Krajem augusta mjeseca 2020. godine, u svim svjetskim medijima kao bomba je odjeknula vijest o jednom slučaju iz porodice porijeklom iz BiH nastanjenoj u Francuskoj, a koja je uhapšena zbog šokantnog nasilničkog ponašanja nad svojom maloljetnom kćerkom. Kako su tada prvobitno mediji naveli, ne otkrivajući previše detalja ovog slučaja, privedeni članovi porodice su djevojku brutalno pretukli i ošišali na ćelavo zbog toga što je ona bila u romantičnoj vezi sa Srbinom. Dva mjeseca poslije, nakon okončanja sudskog postupka koji se vodio protiv osumnjičenih članova porodice, mediji su objavili vijest da je francuski sud u Besanconu (gradiću u kojem su bili nastanjeni) donio presudu u kojoj je naloženo da se pet članova te porodice odmah protjera iz EU nazad u BiH, na period od 5 godina, uz uslovne kazne zatvora za dva člana porodice u trajanju od godinu dana.

Tri sedmice nakon njihovog protjerivanja, dva člana ove porodice, otac i majka djevojke, odlučili su za Avaz dati kratak intervju u kojem su željeli “pojasniti” čitavu ovu priču iz svog ugla. Ispred trošne kućice u Turbetu, koja im služi kao privremeni smještaj, Senad i Safeta Zahirović su se potrudili da pronađu opravdanja za svoje nasilničko i divljačko ponašanje, te su Avazovom novinaru ovom prilikom izrekli mnoštvo vrlo degutantnih izjava. Ono što je odmah primijetno, a što je svakako i stereotipno za nasilnike poput njih, Senad i Safeta su čitavim tokom intervjua krivicu za svoje postupke i sada narušeni ugled u svom selu prebacivali na svoju žrtvu. Njihova kćerka je, prema njihovom pogledu na stvari, izazvala njihovo nasilje zbog toga što je imala predbračni odnos sa svojim momkom, nešto što oni nikako ne odobravaju. Senad je otišao i korak dalje, tvrdeći da je postupio nasilno prema svojoj kćerki - jer je čuo da je ona žrtva nasilja svog momka (kojeg su oslovili i “narkomanom koji hoće i ukrasti i nadrogirati se”) i da bi se sve drukčije desilo da im je rekla “istinu” (!). Sve ovo Zahirovići opravdavaju time da su “pokušali zaštititi” svoju kćerku od nekoga komu ona ne pripada, te ponavljaju da su mediji pisali neistine o njima, da se nadaju da će im se kćerka vratiti njima u BiH “kada napuni godine, kada vidi šta joj je njen momak radio i vidi da su oni bili u pravu” i da oni svoju djecu (a imaju ih još četvero) ne odvajaju od sebe. Po njihovom ponašanju i izjavama se jasno da zaključiti da su ovdje u pitanju toksični roditelji, potpuno detaširani od realnosti i svojih postupaka.

Njihove izjave za Avaz nisu samo degutantne, nego su i dokazano sudskim putem - lažne. Senad i Safeta su u intervjuu izjavili kako povod za njihovo nasilje nije bila njihova mržnja ka kćerkinom momku koji je druge etnoreligijske pripadnosti (onako kako su svi svjetski mediji prenijeli), već oni prethodno spomenuti razlozi, te da nije istina da su oni svojoj kćerki slomili rebro. Prema zvaničnoj izjavi Ministarstva unutrašnjih poslova Francuske, njihova deportacija je rezultat njihovog neprihvatljivog ponašanja; fizičkog nasilja i šišanja svoje kćerke na ćelavo zbog toga što je ona u vezi sa Srbinom, osobom druge vjeroispovijesti. Tužiteljica koja je radila na ovom slučaju, Margaret Parietti, nakon okončanja suđenja otkrila je detalje ovog slučaja. Naime, porodica Zahirović i porodica momka njihove kćerke su se od ranije međusobno poznavali i među njima isprva nije bilo nikakvih problema. No, kada su njihova kćerka i njen momak počeli razgovarati o vjenčanju, čitava porodica Zahirović je djevojki zabranjivala ikakvu pomisao na to iz jasno navedenog razloga – oni su muslimani i ona se ne smije udati za pravoslavca. Porodica joj je tada oduzela telefon i zabranila bilo kakav kontakt sa njenim momkom. Djevojka je zatim, na četiri dana, pobjegla od kuće sa momkom. Kada su se vratili njenoj kući, Senad i Safeta Zahirović, koji su u to vrijeme tamo bili zajedno sa amidžom i strinom djevojke, pozvali su tu i njegove roditelje. Prema izjavi roditelja momka, djevojku je prvo krenula tući Safeta, a potom su se priključili i svi ostali članovi njene porodice. Također, prema njihovoj izjavi, amidža djevojke je bio taj koji ju je zgrabio i ošišao njenu kosu. Dok je ovo nasilje trajalo, njen momak je pobjegao sa mjesta zločina do najbliže policijske stanice u kojoj je prijavio šta se u tom trenutku još uvijek dešavalo. Kada su čuli policijske sirene, članovi porodice Zahirović su pokušali sakriti svoju, tada već vidno pretučenu, kćerku, ali francuska policija ju je ubrzo nakon dolaska u njihov stan uspjela pronaći i prebaciti u bolnicu. U bolnici su joj konstatovane teške tjelesne povrede koje su uključivale ne samo slomljeno rebro koje je Senad u intervjuu spomenuo kao “laž”, nego i mnoštvo modrica po tijelu, kao i potencijalno trajno oštećenje sluha.

Francuzi su brijanje glave djevojke povezali i s krajem Drugog svjetskog rata, kada su žene koje su nastavile održavati seksualne odnose sa okupatorskim nacistima na ovaj način bivale žigosane.

Sudeći po nekim komentarima ovdašnjih građana i građanki na intervju u Avazu, komentarima kojim odobravaju barbarsko nasilje roditelja i koji krive žrtvu, porodica Zahirović nije izuzetak.

Damir Omerbegović, Prometej.ba