Od svih bliskoistočnih kršćanskih zajednica koje žive u zemljama s muslimanskom većinom, kopti su bez sumnje najbrojniji i u najvećoj mjeri integrirani u lokalno društvo. Nisu se nikada osjećali manjinom, niti su takvima smatrani, kao neke druge kršćanske zajednice. Razloga za to je mnogo, jedan je svakako njihov broj i gusta koncentriranost u nekim područjima Egipta, posebno u tri distrikta Gornjeg Egipta (Asiut, Minia, Sohag), gdje čine i do 20 % stanovništva. Govorni jezik kopta je arapski, kao i njihovih sugrađana muslimana (za razliku od Armenaca, Sirijaca i nekih drugih kršćanskih zajednica, koji uz arapski često govore i svoje etničke jezike ili dijalekte). Možda je jedan od razloga ove činjenice, što onda postaje i njena posljedica, relativna ekonomska moć koptske zajednice.

U ovoj kratkoj analizi ekonomskog položaja kopta, uzet ćemo u obzir period od sredine XIX. stoljeća do nedavnih političkih promjena u Egiptu.

Pedesetih godina XIX. stoljeća strani kapital počinje prodirati u Egipat. Najveći dio ekonomskih aktivnosti u to vrijeme nalazio se u rukama stranaca i kopti su tada odigrali ključnu ulogu u posredovanju između stranih ulagača i lokalnog stanovništva. U odnosu na svoje muslimanske sugrađane, kopti su u to vrijeme uglavnom bili bolje obrazovani i govorili su strane jezike. Kapital je u to vrijeme bio koncentriran na zemljišne posjede, i među koptima bilo je mnogo velikih zemljoposjednika, koncentriranih uglavnom na području Gornjeg Egipta. Bogate koptske obitelji, kao Ghali, Dus, Fanus, Hanna, Ubaid i drugi, posjedovali su tisuće fedana (mjera koja etimološki znači „par volova“i iznosi 4.200,833 m2). Potkraj XIX. stoljeća kopti su plaćali 16% od ukupnog poreza na zemlju u Egiptu; ako se ovaj podatak usporedi s postotkom kopta u stanovništvu, koji službeno iznosi 6,3 %, onda je vidljivo da su u prosjeku posjedovali više zemlje od muslimana. Iako je stvarni broj koptskog stanovništva vjerojatno veći, statistika je ipak indikativna.

Nova faza u egipatskoj ekonomiji počinje 1919., s osnivanjem Banque Misr (Egipatska banka) i razvojem nacionalne ekonomije. Tijekom ovog perioda kopti su odigrali značajnu ulogu jer su bili najviše zastupljeni upravo u bankarstvu. Prvi kopt koji je bio član upravnog vijeća Banque Misr zvao se Iskandar Masiha, poslije njega bilo je vrlo mnogo kopta u vodstvu ove banke. Koncem četrdesetih godina osjeća se državni pritisak na razne kompanije da upravni kadar u njima mora biti islamske vjeroispovijesti.

Osim u bankarskom sektoru, kopti su bili zastupljeni i u državnoj administraciji, jer su u tom periodu bili uglavnom bolje obrazovani od muslimana. Od 1922. do 1952. najveći broj kopta bio je zastupljen u Ministarstvu prometa (48,1 %) i Ministarstvu javnih radova (29,4 %). Mnogi su bili zaposleni kao tehničari u sustavu navodnjavanja, kao i u Ministarstvu financija (44,2 %). Kopti su u ovim sektorima tradicionalno smatrani posebno kompetentnim i zato su često u njima imali vodeća mjesta. Pedesetih godina situacija se počinje mijenjati, što je vidljivo iz broja kopta koji su bili na rukovodećim mjestima. Najbolji primjer ove tendencije je imenovanje jednog muslimana na mjesto direktora Koptskog muzeja u Kairu, 1950. godine, što je bilo u otvorenoj suprotnosti sa zakonom, koji predviđa da direktor može biti samo kopt koji je za to dobio suglasnost koptskog patrijarha.

Počevši od 1952., s Naserovom erom, pojavljuju se dvije, međusobno suprotne tendencije, ako ih se promatra s obzirom na položaj kopta u društvu. S jedne strane, Naserov režim je garantirao obrazovanje i posao za sve egipatske građane, s druge strane, u ovo vrijeme počinje masovna nacionalizacija, što znači da su mnogi bogati kopti izgubili veliki dio svojih posjeda. Mnogi su preusmjerili svoj kapital i uložili ga u bankarski i trgovački sektor, ali nacionalizacija je pogodila i ove sektore; tako 1961. mnogi kopti gube svoj kapital zbog nacionalizacije prometnog sektora, budući da je većina autobusnih kompanija bila u vlasništvu kopta. Nacionaliziran je bankarski sektor, tako da velike banke poput Banque Misr i Nacional Bank, koje su bile vlasništvo kopta, prelaze u državno vlasništvo. Kopti sve teže imaju pristup tradicionalnim zanimanjima u kojima su oni bili većinski zastupljeni, što pogoduje sve većoj emigraciji. Kopti koji emigriraju bili su uglavnom poduzetnici i slobodni profesionalci: liječnici, inženjeri, trgovci. Poznato je da ovakav „odljev mozgova“ ima uvijek teške posljedice po svako društvo i šteta se rijetko može nadoknaditi.

Položaj kopta se opet popravlja dolaskom Sadata na čelo Egipta. Taj period je poznat pod nazivom infitah (otvaranje) i u bitnom traje do našeg vremena.

Već je rečeno da su kopti tradicionalno bili otvoreniji prema zapadnom utjecaju od egipatskih muslimana, usko su surađivali sa strancima i učili od njih, što se pokazalo dragocjenim u vrijeme infitaha, jer kopti su bili spremniji surađivati sa zapadnjacima, čije jezike i kulturu su već poznavali.

Zanimljivo je primijetiti da iako politički položaj kopta nije bio zadovoljavajući zbog rastućeg islamskog fundamentalizma i procesa reislamizacije egipatskog društva i utjecaja islamskih zaljevskih zemalja, njihova ekonomska moć nije oslabila, jer su se u svim ovim promjenama uspjeli snaći.

Na području poduzetništva i danas su neke od najvećih tvrtki u vlasništvu kopta, na primjer Sami Said, Sawris i Ayoub. U automobilskoj industriji tri velike tvrtke su koptske. Najveća među njima je Ghabour. Kopti vode i u farmaceutskoj industriji. Samo u Heliopolisu, predgrađu Kaira, kopti su vlasnici više od polovine apoteka. Kopti su vlasnici i 50 % putnih agencija i drugih sadržaja u sektoru turizma. Na tekstilnom području mnogi kopti su „zvijezde“, kao Louis Bishara i Hany Rizik.

Još jedno područje u kome su kopti danas jako zastupljeni jest zlatarstvo i trgovina nakitom. Od 40 zlatarskih trgovina u Hielopolisu, čak 33 pripadaju koptima.

Ipak, nisu svi kopti bili veliki zemljoposjednici, niti su danas bogati industrijalci, većina su sitni zemljoradnici (falahin) ili siromašni radnici, kao i njihovi sugrađani muslimani, i u ovom smislu nema među njima nikakve razlike.

Postoje velike gradske četvrti, posebno u Kairu, gdje stanuju skoro isključivo siromašni kopti, koji su poznati pod nazivom Zabalin, i koji se bave skupljanjem smeća i drugog otpada i njihovom pripremom za reciklažu. Oni žive zajedno u sedam takvih četvrti u Kairu, koje broje oko 40-50 tisuća ljudi. U ovim četvrtima su izgrađene mnoge crkve i vrlo je aktivna crkvena socijalno-karitativna djelatnost.

Ekonomska situacija kopta u Egiptu pokazuje određeni model koji se nije u bitnom mijenjao posljednjih stotinjak godina: s jedne strane, postoji dio kopta koji je vrlo bogat i drugi dio koji je vrlo siromašan. Situacija zadnjih tridesetak godina pokazuje velike sličnosti sa situacijom od prije stotinjak godina: bogate koptske obitelji opet se povezuju sa Zapadom i zauzimaju istu, posredničku ulogu u egipatskoj ekonomiji, koja im donosi veliku ekonomsku moć.

Postoji ipak i jedna velika razlika u odnosu na ono vrijeme. U prošlosti, veliki koptski zemljoposjednici i bogati industrijalci bili su politički zaštićeni. Danas je stanje takvo da više ne mogu računati na takvu vrstu zaštite. Ekonomska moć i utjecaj danas je možda i veći nego nekada, ali politički utjecaj je znatno oslabio.

Poslije pada Mubarakovog režima, postaju sve jače one snage koje Egipat žele kao islamsku zemlju, u kojoj bi kršćani imali ponovno status zimija. Među njima su najsnažniji Muslimanska braća, koje je osnovao Hasan al Banna 1928. u Ismailiji (Egipat), i koji su bili zabranjeni od pedesetih godina prošlog stoljeća. Mubarak ih je progonio zbog njihovih ideja i veza sa islamskim ekstremizmom i dugo su djelovali u tajnosti. Za mnoge u Egiptu, oni su danas jedna od najrelevantnijih političkih opcija u zemlji.

Manje brojni i utjecajni, ali daleko radikalniji su selefijski muslimani, koji su otvoreno i nasilno pokazali što misle o koptima i njihovom položaju u Egiptu u brojnim napadima na koptske crkve i okupljališta.

Sve ovo budi nesigurnost i strah da bi se politička nestabilnost mogla prenijeti na međuetničko i međureligijsko polje i započeti sukob identiteta koji bi mogao imati nesagledive posljedice.

(Marinko Pejić, Prometej.ba)