Esdeaovski magazin Stav se ponovo bavio mojom, kako se tamo navodi, pionirskom nebitnošću, zaključujući da sam član Komunističke partije. Ne bih znao šta se odgovora na takvu glupost. Zastajao sam bezbroj puta pred glupošću novinara Stava, pa me nije začudilo što antifašizam smatraju mentalnom bolešću. No, antifašista jesam i to je ono što je zasmetalo Stavu. Stav naime smatra da među Bošnjacima ne smije biti antifašista i na tome predano radi zatirući svaki oblik drugačijeg mišljenja, obračunavajući se sa političkim neistomišljenicima etiketirajući ih kao bolesne, dok istovremeno za idealtipskog Bošnjaka postavljaju Mustafu Busuladžića, fašističkog propagatora. Sve to rade kukavički u rukavicama pod pseudonimima.

Nije prvi put da se Stav bavi mojom minijaturnom, kako kažu, studentskom ličnošću, niti je prvi put da Stav maltretira pripadnika Armije BiH, kojeg sam tom prilikom branio od napada iz zagrebačke stolice. Urednik je oštro rekao da se neće baviti marginalcima, potom je napisao nekoliko tekstova, raspisao se o mojim tezama preko pola teksta, objavio ime i na facebooku. Došao je i 11. jul pa se u tom broju na skoro podjednakom broju stranica napadao Veličković, vojnik Armije BiH, koliko se i pisalo o Srebrenici. Držao sam nedostojanstvenim odgovarati na sve to.

Ovaj put me iz Stava napao – Niko! Naime, tekst potpisuje nepostojeća osoba. Premro sam od straha i sam nekoliko puta. Pseudonim koji često pohodi njemu nepoćudne portale i ističe hrabrost svog nepostojanja. Nije šala, najhrabriji stavovci pod lažnim imenima misle da brane Bošnjake, jer su im Bošnjaci samo članovi SDA. Hoće to tako i mora kada su otac i amidže oslobodile i odbranile više Bosne i Hercegovine nego su je svi stavovci i vrh SDA (Na primjer, trezor u koji se tokom rata skrivao Bakir Izetbegović ili dimije kojim se maskirao generalni sekretar SDA) na slici vidjeli. Tako bi podrumaši iz Stava na prvu liniju poslali nepostojeću osobu, baš kako su radili i mnogi esdeaovci za vrijeme rata.

Zasmetalo je Nikome što sam pitao o antifašizmu 7. muslimanske brigade. Ono što Stavu nije zasmetalo jeste činjenica da je navedena brigada bila, željom SDA, bolje opremljena od ostalih, pa se tako nedovoljno muslimanske brigade i vojnike ostavljalo sa 10, 14 ili 17 metaka da se brane od četničkih napada. Stavovci ne znaju, ali pravi vojnici znaju da je to skoro sigurna smrt u slučaju napada. Da li to znači da su trebali lakše ginuti oni Bošnjaci koji nisu bili dovoljno dragi SDA? Liči li to na antifašizam i njegove vrijednosti? I hoće li Stav ikad i slovo napisati o esdeaovskim pulenima koji su početkom rata prodavali oružje pogubljenim i uplašenim Bošnjacima i zarađivali na najgnjusniji mogući način?

Podrumaši iz Stava nisu branili BiH, o Armiji BiH nemaju moralno pravo da govore, a kontinuirano čačkanje u vojnike odražava unutrašnje paranoidno ideološko stanje SDA – poltroni koji su rat koristili za bogaćenje, a ne za odbranu BiH, progovaraju iz vlastite nutrine, sijući mržnju prema stvarnim herojima BiH i želju da im zaslugu za odbranu BiH otmu. Neće moći!

U navedenom tekstu skriveni Gebels naglašava da sam Kazazov (Enver Kazaz) pionir iz, ni to nisu znali, SPFF, što bi trebalo biti STAFF. Nije prvi put ni da se napadaju studenti. Istina je da je Stav u protestima studenata, jednom vođenih i STAFF-om, u slučaju pogibije Selme i Edite vidio pokušaj da se sruši država i stali su na suprotnu stranu od pravde za Selmu i Editu. Protesti su trajali punih 15 minuta, koliko nam je dopušteno bilo! No, vratimo se navodnom mentorstvu. I Enver Kazaz je meta Stava, nezadovoljni njegovom odbranom Bosne na ratištu Žuč, pokušavaju ga nablatiti makar usput.

Stav se tako pokazuje kao ideološka mašina u kojoj sjede neborci i žele od boraca oduzeti pravo da govore o borbi. Tako su postupali i u slučaju protesta boraca pred zgradom Federacije. Moglo bi se, vidite, navoditi primjera do sutra gdje pisari trezorskog lidera izvrgavaju poruzi borce i sinove boraca, smatrajući da je Filip iz Zagreba, intelektualac danonoćno opterećen mišlju o seksu komunista, meritoran da govori o borbi u BiH.

No, radije će Stav pisati o tome nego o diktaturi Sebije Izetbegović, hapšenju Amerikanke izazivajući nepovoljnu reakciju Amerike prema BiH, zatvaranju vrha SDA, velikoj izgradnji jednog trotoara, CIA-inim podacima o broju nezaposlenih mladih Bošnjaka, apsolutnom podbačaju Bakira Izetbegovića da se odbrani od izjava Grabar-Kitarović, Zemana i Kurtza.

Razumljiv je bijes koji vlada u Stavu. SDA gubi izbore, nedostaje protivnika, pa svako dobro dođe kao neprijatelj. Ako je Stav sa glavnog urednika spao na anonimusa koji će odrediti koliko sam Bošnjak, raduje me kukavičluk ove esdeaovske propagandne mašinerije. To dobrano govori da politički kompas nije izgubio samo Bakir Izetbegović, već i svi njegovi pisari i podrumski borci za odbranu Bosne i Hercegovine, kao i Salko Bukvarević, anti-antifašista Abdulah Skaka, vodosnadbjevač Dino Konaković et cetera.

(Suad Beganović, Prometej.ba)