Prije koji dan u Parizu je preminuo egipatsko-francuski marksistički ekonomist Samir Amin. Samir Amin rođen je 1931. godine u Kairu od majke Francuskinje i oca Egipćanina. Svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završio je u Egiptu, dok je studirao u Francuskoj, gdje je stekao doktorat iz političke ekonomije. Bio je član komunističkih partija u Francuskoj, Egiptu i Maliju. Za sebe je govorio da je uvijek bio komunist i da nikada nije bio ništa drugo doli komunist.

Svoj doktorat obranio je 1957. u Parizu da bi se potom vratio u Kairo gdje je par godina radio na državnom Institutu za ekonomsko upravljanje. Radio je u Maliju kao savjetnik u Ministarstvu ekonomskog planiranja te kao univerzitetski profesor u Poatjeu, Dakaru i Parizu. Prije nego što je osnovao Forum Trećeg svijeta (1980), bio je direktor Afričkog instituta za planiranje i razvoj. Boravio je u Jugoslaviji u koju je prvi put došao na Titov poziv 1961. Također, bio je gost na Subversive festivalu u Zagrebu prije nekoliko godina. Izdavačka kuća „Komunist“ objavila je prijevod njegove knjige Akumulacija kapitala u svjetskim razmjerima.


Akumulacija kapitala

Najvažniji teorijski doprinos Samira Amina ogleda se u ova četiri aspekta: kritika teorije i iskustva razvoja, alternativni prijedlog za analizu globalnog sistema koji on naziva „realno postojeći kapitalizam“, ponovno čitanje historije društvenih formacija te reinterpretiranje onoga što opisuje kao „post-kapitalistička“ društva. U Akumulaciji kapitala u svjetskim razmjerama Amin naglašava da konvencionalna teorija predstavlja opći pogled na problem koji se može sažeti u jednostavnom prijedlogu da tzv. „nerazvijenost“ nije ništa drugo nego li odgođeni razvoj. Zagovarao je „razvojnu politiku“ koja bi bila usmjerena na temeljito sudjelovanje u međunarodnoj podjeli rada [1]. U procesu akumulacije kapitala dolazi do pauperizacije koja se vrlo jasno ukazuje na svjetskom nivou. Akumulacija je razlog za nerazvijenost te prvotni izvor siromaštva; centar je obogaćen sa akumuliranim novcem, dok je periferija u procesu te akumulacije pauperizirana kroz razne oblike eksploatacije prirodnih dobara i radne snage.

Izučavajući porijeklo prvobitne akumulacije, Amin navodi da kao posljedica pređašnjih formacija danas na periferiji ne postoji komunikacija između sektora nerazvijene privrede, a koje proizlaze iz njene „dezartikulacije“. U tome smislu, budući da je periferija služila tek kao neki oblik „vanjskog tržišta“ za centar (i još uvijek je tako) javila se nepovezanost među različitim tržišnim sektorima koji nisu funkcionirali, obzirom da nisu bili inkorporirani u „harmoničniju“ cjelinu kao što se to dogodilo u zemljama centra. Drugim riječima, u zemljama kapitalističkog centra, kako u Akumulaciji kapitala u svjetskim razmjerama [2] piše Amin, bazne industrije glavne sirovine dobivaju od ekstraktivne industrije i energetike, dok ih ove druge opskrbljuju opremom i poluproizvodima lake industrije te moderniziranu poljoprivredu od koje na kraju opskrbljuju finalnu potrošnju. S druge strane, periferne ekonomije su organizirane tako da su sektori u njoj postavljeni „jedan pored drugog“. Sektori na periferiji rade sitne razmjene i najvažniji dio tih razmjena ostvaruje se sa inozemnim državama. Npr. rudna i mineralna bogatstva nisu namijenjena zadovoljavanju potreba lokalnog stanovništva već ih se izvozi zarad opskrbe industrijskih kompleksa u zemljama kapitalističkog centra. Amin tako zaključuje da problem perifernih ekonomija (u prvom redu afričkih) nije u tome što one nisu integrirane u svjetsku ekonomiju, nego su pogrešno integrirane. Na taj način, periferija ostaje u (polu)kolonijalnom odnosu spram kapitalističkog centra. Osim toga, on tvrdi kako proces „akumulacije kapitala“ nije tek dio jedne kapitalističke epohe, nego da se akumulacija konstantno odvija.


Revolucija koja (ne)će doći

Amin je naglašavao kako nije siguran u dolazak revolucije. Kako tvrdi, kapitalizam je uvijek imao mehanizme da se prilagodi različitim historijskim epohama, te je upravo u svojim prilagodbama uvijek postajao sve destruktivniji po čovječanstvo. Ipak, ukoliko bi mogli govoriti o nekim Aminovim instrukcijama za oslobađanje proletarijata i za izgradnju socijalističkog, a potom i komunističkog društva (najprije na periferiji), mogli bi kazati kako bi početni korak perifernih ekonomija trebao biti oslobađanje od ekonomske uvjetovanosti trijade koju čine SAD, zapadna Europa i Japan. Jasno je: periferne ekonomije ne mogu se razviti u kapitalizmu. Zemlje na kapitalističkoj periferiji bi trebale razvijati svoje ekonomije kroz jake državne intervencije u ekonomiju, kontrolu novca koji izlazi iz financijskog sektora te kroz internacionalno povezivanje sa drugim perifernim ekonomijama. Osim toga, Amin kritizira stajalište određenog dijela zapadnih marksista (pa djelomično i samog Marxa) koji tvrde da je za izgradnju socijalizma potrebna najprije izgradnja građanskog društva te osnaživanje kapitalističke ekonomije. Takav pogled nazvao je „eurocentričnim“ još u svojoj knjizi Eurocentrizam iz 1988.

Kapitalizam je očigledno u krizi, ekonomski antagonizmi koje je kapitalizam producirao nisu jedini element krize. On je ušao u ćorsokake i na mnogim drugim poljima, od kojih najprije valja istaknuti ekologiju. Ipak, kako Amin tvrdi, kako će se stvari odvijati i hoće li kapitalizam biti zamijenjen socijalizmom (a potom komunizmom), ovisi od subjektivnog faktora – samih revolucionarnih aktera.


Bibliografija

Za svojih 86 godina života Samir Amin je objavio desetine knjiga i stotine radova od kojih valja izdvojiti najprije Akumulaciju kapitala u svjetskim razmjerama, koja je bila ujedno i njegova doktorska teza obranjena u Parizu 1957. Osim nje, valja izdvojiti The Law of Value and Historical Materialism, The Law of Worldwide Value, Eurocentrism, te Transforming the world-economy? Nine critical essays on the new international economic order objavljenu u koautorstvu sa Andreom Gunderom Frankom, Giovannijem Arrighijem i Immanuelom Wallersteinom. Bio je komunist do zadnjeg dana svoga života koji je posvetio borbi protiv kapitalizma, a za jedno bolje, ne-kapitalističko, komunističko društvo. La lotta continua!

Autor: Darko Vujica, Prometej.ba

[1] Amin, Samir. (1992). A Brief Biography of Samir Amin. Monthly Review. 44. No. 4.

[2] Amin, Samir. (1978). Akumulacija kapitala u svjetskim razmjerama. Izdavački centar „Komunist“. Beograd.