Nastavak serijala priča "Bijela tajna" Dijale Hasanbegović:

1. Dolazak

2. Crveno

Na putu od kuće do škole, Davor je počeo da ima „onaj svoj osjećaj“. Tako ga je nazvao njegov otac, „onaj njegov osjećaš, Sniježo, spopao ga“. Da, ponekad su to bile potpune banalnosti, ponekad sitne gluposti, okrutne bizarnosti... Ali, da. Ovo je bila bizarnost kakvu nije očekivao. Znao je da se iza svega krije nešto mračno i tužno, bijelo. Da, bijelo, otipkao je SMS mami da mu pošalje nešto bijelih košulja, ok možda koju plavu, svijetloplavu. Bio je to dan kad je trebao upoznati djecu. Ime svakog djeteta, izraz lica svakog djeteta, a onda polako detalje koji čine njihov karakter. Ono što je upoznao taj dan moglo se mjeriti sa epizodom Zone sumraka.

- Ja se zovem Maša. Moj otac je jako zadovoljan sa mnom. Zahvaljujući meni, imat će svoje mjesto u Raju. Ja svoje imam još da zaslužim, ali mala sam, pa imam vremena – razvukla je usne u osmijeh.

- Ja se zovem Demir. Prolazim kroz težak period, ali znam da ću uspjeti. Spas cijelog sela, a prije svega mojih najdražih drugova, zavisi od mene. Jer od svih njih, ja sam najjači. Tako mi je rekao.

- Ko? Otac? – Davoru je počelo tutnjati u glavi. Dječak nije odgovorio.

- Ja sam Selma. Ja ću biti ono što moram biti. Meni ne ide dobro. Svi mi pomažu, ali slabo mi ide. Ako treba, žrtvovat ću sve da nas spasim. Želim da moja slabost bude moja snaga.

I imena su se redala. I redala. I Davor ih je pola zaboravio. Morao je ipak pričekati da upita Demira, jer „on je najjači“, čemu bijele odore i treba li i učitelj da nosi bijelo.

„Da“, bez okolišanja je odgovorio Demir. „Bijelo je boja čistote, bijelo je početak. Od bijelog možemo postati koja god boja...“

Nakon što se malo pribrao, Davor im je dao test na osnovu kojeg će zaključiti nivo njihovog znanja. I bio je vrlo visok, iz svih predmeta. Ono što mu je najviše upalo u oči je ljubav prema domaćim životinjama, bijeloj boji i Selma, koja je imala savršeni rukopis. Osim slova T. Njega je pisala obrnuto. Kao obrnuti križ, malo slovo t. Dosljedno i bez greške.

„Možete li mi reći, zašto je bijela boja tako važna?“

„Rekli smo vam, od nje možeš postati bilo šta, bilo koja druga boja.“

„Bijela nije boja, bijela je ton. Kao crna, siva...“

„Eto, možemo postati crna ili siva. On nam je sve objasnio. Tako ćemo spasiti svoje roditelje, sebe, i postati ono što nam je suđeno biti!“

„Nećemo biti duga, bit ćemo tonovi!“

Davor je otkopčao dugme oko vrata svoje svijetloružičaste košulje i pomislio da se još možda nije probudio, pa sanja.

„A on, gospodin o kojem pričate, kada bih ga ja mogao upoznati?“

„Kad budete bijeli. Ili, pošto ste već odrasli, sivi ili crni“, rekla je Selma. Oči su joj plivale u užarenoj tečnosti. Crne, sjajne. To nisu bile ugasle oči. To su bile upaljene zjenice .

Davor je, pored zadaće iz matematike, zatražio da napišu i sastav na temu sretnog života i onoga što bi oni htjeli da postignu. Ništa naročito, samo prvo što im padne na pamet

„Vi ste strog učitelj“, rekao je Demir kroz osmijeh. „Ali mi ćemo vam pokazati šta možemo.

Davor se penjao uz strmu ulicu do svoje iznajmljene sobe i nije znao šta da misli. Ko je „on“ i zašto se njemu treba dokazati? Zašto mu niko nije rekao, ako je to slučaj, da je riječ o nekoj sekti? Poneki bi se osmijeh isijao iz bašte. Uglavnom roditelji, bez djece. Ali više od svega toga, mučila ga je jedna stvar iz njegove prošlosti. Način na koji je on pokušao pobjeći od sebe. Način na koji ga je majka vratila sebi. I ono najstrašnije, grupa od petnaestero djece učinila je da se u njemu sve potrese. Sve što je prošao, misleći da je snažan, dovoljno snažan da bude on.

„Dobro, Dačo, poslat će mama košulje“, odgovorila je porukom.

I u tom momentu shvatio je, sve što je prošao, sve što je prevazišao, sve što je njegova majka s njime prošla, kreće opet. Samo, pomislio je, sad sam odrasli čovjek. Onda nisam imao izbora. I tu se varao. Ni sad nije imao izbora. Iz privatne škole, u seosku školu. Zašto? Znao je.

Zataknutu za vrata našao je poruku ispisanu krupnim, štampanim slovima.

„UČITELJU, DOBRO UPOZNAJTE DJECU. DJECA SE VOLE, ILI NESTANU. OTAC“

Nastavit će se...

Autorica: Dijala Hasanbegović, Prometej.ba