Sjećate li se Mustafe Mujezinovića? Ovaj, trenutni ambasador BiH u Ruskoj Federaciji, prethodnik je Fadila Novalića iz redova desničarske SDA na poziciji premijera. Između njihova dva mandata uspio se ugurati i SDP-ov Nermin Nikšić. Mustafa Mujezinović ostat će upamćen kao smušen političar nevješt u davanju izjava.

Gdje je stao Mujezinović, nastavio je trenutni premijer, Fadil Novalić. Skoro da bi se mogla knjiga napisati o svim izjavama Fadila Novalića. Premijer koji izaziva smijeh na društvenim mrežama bila je glavna funkcija Fadila Novalića jedno vrijeme. Premijer je u sklopu svojih reformi zaključivao mnoge stvari, da ljudi imaju novca i kupuju telefone, do toga da Vlada, kojoj je posao da gradi sistem, ne treba stvari rješavati sistemski. Naime, Fadil Novalić je isti onaj premijer koji je zaključio da rad Roditeljske kuće ne treba sistemski riješiti: "Radimo na tome, obećali smo i najveću donaciju i oni će to imat na raspolaganju. Sistemski bi se moglo riješiti na određen način, ali hajmo pogledati, da li bi oni od toga imali računa?

One noći smo skupili 260.000 KM, a potrebe Roditeljske kuće su 145.000 KM. Možemo znantno više ovako donatorskim večerima, jer ko ima srca da ne da novac za ovakvu plemenitu stvar, nego da riješimo sistemski. Čak su i oni tako rekli, direktor je promijenio mišljenje. Mislimo da je ovako najvidljivije i bolje je organizovati donatorske večeri, nego sistemski rješavati."

Nakon toga su uslijedile izjave o konstantnom prosperitetu. Novalić jedan dan zaključuje da imamo suficit, a već naredni dan zaključuje da nema para za borce. U tandemu sa Salkom Bukvarevićem manipulira emocijama i životima boraca. Neki od njih su još uvijek ispred zgrade Vlade FBiH. Niko ne uzima za potrebno riješiti taj problem.

Ranije, Fadil Novalić je pokazao da empatija i suosjećanje nisu dio njegovog bića, pa je povodom pogibije rudara, umjesto pokretanja procedure ispitivanja i popravljanja stanja u rudnicima, zaključio da BiH ima historijat rudarskih nesreća. Tako je Fadil Novalić obnašao posao historičara umjesto premijera, pokazujući potpunu potkapacitiranost za odgovorne funkcije.

A da je Fadil Novalić potkapacitiran, mislila je nekad i njegova trenutna stranka, SDA. Naime, još 2000. godine Fadil Novalić, tadašnji direktor gradačačke Tvornice mašinskih dijelova, predložen je za smjenu od strane Kantonalne vlade u Tuzlanskom kantonu kojom je vladala SDA. Zašto je SDA u međuvremenu zaključila da je Fadil Novalić prestao biti nesposoban i zaslužio naslijediti Mustafu Mujezinovića ostaje nepoznanica.


Socioekonomski pokazatelji

Nedavno istraživanje CPU (Centar za politike i upravljanje) pokazalo je poražavajuću statistiku. Financijska dobit BH Telecoma je prepolovljena. Ova firma, koja je neovisno o trenutnoj vlasti uvijek u rukama SDA, najviše propada kada je na vlasti baš SDA, odnosno, u ovom slučaju premijer Fadil Novalić. Podaci pokazuju da 2013. godine BH Telecom ima neto dobit od cca 130 miliona KM. Naredna godina je izborna godina, poznata po protestima i paljenjima SDP-ove vlade. U prvoj punoj godini Novalićevog mandata, a to je 2015. godina, financijska neto dobit iznosi 80 miliona KM. BH Telecom nije dobio konkurenta i zadržao je monopol od ranije. Gubici su, stoga, isključivo njihova krivica.

SDA vladu pod palicom Fadila Novalića još niko nije palio, stoga nema opravdanja za financijsku propast BH Telecoma. Sve ukazuje na loš rad premijera, čija Vlada osim donošenja Zakona o radu po direktivi Zapada, ništa konkretno nije uradila. No, protesti penzionera, pored protesta boraca, pokazuju da ljudi nisu zadovoljni. Alarmantni podaci (vezani za FBiH) o iseljavanju za vrijeme mandata Novalića samo potvrđuju o neradu trenutne vlade. Premijer je podbacio i u rješavanju problema na KCUS-u. Naime, Federacija je osnivač KCUS-a, jednako kao i Kanton Sarajevo.

Uporedo sa svim negativnim pokazateljima raste i učestalost premijerovog pojavljivanja u medijima, desničarski orijentisanim, u kojima iznosi samohvale i ističe da svi ekonomski pokazatelji pokazuju napredak. Posljednja u nizu vijesti jeste ona da je od dolaska Novalića na vlast zaposleno 36 000 ljudi.

Informaciju donosi istinomjer.ba, a prenosi niz, premijeru naklonjenih, portala bez osvrta otkud odjednom cijeli jedan grad zaposlen. Podaci koje iznosi premijer dolaze iz službenih evidencija Porezne uprave. Novalić izjavljuje: „Rezultati su prilično ohrabrujući. Naša brojka zaposlenih sa 30. septembrom zaustavila se na 412.000. Dakle, imamo 36.000 novouposlenih i to je rezultat naše ekonomske politike.“

No, teško je uposliti 36 000 novih ljudi da to ostane neopaženo, a još teže povjerovati u dobru ekonomsku politiku uzimajući u obzir gore navedene pokazatelje.

Nekoliko je pitanja koja treba postaviti. Zašto o broju zaposlenih i nezaposlenih se nije očitovao Zavod za zapošljavanje? Također, da li su zaposleni doista tek zaposleni? Da li podaci Porezne uprave prate ili iskrivljuju stanje na terenu?

Istinu je teško sakriti uz sav trud nacionalističkih i desničarskih vlada. Sav trud koji su uložili želeći ubijediti javno mijenje da je Jugoslavija bila sumrak naroda pada pred prostom činjenicom i golim okom koje vidi sve te socijalističke industrijske gigante i dan danas, samo ugašene i kako propadaju. Jednako tako, isto golo oko ne vidi novozaposlene ljude o kojima priča Fadil Novalić. Gdje su se sakrili?

U statistici. Novalić se vodi metodom ubjeđivanja, ne i stvarne realizacije obećanja. Ukoliko se može pokazati statistika o zaposlenim, tada ona svjedoči o istinitosti premijerovih izjava. On se poziva na statistiku i krug se zatvara. No, statistika je podložna manipuliranju.


Kako manipulirati?

U Sarajevsko-zeničkoj kotlini, na potezu Visoko – Kakanj nalazi se niz sitnih preduzeća. Bave se pilićima, voćem i povrćem, ili prevozom. Mahom su vezane za trenutnu stranku na vlasti, u dosluhu sa općinskim ograncima iste stranke ostvaruju poslove. A kada stranci treba usluga, oni uzvrate. Poguraju izbornu kampanju. Ili – prijave radnike koje su zaposlili na crno. Tako su vlasnici tih preduzeća u prethodnom periodu prijavili radnike koji tu već rade na crno. Prijavljeni su privremeno i nakon određenog vremena njihovi ugovori će isteći. Javna tajna o kojoj se ne govori u medijima i portalima koji prenose uspjehe premijera. Tu se kriju zaposleni, uz činjenicu da su već radili, da novih zaposlenih nema, a da će i oni se vratiti u status radnika na crno. O tome Novalić ne govori. Premijer zaboravlja spomenuti da podaci Porezne uprave trebaju postaviti sljedeće pitanje: Ko je odgovoran za rad na crno? Premijer se hvali podacima koji bi ga trebali brinuti.

Radnici se mogu i izmisliti. Za takvo što je potrebno prvo izmisliti poslove u nepotrebnim sektorima. Tako Kanton Sarajevo redovno prima u administraciju mlade ljude, kroz programe podrške i pripravničkog rada. Rade na godinu dana. Ista praksa se dešava u ostalim kantonima. Zbroj tih radnika čini statistiku kojom premijer maše pred novinarima. No, činjenica da su primljeni u administraciju je poražavajuća, jer takvo zapošljavanje je neproduktivno. Još je gora činjenica da nakon isteka ugovora neće pronaći posao u realnom sektoru. Premijer nema plan za razvoj realnog sektora. Sve najavljivane reforme su stale, Vlada koju vodi premijer, osim natrpavanja u administrativne klupe, ne zapošljava radnike.

Tope se premijerovi argumenti o zaposlenosti kao snijeg na suncu. Slika mase zaposlenih o kojem govori premijer je Potemkinovo selo.

No, popravak stanja i ne može zanimati osobu koja se proslavila propašću Tvornice mašinskih dijelova i dijeli stranku sa Amirom Zukićem, Asimom Sarajlićem i Mirsadom Kukićem. Simptomatično je zapaziti da je iste, te već davne 2000. godine, pored Novalića u nemilosti SDA bio i Mirsad Kukić, direktor Rudnika uglja u Banovićima. Sa ekipom, kakve bi se postidio svako normalan, osmišlja i vodi državu Fadil Novalić. A u takvoj državi normalno je izmisliti zaposlene, objaviti to u svojim medijima, i zatim slaviti činjenicu da je istina ono što serviraju mediji kao glas i naroda, a ne što taj glas doista poručuje napuštajući državu svakodnevno.

Suad Beganović, Prometej.ba