Centralna izborna komisija u toku izbornog dana, prema uobičajenoj praksi i u skladu sa donijetim pravilnicima, javnost obavještava o izlaznosti birača. Prva infomacija nakon zatvaranja birališta jeste podatak o izlaznosti, koji još uvijek preliminarno iznosi oko 47%. Površna analiza ovog podatka mogao bi značiti da je manjina odabrala vlast većini, međutim u nastavku teksta će biti nekoliko argumenata zašto to i nije baš tako.

Suprotno logičnom zaključku da “građani” biraju, pravnim okvirom – Izbornim zakonom u Bosni i Hercegovini – ipak je utvrđeno da “birači” biraju, što nije samo jezična razlika. Slobodnom definicijom možemo reći da su birači zapravo lica starija od 18 godina, koja su se u momentu ažuriranja spiska nalazila u CIPS-u. CIPS je engleski akronim (Citizens' Identity Protection System) i odnosi se na jedinstveni sistem za vođenje evidencija isprava svih državljana BiH: ličnih karti, vozačkih dozvola i pasoša.

2000. godina je za računanje izlaznosti veoma bitna iz dva razloga. Prvi je što se od tada u BiH primjenjuje CIPS kao baza za biračke spiskove, a drugi što je iste godine Evropska unija definirala modalitet glasanja na lokalnim izborima. Nakon 2000. godine broj osoba u biračkim spiskovima je povećan, čime se relativna izlaznost smanjila, dok je u suštini apsolutni broj osoba koje su izašle na izbore ostao gotovo isti. Bosna i Hercegovina nije mijenjala vlastitu regulativu u smjeru u kojem je to uradila EU koja svakom građaninu Unije garantira i pravo glasa i kandidature na lokalnim izborima u državi članici u kojoj trajno boravi pod istim uvjetima kao i državljani te države. Bosna i Hercegovina kao država kandidatkinja za članstvo u EU, također se opredijelila za djelovanje u okvirima temeljnih načela i prava EU.

Izvještaj Evropske komisije za BiH također navodi i probleme koji se javljaju kao posljedica neprovođenja presuda koje ukazuju na neke od nedostataka izbornog procesa. Međutim pored ovih, postoje i suštinski (pa i tehnički) problemi izbornog procesa u Bosni i Hercegovini, koji nisu navedeni u Izvještaju, a zaslužuju posebnu pozornost, jer su protivni EU načelima. Neki od njih su pomenuti u ranijem članku (51% glasova ne čini većinu) na prometej.ba.

Ukoliko uzmemo podatke zvanične Ankete o radnoj snazi, koju objavljuje Agencija za statistiku BiH, 530.000 osoba je u periodu od 2013. do 2019. napustilo BiH, uz dodatak novih nezvaničnih 73.000 za 2020. godinu. Uz objektivnu pandemijom COVID-a otežanu mogućnost dolaska nerezidenata u BiH radi glasanja, izlaznost rezidenata na ovim izborima je i više nego na zadovoljavajućem nivou.

Uzimajući podatke od prethodnih izbornih ciklusa, može se konstatirati da “prema zvaničnim podacima Centralne izborne komisije na općim izborima 2018, 3.355.429 osoba se nalazilo u biračkom spisku. Prije značajnije emigracije, 2013. popisano je 2.753.698 punoljetnih osoba u BiH. Odnosno 601.731 osoba više se nalazi u biračkom spisku, u odnosu na ukupan broj popisanih.”

Analogno navedenom, obzirom da se brojevi nisu u mnogome promijenili u odnosu na zvanične podatke iz 2018. godine, uz dodatak nezvaničnih 73.000 koji su napustili BiH u 2019/20. godini i uz umanjenje za one koji su se odrekli državljanstva, moguće je procijeniti da se zapravo na biračkim spiskovima nalazi oko 627.000 nerezidenata u BiH na ovim izborima, odnosno izlaznost 47% “biračkog spiska” zapravo predstavlja izlaznost od 58% onih koji su rezidenti u BiH.

Dakle, i na ovim izborima legitimitet demokratskom procesu dala je natpolovična većina punoljetnih građana koji žive u BiH, unatoč otežanoj epidemiološkoj situaciji. Apstinenti-rezidenti opet nisu zanemarivo biračko tijelo, ali su ipak manjina.

Mirza Krajina, Prometej.ba