Sve su građevine Rohana i Gondora prikazane u arheološki pravilnim stilovima: one evociraju specifične srednjevjekovne arhitektonske spomenike Vikinga, Bizantije, romanike i rane gotike. Gradove heroja možemo posmatrati kroz materijalizaciju, pa tako imamo drvene i kamene gradove.

Sela u Rohanu i grad Edoras sadrže drvene konstrukcije sa slamnatim krovovima, modelirane prema vikinškom i anglosaksonskom prototipu (poput rekonstrukcije vikinške tvrđave Trelleborg iz desetog stoljeća). Edoras, grad na vrhu brda, okrunjen je zlatnom dvoranom Meduseld, i izgleda poput otoka u moru stjenovite doline između planina.

Edoras, izvor: elvenesse.net

Kraljeva dvorana na vrhu brda je grandiozna i vjerna replika srednjevjekovnih dvorana, a njena veličina dolazi od keltske ornamentike koja je u filmu dodatno naglašena muzičkom podlogom u scenama koje prikazuju enterijer. Prisutni su motivi konja na eksterijerskim i enterijerskim dekoracijama. Dvorana kralja Theodena nije veoma detaljno opisana u knjigama, pa je Alan Lee u filmovima kreirao kompozitnu ideju zasnovanu na dvorani iz Beowulfa i na drugim drvenim grandioznim strukturama iz srednjevjekovnih Njemačke i Danske. Iako drveni, enterijer je veoma bogato dekoriran tako da odaje dojam antičnosti.

Meduseld (dvorana kralja Theodena), izvor: laurenceinman3d.weebly.com

Peter Jackson prikazuje ovu dvoranu veoma dinamično u filmovima. U drugom dijelu, ona je dosta slabo osvijetljena, a u njoj vlada sumorna atmosfera koja odražava i stanje duha kralja Theodena. Međutim, kada se u ovoj dvorani slavi pobjeda u Helm's Deepu, osvijetljena je toplim difuznim svjetlom i odaje potpuno drugačiji duh, praćena Merryjevim i Pippinovim pjevanjem.

Primjer arhitekture pobjede u kamenoj varijanti je Minas Tirith. Za razliku od Meduselda, Minas Tirith je u knjigama opisan izuzetno detaljno. Dok ga Alan Lee opisuje kao ekvivalent antičkom Rimu ili Bizantu, na prvi pogled je veća sličnost sa slikom Tower of Babel od Pietera Brueghela (1563.), koja prikazuje srednjevjekovni grad u kojem je nešto krenulo po zlu. Minas Tirith je poput velike historicističke svadbene torte: svaka postojeća urbana forma od srednjeg doba pa do renesanse je stisnuta u ovaj grad koji se uzdiže u svoj piramidalni vrhunac. Njegova šarena salata stilova komunicira s čitateljem/gledateljem vrlo nedvosmisleno: tu se zasigurno radi o historijskom gradu bogate kulture, a vidljive su i institucije civilizacijskog napretka, poput knjižnice. Kao i svoj drveni saveznik Edoras, Minas Tirith je okrunjen palatom na svom gornjem kraju, posljednjim dostignućem ljudske civilizacije u Međuzemlju.

Minas Tirith, izvor: lotr.wikia.com

Enterijer ove katedralične palate je čistih i ritmičnih preciznih linija, sa bijelim kamenom i crnim stubovima, čineći je reminiscencijom Brunelleschijeve crkve San Lorenzo i katedrale u Sieni, pravih primjera sjeverne talijanske renesanse. Pretjeranost arhitektonskih formi podsjeća na kasno devetnaesto stoljeće i eklektiku. Ovakav teret historijskog naslijeđa može ukazivati i na anksioznu atmosferu, na šta nas podsjeća i esej Sigmunda Freuda o povezanosti anksioznosti sa posmatranjem Akropole (Disturbance of Memory on the Acropolis). Zapravo, anksiozna atmosfera i pokazuje paralizu unutar Minas Tiritha. U njemu sjedi Lord Denethor, vladar Gondora, koji je izopačen zbog gubitka sina i zbog vlastite pohlepe da sačuva nešto što mu ne pripada, baš poput Golluma. Kontrast između dostignuća civilizacije prikazanog arhitekturom i izopačenosti vladara nedostojnih svoga vremena, krucijalan je za osjećaj predstojeće katastrofe u Međuzemlju, a stalna prisutnost masivne ruševine doprinosi toj atmosferi.

Kraljeva dvorana u Minas Tirithu, izvor: http://middleearthnews.com/

Bez upotrebe arhitektonskih tipologija, kako ove arheološke, tako i onih iz prethodna 3 teksta, egzaktna priroda konflikta u Međuzemlju bi možda ostala nejasna, a zasigurno nedorečena. Uz nju, možemo vidjeti organsku integraciju skupina likova i mjesta na kojima su nastanjeni, te poniznost prema okruženju koja stoji u direktnom sukobu sa Sauronovim i Sarumanovim monstruoznim tretiranjem prostora...

...baš kao i u današnjem vremenu, u kojem najgori pojedinci naših zajednica koriste zajednički prostor za vlastitu dobit, a protiv zajedničke, bilo to kroz deforestaciju, bombardiranje vjerskim objektima ili urbicid Marijin Dvora – primjera, nažalost, ne manjka.

Autorica: Ena KUKIĆ

Prometej.ba

Povezano: Vilenjačka arhitektura Gospodara prstenova: pejzažno oblikovanje i Art nouveau (1/4)

Arhitektura zla – dvije kule Gospodara prstenova (2/4)

Vernekularna arhitektura Gospodara prstenova (3/4)