Nedavno, u tekstu Deveti simbol zla, dotakli smo se teme simboličkog naslijeđa iz perioda 1992-1995. g povodom odluke o danu 9. januar i donijeli zaključak da ukoliko se RS, koji se utemeljuje tek Dejtonskim sporazumom na kraju rata, želi kititi tim simboličkim naslijeđem mora računati i na drugu stranu tog naslijeđa, onu zločinačku nastalu prije Dejtonskog sporazuma. Potom smo u tekstu naveli primjer simbolike 9. novembra kod Njemaca i poredili ozbiljan i zreo politički pristup za razliku od dilentantsko-amoralnih poteza Milorada Dodika.

Skoro da je Valentin Inzko identičnom formulom pokušao dokazati Miloradu Dodiku i Narodnoj skupštini RS da zahvalnice koje je Nedeljko Čubrilović, Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, dodijelio Karadžiću, Koljeviću, Plavšićki i drugim predstavljaju čin političke baruštine, nedoličan i moralnih vrijednosti i političke zrelosti.

Prenosimo dio te reakcije: "Republika Srpska zakonski je uspostavljena 1995. godine Ustavom Bosne i Hercegovine, koji je dio Aneksa 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir. Narodna skupština RS, kao dio zakonodavne vlasti u Republici Srpskoj, je u obavezi da poštuje jednakopravnost svih konstitutivnih naroda, kao i da promovira mir, toleranciju i pomirenje u skladu sa Dejtonskim sporazumom i Ustavom Republike Srpske.

Glorificiranjem ratnih zločinaca, vlasti RS su propustile priliku da Republiku Srpsku predstave kao politički zreo, moderan i progresivan entitet za sve konstitutivne narode i građane.

Da je drugačiji pristup moguć pokazuje i nedavni primjer iz Njemačke. Grad Engelsbrand je dodijelio Wilhelmu Kustereru odlikovanje za dugogodišnji rad u gradskom vijeću. Naknadno se saznalo da je 1944. godine, kao član SS-a, Kusterer učestvovao u masakru 800 civila u italijanskom gradu Marzabotto, za šta mu je i suđeno. Kada je mladi gradonačelnik Engelsbranda u martu ove godine dobio informaciju o njegovoj ulozi u ovom masakru, 94-godišnji Kusterer je morao vratiti svoje odlikovanje.“

Ovaj primjer – a to nije jedini takav slučaj – pokazuje demokratsku zrelost i političku kulturu, nešto čime bi se morali rukovoditi Narodna skupština RS i predsjedavajući Čubrilović. Oni su sami sebe pozicionirali izvan opsega evropskih i civilizacijskih vrijednosti. Koliko onda uopće vrijedi potpis ili riječ pojedinca ili stranke kada kažu da žele evropski put.“

Inzko, računajući na ozbiljan politički rad i odgovornost, čime bi se ovdašnji političari i trebali baviti, precizno secira odluku navodeći ključne tačke; o promoviranju zločinačke ideologije iako se može promovirati i drugačija ideologija nakon 1995. godine, navodi zakonske normative same RS, potom daje primjer iz historije i političke prakse i poentira o licemjerstvu, onom zakonskom i onom etičkom.

Ovaj slučaj, zajedno sa slučajem 9. januara dokazuje da RS nije ništa od navedenog; niti progresivna, niti zakonski dosljedna, niti politički i civilizacijski zrela, odnosno moderna. Republika Srpska je utemeljena na anticivilizacijskim vrijednostima po kojim se za klanje dodjeljuju zahvalnice, jasna je poruka NS RS.

Također, ovim primjerom političari iz RS-a pokazuju da njihov režim ne zna i ne može misliti nikakvu politički budućnost za srpski narod nego sržno žive kao vječna provokacija/reakcija u odnosu na Federaciju BiH i ponajprije Bošnjake, ali i Hrvate. Režimu u RS-u je nužan neprestani sukob da se ne bi morao baviti sobom. Režim u RS-u svoje zahvalnice dijeli da bi proizveo histeričnu reakciju, podigao nivo paranoje i živio u toj tenziji onoliko koliko gori šibica. Mimo toga, mimo neprestanog evociranja na zločinačku ideologiju, Republika Srpska samostalno postoji isključivo kao pljačkaško gnijezdo u kojem se nikakva pozitivnija budućnost ne može ni misliti. Izostanak reakcija opozicije, akademske zajednice i medija pokazuje mrak i nepostojanje pluralne misli, one demokratske osnovice koja demokratsko društvo čini demokratskim, i monofonijski recituje najnoviju odu beščašća komponovanu u odajama Dodika i poslušnika.

(Suad Beganović, Prometej.ba)