, iako sam bio premijer, nebrojeno puta sam morao odgovarati na pitanje zašto se smrzao ugalj na minus 20 stepeni. Ali se smrzao, jer ga je i bilo na deponiji. Za usporedbu, prije nekoliko dana sam čuo informaciju da se dovelo do toga da uglja ima na deponiji samo za dva dana. I nakon svih tih prirodnih nedaća EP je ostvarivala svake godine dobit. A danas? Danas kad nemate nikakvu vanrednu situaciju, osim ako ovu vlast ne smatramo 'vanrednom situacijom', što očito i jesu, EP ima gubitak od 26 miliona KM za pola godine. I tim se niko živ ne bavi, kao da se radi o dobiti od 26 miliona. Niko se ne sekira, niko ne raspravlja o tome. Neshvatljivo je da smo došli u tu fazu potpune apatije, svejedno nam je. Niko ne postavlja pitanja i ne traži odgovore zašto je to tako. A sjetim se dok smo mi bili tu, i dok smo poslovali u plusu, koliko se pričalo o nekim iskonstruisanim aferama, počev od debljine asfalta do toga da li se smrzao i zašto se smrzao ugalj na deponiji do raznih tendera. Očito je, izuzev časnih izuzetaka poput vas, da niko i ne pokušava da pita vlast šta se dešava.

Za našeg mandata je dva puta povećana penzija. Imali smo dogovor, ukoliko pobijedimo i ta struktura ostane, da 2015. godine još jednom povećamo penzije. Imali smo neki plan, imali smo neke investicije za to. Danas se došlo do toga da se sa vladom potpisuje sporazum da se uopšte isplaćuju penzije. Vješto se okreće teza i govori, iz usta trenutnih poslanika i ministara, o dugu od 140 miliona, koji su oni zatekli u fondu penzijsko-invalidskog osiguranja. I to je tačno. Samo, zaboravljaju jednu stvar. Mi smo zatekli dug od 190 miliona. I to presuđen sudskim presudama. Pa smo donijeli zakon kako to vratiti u roku od 10 godina. Dakle, za tri godine smo smanjili dug za 50 miliona. Dva puta povećali penzije i isplaćivali te penzije. Nismo donijeli odluku i ostavili da to neko drugi isplaćuje. A znate li koliki je danas dug? Preko 300 miliona u penziono-invalidskom fondu.


Imamo plan za reformu kantona koja bi uštedjela 850 miliona KM (Dio II)

Razgovarao: Suad Beganović

10. 10. 2017. g.

Pratite Prometej.ba na facebooku: www.facebook.com/prometej.ba