Moja generacija


Moja generacija
U rovovima topovsko meso
Glasačka mašina u miru


Sjebale su je dvije države
I gramzivi političari
I nevjerna vjera pusta


Moja generacija
U javnim kuhinjama
Čeka otrovnu milostinju
U bolnicama dijagnoze
Na biroima penzije
Dovoljne da se
Ne umre od gladi


Priča ratne doživljaje
I suzi nad nacionalnom tragedijom
Okreće dlanove nebu
Moli se za svoje mrtve


Moja generacija
Negdašnji garant budućnosti
Ubijala je mecima
Klala noževima
U transu slijedila
Nacionalne vođe


Danas ulazi u statističke podatke
U njima cvile njene
Nesmirene duše
I živi se još jednom
Miješaju s mrtvima
I država ih iznova melje
U svom velikom mesnom mlinu


Moja generacija
Zgaženi cvijet
Koji umire
Prije nego procvjeta


Sveta sloboda


Od vas klevete
Laži i psovke
Primao sam
Kao zasluženi dar
I pohvalu suštu


A vaše ucjene i prijetnje
Dokaz su ljepote otpadništva


Ne pripadam rulji
Koja urla vođino ime
Ni lažnoj njenoj vjeri


Vašu sam zlatnu telad prezirao
U idealima vidio prevaru bijednu
U zakletvama laž


Vaš vođa je ogavan kao Bal
Njegove su riječi
Ljigave parole
Djela su mu sramotna
I za suda
A lik je sotonski znak


U mojoj samoći
Sloboda u beskraj suče
I misao se bori
S nikad dosegnutim
I nevinost me bilja zove


U brlogu vašem
Mentalno ropstvo
Klon do klona
Pod zastavom i grbom
I vlastodržačkom vampirskom elitom


Samo da mrtvog
Ne stigne me hvala
I počast vaša
I lažni govor nad grobom


Nek mi sloboda sija
S obje strane života
Sveta sloboda


Zaludna nada


Odakle u mom snu
Prijatelj iz mladosti, drag
Kad godinama riječ
Progovorili nismo


Udaljilo nas je vrijeme i rat
Što pukao je posred uma


Samo to ćutanje
Preostalo je
Ni sklonište, ni spas
Prosto ćutanje
Preko granica tuđih mržnji


Odakle u mom snu sinoćnjem
Prijatelj iz mladosti, drag
I kafana marindvorska
I graja, i mlada lica
To pretpotopsko vrijeme


Je li i on sam
Pa me zove
Ili je sebe prinio
Kao žrtvu vođi nacije
Njenom brlogu
Ubilačkom i jedinstvu


Ili je san bijeg
Jer dani se međusobno grizu
I svaki pojede sebe
Prije nego prođe


Ili je smiraj nakon
Uzaludnih smrti
Za tuđi bankovni račun
I vilu
I nacionalni prijestol


Ili mi poručuje
Da samo tamo postoji
Cijel i nedirnut
Moj spaljeni svijet
Moja zaludna nada


Reljef beznađa
Franji Š. i Darku V.


Sinoć sam razgovarao
S mladim drugovima
Ne vide sebe u zemlji
U kojoj su rođeni


Njihova generacija je
Prepolovljena baš
Kao moja u ratu


To je ta budućnost
Koja nam je obećana
Njena dobrota
Koja satire


Slušam ih
I vidim svoju
I njihovu
I stvarnost moćnika
Na vlasti


Prošli je rat ubijao
Izvjesnost budećeg tjera ljude
Iz zemlje podijeljene
Smrću


Nad gradom nebo tmurno
Prosut će kišu
Razgovor jedan po jedan
Ostavlja žig u jeziku


Još nas samo on drži na okupu
Taj žig svjedok poraza
Koji traje a ne vidi se
U automatiziranom strahu


Palim cigaretu
I u lelujavom dimu
Nestaju gradovi
Planine su tek okerom
Obojene površi na karti
Ravnice bezglasne zelene mrlje
A zemlja reljef beznađa
Koji ritmički tuče
U polutamnim neboderima

Grad


Zbir bola
Među narogušenim
Trbavim brdima


Budi se prije svitanja
Pulsira u neredu
Skriva lice
Uniformama ulica


Haotično se zbija u centar
Tamo je među istima
Znojno i toplo
I face dugo zure
U nedostižne izloge


U predgrađima povraća
Mučninu svakodnevnice
I pravi uvijek isti krug


Navečer prije lijeganja
Sakrije dnevne ožiljke
I zaspi s osjećajem
Da je zaboravio nešto važno
Bez čega ne može započeti jutro
Tako se obnavlja
Tako traje

Pisac na televiziji


Slušam najavu gostovanja
Ovdašnjeg pisca na televiziji
Dobitnik nagrada
Bosanskohercegovačko pero
Najveći živući


Govorit će o svom doprinosu
Nacionalnom dostojanstvu


Sreća je da ga imamo takvog
Jer naše zablude o nama
Neko mora pretvoriti
U govor sveti


Inače je mistik
Što odgovara
Društvenom trenutku


U svemu vidi
Nadzemaljske suštine
Matematički dokazive
Korenspondencije


Piše o religijskom transu
I susretu kultura
Sve je harmonija
Vječni sklad
A mi smo aksiom
Kosmičkog bivanja


Slušam najavu gostovanja
Ovdašnjeg pisca na televiziji


Proročki govor
Divota obmane
U kojoj bog
Raste iz opštih mjesta


Vlastodrščev pad


Pao je nenadano
Za sve oko njega
Naročito za one najbliže
Nezajažljivu suprugu
Čopor laskavaca
I familiju koja se vidjela
Na nacionalnom prijestolju


Ništa posebno
Nije se dogodilo nakon toga
U isto vrijeme vozili su tramvaji
Ljudi su kupovali hljeb
Letjeli su avioni


Kao da niko nije mario
Za vlastodržačku bol


A ona je bila dirljiva
Sakrivao je suze
Kršio prste na rukama
Čak se javno ugrizao
Za donju usnu
Kad je rekao:
Pobijedio bih
Da se svi nisu
Udružili protiv mene


Ostat će upamćen
Kao lažov i prevarant
Mada se svakodnevno
Molio svevišnjem
Osobito za svoju karijeru


Inače je po svemu prosječan
Dovijao se u školi
Da bi dobio dvice i trice
U ratu je izbjegao front
U miru se grebao o očev ugled
I lagao o ličnom imetku


Kad se sve sabere:
Osoba za žaljenje
Pogotovo dok viče:
Nisam pao, iako sam izgubio
Još sam ja tu
Još ću vam se napiti krvi
Kad me ustoliče
Nadležni organi

Ljudska pustinja


Čitam nacionalni portal
Širi paranoju
Poziva na zbijanje krda
I traži da se prebroje
Vojno sposobni muškarci
Artiljerijske cijevi, dronovi
I druga ubilačka sredstva


Stogodišnje je to buđenje, tvrdi
Uspavane nacije iz drijemeža
Za klanje


Razmišljam kakvo je lice
Onog koji piše
Ne njegov um, jer to je jasno
Nego lice mrzilačko


Kakve su to oči
Koje smrt vide
U sunčanom danu
U pjevu ptica
Travi koja se na vjetru njiše


U čemu je raslo to lice
Je li smežurano od
Nacionalnih briga
Ili je glatko obrijano
S brčićima pod nosom


Je li mu san fašistički uredan
S dijagnozom: spreman poginuti


Čitam nacionalni portal
U zemlji iz koje na hiljade
Svakodnevno odlaze
Divljaju cijene
I propadaju gradovi


Tu zov patriota
Djeluje kao kreštanje vrana
Na usranom drvoredu
I svaki je mrcoljub
U ljudskoj pustinji
Kojoj se ne vide
Granice niti kraj

Jedan dan slobode



I moj grad ima gay pride
Uz jake policijske snage
I ponosi se time


Misli da dostiže
Velike gradove
Napinje moždane vijuge
Blokira saobraćaj


Iskače iz svoje svakodnevnice
Pune socijalnog očaja


Konačno može vidjeti
Druge zastave osim državnih


Moćan je to grad
Kamere, novinari, filmske ekipe
Kao na najvećoj državnoj svečanosti


Političke face su podijeljene
I međusobno se optužuju
Pokazuju svoju provincijalnost
I zatupastu inteligenciju


Oni drugi su u manjini
Konačno slobodni
Imaju svojih nekoliko sati


Inače u strahu žive
Skrivaju se
Svuda oko njih su stupice
U koje ako se upecaju
Gotovi su za sva vremena


Je li to logor
S jednim danom slobode
Dokaz našeg merhameta
Vječnog sklada razlika
Kojim upravlja svevišnji lično
I njegove zemaljske svite

Država


Svakodnevno te dresira
Ima i pipke kojima ti
I u san ulazi


Dočeka te ujutro
Kao bodljikava žica logoraša


Traži da je voliš bezrezervno
I život svoj da žrtvuješ za nju


Hoće da ti bude majka
I porod tvoj čitav
I svako tvoje krvno zrnce
Da nosi njeno časno ime


Zato ne znaš je li unutra
Ili vani ta tvoja država
S kojom se nosiš


Je li avet ili sušta realnost
Tvrđa od zatvorskog zida


Ne boj se mili
Dovoljno je da zašutiš
Da ne zna
S kim ima posla
I uzalud ti o glavi radi


Portret domovine


Rudarska okna iz prošlog vijeka
Face predatorske u fotelji


Tri vjere, svaka s trećinom boga
Tri nacionalne zablude vječne


Na ulicama ubice u skupim džipovima
Autobusi za javni prevoz iz prošlog vijeka


Tajni računi u svjetskim bankama
Sirotinja u javnim kuhinjama


Milioneri u vilama s bazenom
Penzioneri pred kontejnerima s ubuđalim hljebom


Slavni ratni zločinci na zidovima
Masovne grobnice na televizijama


Nikad završeni rat u svakom novom sutra
Planska mržnja na predizbornim skupovima

Domovina dična koju banditi vode
Biračke mase što su se odrekle slobode