Naviknuti smo od strane hercegovačkog Večernjeg lista na pisanje bulaznosti i forsiranje HDZ-ovske politike kao jedine ispravne za Hrvate na području Bosne i Hercegovine. Čitajući tiskano izdanje Večernjeg lista (7. ožujka), lako je primijetiti na naslovnoj stranici preporuku za čitanje kolumne „Nad Hrvatima se provodi smišljeni etnocid u BiH, lani su se iselila 15.494“ na stranici broj 20. Promatrajući izbor tzv. ekskluzivnih tema koje se prezentiraju na početnoj stranici ovog tiska, napose teme vezane za papu Franju, jasno se nazire cilj Večernjeg lista. U Večernjem listu je tzv. vatikanska inicijativa postavljena na naslovnu stranicu, dok se reakcija pape Franje o ateistima i licemjernim vjernicima jedva našla na četvrtini neke stranice u lijevom kutu. To dovoljno govori o uskoj i nacionaliziranoj vjeri koja se svodi na hrvatstvo, a redovno je prezentira dotični medij.

Autor teksta u rubrici Komentari & analize je Jozo Pavković. Navodi se u tekstu brojka iseljenih katolika (koji su pretežno Hrvati), a to je 15.494. Brojka je zabilježena nakon božićnog blagoslova kuća. Autor saznaje u neformalnom razgovoru od „bošnjačkog dužnosnika“ za plan bošnjačke vladajuće garniture koji za cilj ima iseljenje hrvatskog življa, a naseljavanje Arapa i drugih podobnih stanovnika. Promatrajući bošnjačku političku scenu može se jasno konstatirati kako je bošnjačka politika odustala (konkretno SDA) od područja u kojima nema Bošnjaka, točnije u kojima ne vlada SDA, sam je to potvrdio i Bakir Izetbegović u izbornoj noći na prethodnim izborima. Tako isto je i HDZ davno odustao od područja koja nisu u interesu partijske elite. Zatvarajući se u svoje nacionalne torove, SDA uopće nema interesa na poticanje iseljavanja Hrvata, jer sama politika HDZ-a motivira Hrvate da krenu ka Zapadnoj Europi. U tekstu se ljevica, i to bošnjačka, predstavlja gorom od bošnjačke desnice. Iako su nam jasni problemi s ljevicom u BiH, konstantno demoniziranje ljevice i nazivanje iste bošnjačkom je nekorektno, korektniji je naziv pseudograđanska. Upućena je kritika i Srbima u vezi „čišćenja“ vlastitog entiteta, ali bez osvrta na kompanjonske odnose Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Nudi se europeizirana BiH koja bi omogućila jedinstvo Hrvata koje je sada narušeno podjelama i nerazumijevanjem uz dozu male samokritike: „i sami snose krivnju za iseljavanje“. Prihvatljivo bi sve to bilo da se pod pojmom jedinstvo ne skriva jednoumlje i zatiranje bilo kakve opozicijske misli. Jedinstvo po mjeri HDZ-a i HNS-a.

Piše u tekstu kako Hrvati moraju uvjeriti Međunarodnu zajednicu da se provodi mirnodopski etnocid nad njima, što znači da se sustavno zatire hrvatska kultura s ciljem iseljenja Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Općepoznato je da na svakom području BiH u kojem postoje većina i manjina je „moderno“ zatiranje manjine, ali govoriti o etnocidu je pretjerano jer pod pojmom etnocid se podrazumijeva između ostalog i sustavno etničko čišćenje. Piše u tekstu da je potrebno pokrenuti tužbu pred Međunarodnim sudom zbog toga, kako za osobe tako i za stranke koje su stale uz politiku provođenja etnocida nad uvijek ugroženim i jadnim Hrvatima. Kao da već zahtjev za reviziju presude u slučaju BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu nije dovoljno izazvao buke i netrpeljivosti u BiH. Iz dana u dan smo svjedoci ponavljanja ugroženosti, preglasavanja, negiranja i spominjanja prošlosti u dnevno-političke igre. Niti je HDZ-u, niti SDA-u, niti bilo kojoj drugoj nacionalnoj političkoj partiji stalo do njihovih glasača, one svoju politiku baziraju na zadovoljavanju osobnih interesa, ispuštajući pokoji ostatak svojim podanicima kako bi se na momente zadovoljili i poklopili ušima.

Piše kako bi zamišljena presuda bi bila značajna za povratak Hrvata. Međutim, što onda raditi s odlazećim stanovništvom iz susjedne nam Hrvatske. Provodi li se i tamo sustavni etnocid pa Hrvati odlaze u zemlje Zapadne Europe. Najvjerojatnije da je tako, i to etnocid od strane Jugoslavena, jugokomunista, srpske manjine...

Autor teksta navodi i popise katoličkog, a kasnije i hrvatskog življa u BiH, ali samo prikazujući postotke, a postotcima dokazuje pad broja Hrvata ne spominjući realnu brojku s ciljem manipulacije nad čitateljima. Tvrdi da se na popisu nakon II. svjetskog rata (1948.) izjasnilo 24% građana kao Hrvati te se od tada bilježi njihov blagi pad (1953 – 23%, 1961 – 22%, 1971 – 21%, 1981 – 18,4%, 1991 – 17.4%).

Izuzimajući postotke i uzimajući u obzir brojke, broj Hrvata od 1948. pa do popisa 1981. je u porastu, pad počinje tek nakon 1981.

Tekst završava tvrdnjom da uredi li se BiH po mjeri sva tri naroda, broj Hrvata bi se mogao udvostručiti te bi spomenuto udvostručenje bilo pokazatelj poraza ideologa etnocida. Uporno se inzistira na etničkom uređenju BiH zanemarujuću slučaj Sejdić-Finci, ne želeći se suočiti s činjenicom da Hrvati iz BiH ne odlaze zbog nedostatka kanala na hrvatskom jeziku ili zbog nepostojanja trećeg entiteta nego zbog osnovnih egzistencijalnih razloga.

Sudeći po dosadašnjoj i trenutnoj politici HDZ-a BiH, federalizacijom BiH i promjenom izbornog zakona nestali bi svi problemi Hrvata, kako bosanskohercegovačkih, tako i onih koji žive od Aljaske do Novog Zelanda. Ako bi kojim slučajem i dalje nastavili iseljavati prema Zapadnoj Europi, to bi bilo sasvim drugačija situacija. Jer, zaboga, selili bi iz svoje federalne jedinice a ne „bošnjačke federacije“!

Prometej.ba/R.P.