O značaju rudnika i rudara koji u njima zarađuju kruh sa sedam kora, moglo bi se dugo govoriti. Za 58% proizvedene električne energije u BiH, zaslužni su upravo rudari. Dakle, teško da možemo zamisliti život bez električne energije koja nastaje izgaranjem uglja u termoelektranama, bez drugih industrija i domaćinstava ovisnih o upotrebi uglja. Međutim, dugo najavljivana obustava rada i štrajk rudara još od 23. septembra ove godine, kada rudarima nije isplaćena neto plaća za august i staž za pet proteklih mjeseci, uz planirano smanjenje plaće rudarima, iznenadila je vlast u FBiH, poput snijega u decembru koji iznenadi zimske službe.

U energetskoj krizi koja je nastala zbog povećanja cijena zemnog gasa na tržištu (kojeg će i potrošači u BiH od januara plaćati 15-30% više), i cijena svih ostalih energenata na evropskom tržištu je porasla. To je rezultiralo prilikom za BiH u izvozu električne energije. Umjesto iskorištavanja položaja proizvođača električne energije neovisnog o zemnom gasu, stimulacije proizvodnje, povećanja profita i jačanja domaće privrede, uprave javnih preduzeća i vlasti propuštaju priliku. Paralelno tome najavljuju povećanje cijene električne energije za privredne subjekte i smanjenje plaća rudara, kao mehanizam očuvanja cijena energije. Činjenica je da je zbog zastarjelosti i glomaznog sistema, cijena proizvedene električne energije za domaćinstva skuplja od prodajne, te da se gubici kompenziraju privrednim i izvoznim cijenama.

Energetska tranzicija je svakako neminovan korak za BiH i iz ekoloških i iz ekonomsko-političkih razloga. Odnosno, BiH bi za prelazak sa fosilnih izvora električne energije, u koji se ubraja i ugalj, na obnovljive imala višestruke benefite, te bi sa svojim potencijalima mogla i dalje biti izvoznik energije [1]. Međutim, to ne treba i ne smije da se desi preko leđa rudara. Politike moraju donijeti jasnu, preciznu i provodljivu strategiju energetske tranzicije, po kojoj će se srazmjerno novim kapacitetima, smanjivati energija iz uglja, za što ima dovoljno vremena. Potrebno je, međutim na tim pitanjima početi raditi odmah, kako bi se dosegle evropske energetske smjernice i ciljevi za 2035, odnosno za 2050. godinu.


Patriotizmom na rudare

Bilo bi čudno da po društvenim mrežama luksemburške botovske brigade i ovako jednostavnu situaciju ne relativiziraju pozivajući se na patriotizam i optužujući rudare da su “protesti probni balon koji odgovara destabilizacijskoj agresorskoj politici”, pri tom zaboravljajući da rudnicima u FBiH ne upravljaju „agresori“. Rudari bi zbog toga po mišljenju botovskih brigada vladajuće stranke (SDA) umjesto borbe za radnička prava za koju i nije najbolji momenat i koja su trenutno “prizivanje agresora i destabilizacija” trebali da idu kući, svojim porodicama, te da prepuste vlastima koje se nerado ranije vraćaju sa turneje da rješavaju problem kojeg su svjesni. Upravo je ta igra straha podjela duž etno-konfesionalnih linija i separatističkih tendencija tjerala povrijeđeni ego zaljubljenih patriota s onu stranu racionalnog, u primordijalne nagone uzvraćanja udarca. U tom bolnom ljubavnom trouglu gubitka racija, sakralizacije države i romantičarske patetike, ritualna ljubomora dovodi ljubav do granica u kojima relativizacija dozvoljenosti svega u ratu i ljubavi na slučaju Bosne i Hercegovine doseže svoju krajnju tačku [2] - dozvoljeno je udarati i na obespravljene.

Zanimljivo je, ali i indikativno, da se u botovskoj mašineriji odmah hvata za retraumatizaciju događaja iz proteklog rata. Zahtjevi rudara nisu bezazleni, jer upravo oni udaraju u najkonkretniju polugu održavanja poretka – a to je finansijski, klijetelistički i politički klan – sistem spojenih posuda koji omogućava vladajućem etnorežimu na sve tri strane da funkcionira. Patriotizam, tako, pokazuje šta zapravo, po toj logici, znači voljeti i braniti državu – ne njene institucije, već njene zarobljene institucije, ne njen narod, već predstavnike tog naroda, ne njene radnike – već poslovno-političku klijentelu koja održava status quo kroz produbljivanje teške egzistencije ljudi. Zbog toga je jasno zašto su se uzbudili duhovi na svako pominjanje „rušenja sistema“, tj. „rušenja ovakvog sistema“, pozivajući se na kojekakvo rušenje „ustavnog poretka“. Istovremeno, branioci „ustavnog poretka“ negiraju taj isti ustavni poredak na brojne druge načine, od zarobljavanja države do zagovaranja jednostranih administrativnih podjela države. Nisu li, na koncu, institucije koje godinama šute i skrivaju ubice Dženana Memića i Davida Dragičevića, stotine umrlih na nefunkcionalnim respiratorima ili sve druge žrtve poraća (Mrnjavac, Rakovac, Selma i Edita...) one koje ne samo da ruše državu – već pokazuju da države, kao suverena koji štiti i čuva svoje građane koji su mu dali dio svog vlastitog suvereniteta, zapravo i nema.


Cijenama na rudare

Ali, čega to ima? S obzirom da je svaka razvojna politika napor za submediokritete i u vlasti i u trenutnoj opoziciji, opet smo ostali bez jasne poruke koja bi bila, protiv smanjenja plaća – i za nove strategije. U trenutnoj situaciji jedno je sigurno, dolazi do povećanja cijena električne energije za sve! Uzgred, vlasti nisu ništa učinile niti su u javnom prostoru postavljale pitanja zaštite javnog dobra - energetskih postrojenja koja koriste susjedne države i štete koja iznosi više milijardi KM. Stoga, puna podrška rudarima pozdravom Sretno! – i u danima kada se za zarađeni hljeb bore na ulici.

Prometej.ba

[1] ba.voanews.com

[2] Jasmin Hasanović: “Valentinovo i patriotizam: S onu stranu pogrešnih alternative borbe za državu”