Poslije njujorške apokalipse 2001.

Ako se između bh. naroda/religija ne mogne pronaći formula nekoga novog, na zajedničkom interesu zasnovanoga ponašanja, nego sreću sveudilj budu pronalazili u ponašanju kao sve-kršćani i sve-muslimani, njihova budućnost i budućnost njihove zemlje bit će vrlo mračna

Suprotstavljene slike povijesti

Suprotstavljenost triju slika najbliže bosanskohercegovačke prošlosti – onako kako se one dizajniraju u službenoj ideologiji pojedinih etnonacionalnih „istina”

Ivan Lovrenović: Neupokojena prošlost

Nepropisno upokojena, mračna prošlost ima vampirsku osobinu da se vraća, iznova i trajno, i da, trujući ih, određuje živote cijelih generacija

Pas de deux vjere i politike

S povratkom na javnu društvenu scenu religije i religijskih institucija u Bosni i Hercegovini nakon 1990. postali su česti i uobičajeni žustri istupi antisekularista svih konfesionalnih provenijencija, koji se obaraju na sekulariziranost društva kao na kaznu božiju

Društvo manjina

U cijeloj modernoj povijesti ove zemlje nikada kao danas etnička pripadnost nije tako presudno i sveobuhvatno određivala čovjekov položaj i mogućnosti

Kulturalni nacionalizmi

Karakter, porijeklo i pretenzije južnoslavenskih nacionalizama

Ivan Lovrenović: Trokut straha u podijeljenom društvu

Neovisno o porijeklu straha i o tomu koliko je „objektivno” utemeljen ili ne, nacionalni kolektivi zahvaćeni strahom jesu – opasni kolektivi, potencijalno destruktivni i autodestruktivni

Težnja za dominacijom

Jedna od konstanta bosanskohercegovačke povijesti jest težnja za socijalnom, političkom i kulturnom dominacijom jedne od nacionalnih grupa nad ostalima

Između integralizma i autonomizma

Općenito, od 1990. godine sva tri bosanskohercegovačka povijesna nacionalna identiteta prošli su, i još prolaze, kroz intenzivnu i dramatičnu preobrazbu

Etnički i individualni identitet

Očigledno je kako između etnonacionalizma i pada kriterija postoji izvanredno snažan i izravan suodnos

Paradoks multikulturalizma i važnost malih razlika

Svako potiranje različitosti završava u unitarističkom nasilju i kao reakciju rađa apsolutizaciju (i apsurdizaciju) različitosti. Pluralnost je naša „sudbina”, a ne nikakva 'jednotnost'
Učitavam...