Razgovor o svemu iz kojeg se nije saznalo ništa?

Nešto strašno u njemu govorilo je danas da je oslovljavanje roditelja imenima ne samo distanca, nego i prezir. I nešto u njemu je govorilo da ili roditelji ili djeca ne pripadaju jedni drugome, u raznim smislovima

Posljednji talas

Davor je pogledao kroz prozor. Posljednji talas hladnoće i snijega ove zime, koja je, iskreno, mogla biti ozbiljnija. Ali godina je svakako bila teška. Neka zima bude šaljiva

Otac

To ne mogu biti djeca. Ne smiju se. Savršeno kite jelku. Roditelji posmatraju iz kuća. I cijela slika njega kako umire i oca kako ne dolazi prošla mu je opet u mislima

​Predstavljanje

Na putu od kuće do škole, Davor je počeo da ima „onaj svoj osjećaj“. Bio je to dan kad je trebao upoznati djecu. Ime svakog djeteta, izraz lica svakog djeteta, a onda polako detalje koji čine njihov karakter

Crveno

Crveni spektar mu je, dakako, bio najdraži, ali volio je sve boje. Osim crne i bijele. Uostalom, kaže učiteljica da to nisu boje, nego tonovi. Zašto bi živio boje u tonovima?

​Dolazak

Davor je zurio u glatku porculansku površinu. Da, bijelo. Potpuno bijeli, novi život, pomislio je i pustio da mu vruća supa ugrije ždrijelo, želudac, da se slije kao utjeha u tijelo
Učitavam...