Početkom aprila prošle godine za vrijeme ramazana lider SDA za televiziju Hayat izjavio je: “I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu… ja nisam zabrinut za ovu zemlju". Nedugo zatim, 26. jula Bakir Izetbegović je na skupu SDA u Hadžićima izjavio: „Prebrojali smo se. I koliko lovaca imamo i koliko ima mladih ljudi i koliko imamo instruktora na dronovima i tako dalje. Dalje neću, ali evo samo da znate.“ Četiri dana poslije, nakon negativnih reakcija na Izetbegovićevu izjavu, u pomoć mu priskače reisu-l-ulema Husein Kavazovović koji na manifestaciji u Karićima izjavljuje: „Ja šta nego ćemo se prebrojavati“. Time je Kavazović nastavio tradiciju davanja podrške Islamske zajednice Stranci demokratske akcije i potvrdio njihovu neraskidivu interesno-političku simbiozu. Istovremeno, na promotivnom plakatu manifestacije stajali su logoi BH Telecoma i BH Pošte, čime je demaskirana ne samo političko-religijska, već i ona klijentistička veza. Uz tekst Uzeira Alispahića “Nužnost prebrojavanja i buđenja Bošnjaka” gdje je autor tvrdio da “U trenutku kada je “neprijatelj” osjetio “krv” (koja u našoj podijeljenosti teče na sve strane) za dlaku smo, uz otpor bošnjačkih patriota, izbjegli nametanje Izbornog zakona koji bi osigurao novu izbornu jedinicu, a što de facto već jeste treći entitet”, upotpunjena je mreža koja stoji iza kvarteta centara moći: Islamska zajednica – SDA – Javna preduzeća – režimski mediji.

Ista mreža je aktivirana nakon izjave Igora Stojanovića da je za SDA “važniji vjerski identitet nego državni. Za SDA je važnije ići u džamiju nego država. Važniji je nacionalni identitet nego građanski.” SDP-ov član i potpredsjednik Federacije BiH je učinio neoprostiv grijeh. Jednako uvrijeđeni našli su se Islamska zajednica i SDA. Tobože, za Islamsku zajednicu “zlonamjerno spominjanje džamije... predstavlja prikriveni oblik islamofobije”. Nakon toga u medijima bliskim SDA uslijedio je tekst pod naslovom “Vlažni snovi partijskog aparatčika: Stojanović bi da Bošnjaci biraju između države i džamije, kritičare da "mrak pojede"”. Povod za ovakve medijske reakcije ovaj put nije bilo uobičajeno spašavanje države. Grijeh Igora Stojanovića je u tome što je rekao istinu.

Nekoliko sedmica prije, Asim Sarajlić je dobio oslobađajuću presudu u predmetu “Asim Sarajlić i ostali” pred Općinskim sudom u Sarajevu. Jedan od važnijih temelja odbrane bila je činjenica da je “dokaz o audiosnimcima prikupljen nezakonito”. Ako pravno gledano ovakva odbrana stoji, zašto stoji i kao etički prihvatljiva u očima spomenutog kvarteta moći?

Audiosnimcima prikupljenjim nezakonito potvrđeno je da je godinama unatrag Stranka demokratske akcije bila leglo korupcije. Struktura stranke na čelu sa bračnim parom Izetbegović nakon afere “Asim” nije temeljno mijenjana, niti su Izetbegovići odgovarali za vlastiti izbor postavljanja Sarajlića na funkcije unutar stranke, stoga se može zaključiti da je ona to i ostala. Nakon Zukića ili Sarajlića doći će neko novi voljan da radi stranačke prljave poslove. Jasna je šutnja SDA i njenih medija povodom ovog slučaja: nije im u interesu pisati o korupciji unutar stranke od koje zavise. Šutnja glasačkog tijela je također jasna i o njoj sam već pisao u tekstu “Glasači sistema i glasači za promjene: Borba Vlade Kantona Sarajevo sa "uhljebima i budžetlijama“. Ukratko, glasači su po pravilu saučesnici sistema i vode se pragmatičnim razlozima, a lažni moralni bijesovi, poput ovog u slučaju Stojanović, služe za skretanje pažnje sa vlastitih nedjela. Važno je braniti džamije od Stojanovića da bi se prikrilo odsustvo moralnog bijesa, na primjer, u slučaju Sarajlić. Zato je indikativna šutnja Islamske zajednice koja se često predstavlja politički neutralnom kada su u pitanju stranke za koje glasaju njeni članovi, dok je njena praksa tome nesumnjivo suprotna. Podmićivanje jeste osuđeno u svetoj knjizi muslimana, kao i licemjerje, ali greška bi bila čvrsto povezivati islamsku etiku sa ideologijom Islamske zajednice BiH. Ona je prije svega politička institucija čija se povezanost sa Strankom demokratske akcije čini neraskidivom. Stoga bi svim drugim političkim subjektima bilo pametnije odustati od udvaranja Islamskoj zajednici u nadi da će jednog dana pridobiti njenu naklonost, a time i više glasova njenih članova. Jedina njihova alternativa jeste snažno zahtjevanje sekularnog društva i konfrontacija sa Islamskom zajednicom poput ove koju je povodom napada na Stojanovića uradio SDP.

Kenan Muminagić, Prometej.ba