Ase leži Božićko Banović, na svojoj zemlji, na plemenitoj Dramešini, a postaviše Hlapac i Obodin i Branko sa braćom.

Sa stećka Božićka Banovića

„Pozivam za svjedoka svjetlo i ono što se na svjetlu vidi,

Pozivam za svjedoka oči i ono što očima vidite,

Pozivam za svjedoka razum i krčanje crijeva,

Pozivam pogled na beznađe i sramotu, siromaštvo i bijedu,

Pozivam hrabrost protiv tame i u tami otvorene gluposti koja cvili,

Pozivam protiv okota koji bolest nosi.“

Često tako u trenucima bijesa, a njih je mnogo kao pčela u košnici, sjetim se početka svoje davne priče koju mi nagradiše u Banjoj Luci, a kojim počeh i ovu kratku šetnju kroz Banoviće.

Veliki Albert Kami je pisao o sili koja nadjača duh, a šta da vam ja napišem o poražavajućoj bijedi jednog jednoumlja koje je spiskalo svu hrabrost i nadu, htijenje i želju, a najgore od svega iscrpilo je pamet. Primitivizam koji se nadvio nad naš nekad veliki, mali socijalistički gradić opustošio je ulice, protjerao drugačije, ugušio misao, raznio slobodu, te probudio strah koji tjera drhtavu ruku da svake druge godine iksira isto, trajući u tami i čekajući red za rudničku koru hljeba.

Ali, prije nego vas provodam kroz ruševine i pustoš ovog grada, dozvolite da – kako to i mudriji čine (Avdo Sidran je napisao sličnu rečenicu) – pohvalim sve što se pohvaliti dade! (A ovo zarad jednog Crvenog zelene krvi, koji ima zamjerku na svaku slobodoumnu kritiku.) Izletište Zlača još uvijek zahvaljujući bosanskoj prirodi mami da dođete, uzdahnete i poželite još! (Slika 1.)

Mladi odlaze. Talenat su nam otjerali. A pamet se trude ućutkati. Silom, dabome! Tako da i ona odlazi da joj se divimo dok bude gradila bolje sutra dalekih zemalja, a što joj nikad po našem starom, dobrom običaju nećemo oprostiti. E, toliko o nadi koja odlazi i posljednjem utočištu banovićke ljepote.

S pohvalama sam završio. Nadam se da će onaj Crveni zelene krvi biti sretan, jer u pustom gradu on će kao „sposoban“ kadar vrlo brzo doći na red da nastavi sisat' gradsku krv, dok bijeda bude sisala motku.

Svojim uhom, prije par dana sam svjedočio jednom razgovoru dvojice viđenijih gradskih danguba, te ću ih ovom prilikom citirati zarad otvaranja ove priče načinom na koji to niko prije nije uradio niti imao smjelosti da uradi, a bogami ovo nije ni patriotski čin.

„Čime se baviš Muzafere?" - pita ga bivši mu profesor.

"Svake druge godine nosam SDA zastavu, a ono vrijeme između sam prvi u džamiju, a zadnji iz džamije moj profesore." - odgovara on.

"Ajde, ništa se ne brini. Bio si loš učenik, a i čuna ti je ocaparena. Znam kad si u sestrinim dimijicama hodao. Sigurno će ti ubrzo naći neki posao u opštini." - stari mu veli, podjebantski.

Potpisnik ovih redaka vas moli da svratite u Banoviće i sami se uvjerite u bijedu, jednoumlje, nacionalistički besmisao i da svjedočite ukradenim godinama i resursima. Ukradenoj budućnosti.

Bujrum u Banoviće gdje se provodi program OSUNEĆENE POLITIKE. Zavire ti u gaće i prošao si u drugi krug. Što kraća čuna to bolje mjesto. Dobrodošli u osunećeni grad gdje se sve posmatra kroz prizmu: mi i oni, naš i njihov.

Zanemariv je broj povratnika. Željova je opustjela. Seona isto tako. Srpski dio Treštenice prazan. Hrvata u gradu kao i u Podgorju skoro pa i nema, a svi ustavni Ostali su na udaru. Zbog partijske knjižice ili zato što su po riječima gradskih otaca mućkovi iz miješanih brakova (Čuj to! Miješani brakovi!) ili jednostavno imaju duži jezik i urokljivije oko, te su za vladajuće mameluke nepodobna stoka.

Na magistralnom putu za Lukavac iz pravca Banovića proći ćete pored ruševina bivših giganata socijalističkog grada. Prvi je tvornica konfekcije Borac. (slika 2.)

U Podgorju je Mašinoremont, Rudarinvest, kako vam stečajna, vratolomna volja. (slika 3.)

Na izlazu iz Banovića prema Živinicama opustjelo zjapi prazan i FGO krug. (bez slike – kao da nikad nije postojao.)

Naveo bih ja vama još neke od primjera, ali jasna vam je osunećena politika. Uništi sve; ostavi samo jedno. Proizvedi strah, ucjenjuj i konkursno doziraj.

Ako odlučite da prošetate, nikako vam ne preporučujem brdo iznad grada.

Izletište s koga puca pogled na Banoviće zvano Vidikovac je okupljalište za ljubitelje igle i flaše. (slika 4.)

Gradski oci rekoše da gradu i omladini nije potreban omladinski centar. Islamski centar je potrebniji. Ne samo da rekoše, već prvo srušiše, a drugo izgradiše. A samo nekoliko stotina metara vazdušnom linijom nad gradom dominira gradska džamija. Prijeka je potreba. (slika 5.)

Kad pogledate izborne rezultate, u gradiću od oko 22.000 stanovnika njih više od 14.000 glasa i misli istom glavom. Čeka svoj red za odlazak u jamu. Ovdje se puca nakon konkursnih procedura. Pretuku i tehničkog direktora. (Svi relevantniji mediji su pisali o tome.)

Po selima se prave spiskovi zaslužnih nosača zastava kad krene predizborna parada osuđivanog kriminalca i trenutno jednog od optuženih SDA prvaka u predmetu „Bosna“. Opustoše se golubarnici njemu u čast.

Obećanja, obećanja, obećanja...

Svakoga dana u svakom pogledu sve više propadamo.

Ako vas kao dobar domaćin ponudim sportom, nemojte da mi zamjerate na skromnosti. Fudbalski klub Budućnost danas igra seoski fudbal sa respektabilnim protivnicima Seone, Prokosovića itd. Rukometni klub je ugašen nakon više od pedeset godina. Danas egzistira u nižim kategorijama pod drugim imenom bez mogućnosti da postane barem medijska vijest povodom nekih značajnijih datuma. O kulturi bih vam rado pisao, ali obratite pažnju na gornji dio teksta i preslikajte to sad na kulturni segment života.

Pozvao bih ja vas i na obilazak kroz zatvoreni površinski kop u Čubriću. Ali ne želim sramotu navlačiti na rodno selo koje gradski oci pretvaraju u deponiju smeća bez izgleda za skorijim rješenjem. Ta deponija za vladajuće SDA mameluke ne postoji.

Još niko nije fasovao mrtvog konja u dvorištu, jer svi igraju uz vladajuću svirku. A bogami, sve manje je i onih koji imaju bilo kakvo kljuse za rad, a kamo li za pokazivanje iz obijesti, da bi bilo roknuto.

I na kraju, ukoliko vam je otac prije rata bio udarnik, a poslije rata protivnik SDA politike, moram vas upozoriti da budete oprezni pri ulasku u grad, jer navodno postoji vjerovatnoća da će vam neko svući gaće. Govorim navodno, jer još se niko nije požalio javno zbog takvog čina, iako je onomad u doba djetinstva komšija pokušao to uraditi potpisniku teksta koji čitate, jer je piščev otac pripadao plejadi, kaj, CRVENIH KMERA.

Dođite u Banoviće. Biće mnogo materijala za prave novinare. A za oko 4000 nas nezaposlenih utrka počinje u proljeće 2018.

„Ponesi zastavu! Poravnaj redove! Napravi špalir!“ – drečat će SDA aktivist.

„Eto Bakira, eto Bakira!“ – nadvikivat će se omladinci.

Nije sve tako crno. Zeleno je.

I pitanje je, ima li nade za bolje sutra!?

Mirnes Modrić, Prometej.ba

(14.10.2017.)