Ekskluzivno za Prometej, piše Dr. Shepherd Mpofu, profesor u Johannesburgu i dugogodišnji istraživač sociopolitičkih prilika u Zimbabveu.

Zimbabve trenutno proživljava vjerovatno jednu od najznačajnijih promjena od sticanja nezavisnosti od britanske kolonijalne vladavine 1980. godine. Trenutna drama je počela Mugabeovim scenarijem ustoličenja svoje porodice kao dinastije politike Zimbabvea. Prije nekoliko nedjelja, Mugabe je otpustio „nelojalnog“ Emmersona Mnangagwu, svog potpredsjednika i desnu ruku već više od 50 godina. Ruke Mnangagwe i Mugabea podjednako su okrvavljene. Toliko su bili bliski njih dvojica.

Točkovi su otpali nakon što je Mnangagwa odbio zaigrati sa grupom političara koje predvodi profesor političkih nauka Jonathan Moyo koji je želio reformu Zanu-Pf[1]. Nakon što je pristao da prisustvuje tajno organizovanom Moyoovom sastanku 2004. godine, Mnangagwa je mislio da ga postavi za potpredsjednika prije Joice Mujuru, sada otpuštene bivše potpredsjednice zemlje i Zanu-Pf, prodao se Mugabeu obavjestivši ga o sastanku. Moyo je nakon toga otpušten iz Zanu-Pf, a nakon što je proveo nekoliko godina u divljini, Mugabe je ponovo objeručke prihvatio u stranku. Moyo je radio sa grupom mladih muhamedanaca, predsjednikovom suprugom Grace Mugabe, Saviourom Kasukuwereom i Patrickom Zhuwawom, Mugabeovim nećakom. Mnangagwina grupa je poznata pod nazivom Lacoste, a Moyova kao G40. Tako su obje grupe - G40 i Lacoste, frakcije Zanu-Pf-a, mudro položile zakletvu na vjernost Mugabeu, postavivši ga u centar sveukupne moći u stranci.

G40 je imala mudro osmišljen scenarij ali nisu mogli na kraju izvojevati pobjedu kada se plan da se stranka iščisti od Lacoste elemenata preokrenuo protiv njih i poveo zemlju u političku noćnu moru. Posljednjih nedjelja Mugabe i njegova supruga su upozorili vojsku da se ne miješa u unutrašnju frakcijsku politiku Zanu-Pf-a, a Mugabe je čak zaprijetio Mnangagwi smrću. Nakon što je otpušten, Mnangagwa je pobjegao, a mediji su izvještavali da je pobjegao sa milionima američkih dolara i dragog kamenja. Naravno, Mnangagwa nije čist i nije moguće da je on jedini u Zanu-Pf-u koji nije korumpiran. Kao Mugabeov potrčko, Mnangagwa je bio umiješan u izborne krađe, pljačku države, ubistva i genocid naročito osamdesetih godina kada je nadgledao ubistvo oko 80.000 pripadnika naroda Ndebele iz jugozapadnog Matabelanda i centralnih dijelova zemlje.

Nakon otpuštanja Mnangagwe, vojni generali koji su se smatrali lojalnim njemu, oni koji su trebali biti izbačeni iz Mugabeovog scenarija i čiji ugovor vrlo lako nije morao biti obnovljen (ugovor se potpisuje na godinu dana), izvrili su vojno preuzimanje glavnih poslova u zemlji prošle srijede objavivši na televiziji da hapse samo korumpirane elemente grupe G40 oko Mugabea. Nije jasno koliko je elemenata G40 uhapšeno. Ono što je jasno, međutim, je nehumani pristup vojske onima za koje navodno tvrde da su kriminalci. Izrešetane kuće Jonathana Moyoa i Savioura Kasukuwerea dokaz su za to da je vojska navodno ušla i ubijala a ne hapsila kako je tvrdila u svojoj izjavi emitovanoj na televiziji rano u srijedu ujutro.

Ovo nije prvi put da se Zanu-Pf čisti od neželjenih elemenata unutar svojih redova. Godine 2014. Mugabe je otpustio Joice Mujuru sa pozicije potpredsjednice Zanu-Pf-a i zamjenice predsjednika zemlje, optuživši je za pokušaj njegovog svrgavanja s vlasti pomoću, između ostalog, vještičarenja. Ni vojska ni druga sila nije se miješala jer su povjerovali u Mugabeove halucinacije. Tada se činilo da Mnangagwa i G40 rade ruku pod ruku, ali, znate kako se kaže, u politici postoje trajni interesi i privremeni prijatelji. Uskoro nakon Mujurinog otpuštanja, kocka se preokrenula na Mnangagwu kojeg je sa svih strana napao G40 pomoću, između ostalog, medija pod kontrolom države ali javnih. Mnangagwa nije rekao ni riječ sve do trenutka kada je G40 pogrešno pročitao scenarij otpustivši ga, iako su generali naklonjeni njemu zadržali kontrolu nad polugom državnog opresivnog aparata: vojske.

Građani su normalno stupili u protest zbog akcije vojske za koju niko nije siguran da li je to državni udar ili samo vojno preuzimanje. Pozivaju se na lojalnost Ustavu i, uprkos tome što im je predsjednik u kućnom pritvoru, i dalje ga oslovljavaju sa „predsjedniče“. Tvrdnja o izbacivanju korumpiranih elemenata oko predsjednika kasnije je narasla da zahtjeva predsjedniku da odstupi i preda vlast vjerovatno Mnangagwi. Naravno, Mugabe je zatražio od njih da poštuju Ustav i rekao da je spreman da vrši svoj mandat državnog predsjednika i lidera Zanu-Pf-a. Ovo je posebno dovelo u opasnost živote generala. U tako kratkom vremenu, Mugabe ih eventualno može eliminisati, bilo da ih ubije bilo da odbije obnoviti njihove ugovore.

Zanimljiva dinamika u svemu ovome je da je vojska bacila Zimbabve u kaljužu. Ono što je trenutno trulo u Zimbabveu nije samo Mugabe. Međutim, vojska i mase zombija koji slijepo slave ovo vojno preuzimanje kroz divlje marširanje ulicama i subotnje proslave u Harareu, ne uspijevaju misliti dalje od svog praznog stomaka, a na duge staze postaće jasno da su oni bili uključeni samo u frakcijske bitke za čišćenje Zanu-Pf-a a ne nacionalne bitke za čišćenje zemlje od Zanu-Pf-a. To je posljedica Zanu-Pfove zombifikacije građana. Toliko su degradirani i zlostavljani da se uzbude i na sami privid promjene, bez stvarne promjene. Problem, za one koji nisu uključeni nije Mugabe. Problem su Zanu-Pf i partizanska vojska. Prije je vojska prijetila nasiljem prije izbora i jasno stavljala do znanja da nikada neće poštovati izbore predsjednika koji ne ispunjava njihova očekivanja, čak ni na demokratskim izborima. Kvalifikacija je, prema njihovom mišljenju, učestvovanje u oslobodilačkom ratu. Time se eliminiše većina lidera opozicionih stranaka.

Ista ta vojska koja želi da Mugabe ode ista je ona vojska koja ga je, kada je on izgubio izbore od opozicije 2008. godine, zaštitila i neustavno preuzela vlast što je dovelo do vlade nacionalnog jedinstva u kojoj je Mugabe bio na vlasti zajedno sa opozicijom. Ustavno ovo stvara glavobolju, jer vojska služi državi a ne vladajućoj stranci ili stranačkim interesima.

Euforično je vidjeti građane kako slikaju selfije mobitelima sa vojnicima, penju se na vojne tenkove, „daju petice“ vojnicima, pa čak i ljube te iste vojnike koji su dugo štitili Mugabeov brutalni režim. Ovaj režim su omogućavali rangovi i kolone Zanu Pf-a od provincijskog do nacionalnog nivoa. Ono što su građani Zimbabvea trebali uraditi, da su upotrijebili intelekt i logiku, bilo je da marširaju protiv Zanu-Pf-a a ne samo Mugabea. Ali pošto misle stomakom, pretpostavljaju da će Mugabeov odlazak donijeti prosperitet Zimbabveu. Mugabea će zamijeniti Lacoste spletkari i drugi umjerenjaci. Ono što zbunjuje je pretpostavka da će oni uvesti Zimambve u novu eru. To tek treba vidjeti, ali ako se išta može naučiti iz historije jeste da se historija uvijek ponavlja. Mugabe nije nikada bio individualac. On je institucija, a ako išta, Mnangagwina vlast će vjerovatno dati Zimbabveu grubo buđenje.

Drugi problem koji je nastao subotnjim maršem za istjerivanje Mugabea je da su ljudi marširali u podršku vojsci, umjesto da je to bio revolt vojske u podršku narodu. Ovo drugo je vjerovatnije jer pokazuje snagu naroda, a prvo pokazuje snagu vojske. Snaga vojske dominira već dugo vremena u Zimbabveu. Ustvari, Zimbabve je konstantno militarizovana država od osamdesetih godina kada je Mugabe uz pomoć Mnangagwe i nekih vojnih generala formirao šuplju vojnu formaciju zvanu Peta brigada kako bi uništio izborno tijelo svog protivnika Joshue Nkoma. Budući da je vojska učestvovala u kršenjima ljudskih prava kao što je red Operacije restitucije, uspostavljanje kampova za mučenja, pa čak i ubijanje običnih i nenaoružanih građana koji pokušaju zaraditi za život u ilegalnim nalazištima dijamanata u Marangi, te sistematsko mučenje ljudi tokom izbora, naročito snažno osporavanih izbora početkom 2000-ih i 2008.

Vojska se nikad nije ustručavala pokazati svoje prisustvo i postaviti vojne tenkove na ulice čak i za najmanjih građanskih protesta.

Zanu-Pf se pokazao kao bezobziran kršitelj ljudskih prava. Uz učešće Mnangwagwe- Pored toga, ova stranka je puna stranačkih nekonzistentnosti. Prije samo nekoliko nedjelja, provincije su se dogovorile da postave Grace Mugabe za potpredsjednicu, zajedno sa trenutnim potpredsjednikom Phelekezelom Mphokom, koji je, kad je započeo ovaj mudri udar bio u Japanu i ostao je tamo. Trebalo im je nekoliko dana da primijete da su Grace i Robert Mugabe loši, pa sada žele da se Mnangagwa postavi za predsjednika stranke.

Budućnost je nemoguće predvidjeti, jer kako stvari sada stoje, vojska tvrdi da se puč nije ni desio. Nakon što je predsjednik stavljen pod kućni pritvor, dozvoljeno mu je da napusti svoju privatnu rezidenciju da bi se sastao sa južnoafričkom delegacijom, a nakon toga je prisustvovao promociji diplomanata na Zimbabwe Open univerzitetu, zahvaljujući činjenici da je kao predsjednik države ujedno i dekan državnih fakulteta.

Ovakvo ponašanje vojske predstavlja ustavnu dilemu za spas Zimbabvea iz ove slijepe ulice. Kao što sam napomenuo, oni tvrde da poštuju ustav dok u isto vrijeme pokušavaju da postave novog vođu koji je po ustavu otpušten sa pozicije zamjenika predsjednika. Sada, da bi Mnangagwa postao predsjednik, Mugabe ga mora postaviti kao svog zamjenika i zatim dati ostavku. Ali sada se čini da to Mugabe neće učiniti. Umjesto toga, Mphoko je jedini preostali zamjenik predsjednika i logično bi bilo da on preuzme. Ali on je tek politički lakrdijaš u nasljeđivanju moći u Zanu-Pf. A bitan je i etnicitet bitan u politici Zimbabvea. Jedina alternativa, po ustavu, je da parlament opozove mandat Mugabeu i da predsjedavajući parlamenta preuzme vlast.

Svi gore navedeni scenariji, čini se, ne bi išli na ruku vojsci, jer vojska ne spašava Zimbabve od Zanu-Pf. Spašava Zanu-Pf od Mugabea. Mase zombija su izrazile sumnje u intervencije Afričke unije i SADC-a. Rekli su ovim organizacijama da se ne petljaju u naša posla i da ćemo ih mi sami riješiti. Postavlja se pitanje šta će se desiti kada Lacoste počne da jede djecu vlastite farse od revolucije. Vrijeme je da se vojska i Lacoste nahrane i napljačkaju. Ipak je država u Africi pojilište.

Autor: Dr. Shepherd Mpofu

Preveo s engleskog: Vedran Vojinović


[1]Zanu – Pf – Afrička nacionalna unija Zimbabvea – Patriotski front – vladajuća stranka od sticanja nezavisnosti 1980. Jedan od osnivača je Robert Mugabe.