Godine staža koje pisac i novinar Ozren Kebo ima u medijskoj i društvenoj djelatnosti brojnije su nego što autor ovih redova ima godina. Stoga nisam u mogućnosti pokriti sav njegov opus koji je, prema nekim izvorima, započeo u drugoj polovini 70-ih godina 20. stoljeća. Nije mi štaviše, radi poslovnih i ličnih obaveza, interesovanja i projekata, moguće pokriti ni današnju Kebinu produkciju, na koju najčešće nalijećem na portalu Analiziraj.ba, na kojem obavlja funkciju glavnog urednika i jedan je od najaktivnijih autora.

U dosta (pročitanih) slučajeva, sa konciznim i pronicljivim, ponekad oštrim i gorkim uvidima Ozrena Kebe sam se i sam složio. Nekad je znao reći ono što niko nije znao ili nije smio, a bio na ispravnim stajalištima ili ne, upravu ili ne, stilski je to uvijek bilo dobro izraženo, za razliku od recimo, stila i pristupa Senada Hadžifejzovića.

No, naiđoh sad na jednu iznenađujuću opasku u posljednjem tekstu Ozrena Kebe objavljenom na portalu Analiziraj. Govoreći u kontekstu zagađenosti Sarajeva, o nezainteresiranim političarima, Edinu Forti i Elmedinu Konakoviću i (njihovim) „niškorisnim strankama“, Kebo je kao kultiviranog i posvećenog lidera istaknuo gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića, rekavši da je on “čovjek koji je preporodio Ljubljanu”.

Kao neko ko je proveo skoro godinu dana u Ljubljani, i za vrijeme tog boravka bio uključen u društveni i aktivistički život ovog grada, prvenstveno u Socijalnom centru Rog, ne mogu se složiti sa ovom tvrdnjom Ozrena Kebe. Zapravo, Zoran Janković možda i jeste kultiviran i posvećen lider koji je preporodio Ljubljanu, ali ponajviše u interesu krupnog kapitala.

Zoran Janković, bivši direktor Mercatora, vječiti je gradonačelnik Ljubljane, baš kao što je to bio i njegov uzor, Milan Bandić. Kao i Bandić, i Zoran Janković gradom upravlja kao poduzećem, pa je stoga bio hapšen u sklopu istraga o korupciji, i pod sumnjom zbog utaje poreza.

Naravno, bilo bi nefer ne priznati da Ljubljana, i pored svih Jankovićevih afera, hapšenja i istraga, danas izgleda drugačije nego u periodu prije 2006. godine. Gradski centar ima posve izmijenjen saobraćajni režim, veći njegov dio je zatvoren za saobraćaj, parkinzi su pretvoreni u nove trgove, odnosno javne površine. Ne smijemo smetnuti s uma ni ljubljanski sistem sortiranja i reciklaže otpada, ali to bi već bila uvreda porediti sa nepostojanjem i nefunkcionalnosti istog u Sarajevu.

No ova Ljubljana ima i drugu, tamniju stranu. Ona se ogleda u džentrifikaciji grada, a sam centar je sve ispunjeniji buticima i predviđen prije svega za turiste.

Među najproblematičnijim posljedicama toga je, kako pred lokalne izbore 2018. godine navodi Anej Korsika, “'Airbnb-izacija', odnosno progon domaćih podstanara iz gradskog centra. U Ljubljani ionako uvelike nedostaje cjenovno dostupnih stanova, ali se umjesto njih masovno grade luksuzni stanovi, koje si velika većina ionako ne može priuštiti. Činjenica da najamninu koju su prije dobivali na mjesečnoj bazi, vlasnici s iznajmljivanjem preko Airbnb-a sada mogu zaraditi u svega nekoliko dana, samo dodatno intenzivira taj proces.” Zvuči poznato? Možda kao - Sarajevo?

Da Ljubljana (i Zagreb) spadaju među 10 najnepovoljnih evropskih glavnih gradova u kontekstu finansijske dostupnosti vlasništva nad prvom nekretninom, potvrdila je studija finansijske institucije Together Money iz Velike Britanije. Kako je navedeno u studiji, osim nižih primanja u odnosu na evropske metropole, ono što presudno pridonosi nepovoljnim okolnostima za kupovinu prve nekretnine u Ljubljani (i Zagrebu) jesu visoke cijene režija u odnosu na većinu ostalih, puno bogatijih gradova, te visina kamatnih stopa na stambene kredite.

Nasilnom pokušaju džentifikacije užeg jezgra grada lično sam svjedočio za vrijeme svog (kratkog) življenja u Ljubljani, početkom juna 2016. godine. U ranim jutarnjim satima, između tri i četiri ujutro, privatna zaštitarska firma Valina, uz odobrenje policije, bagerima upada u Autonomnu Fabriku Rog (slovenački, Avtonomna Tovarna Rog), ozlijedivši pri tom nekoliko ljudi. Ukoliko kojim slučajem ne znate, Rog je bivša fabrika bicikala iz Ljubljane, koja je djelovala kao jedan od glavnih društveno-kulturnih prostora u gradu, u kojem je djelovalo preko dvadeset raznih kolektiva, koji su stvarali i eksperimentisali izvan birokratskih i tržišnih okvira. Sve aktivnosti temeljile su se na dobrovoljnom radu, neprofitnosti i dostupnosti. Upravo radi ovog potencijala, Zoran Janković je želio srušiti Rog. Njegova namjera, prekinuti bogat program i aktivnosti, deložirati trenutne korisnike, te srušiti sve zgrade osim glavne, uspjela je na koncu u januaru 2021. godine. Srećom, aktivistkinje i aktivisti koji su bili aktivni u Rogu, pokrenuli su novi autonomni prostor PLAC koji - mišljenja je Rastko Močnik - vlasti neće moći brutalno uništiti, kao što su uništile Rog.

Ono najgnusnije ostavljam za kraj. Krajem oktobra ove godine, na otvaranju spomenika Izbrisanima, pored govora Izbrisanih, nevladinih organizacija, ministrice pravosuđa, obratio se i gradonačelnik Janković. Ovaj govor je iskoristio da se u svom stilu obračuna sa bivšim korisnicima Roga, nevladinim organizacijama, pa i sa Izbrisanima. U lice im je rekao da je Grad Ljubljana platila spomenik, da je Grad Ljubljana (ili on lično) zaslužan jer je na gradskom vijeću prihvaćena odluka o cijelom „Parku izbrisanih“ te da deložacija nije bila nezakonita jer je tako rekao sud. Ponovio je mantru o stanovima na Trubarevoj cesti, tik uz Centar Rog, čija je vrijednost sada narasla 50 posto (da, Janković se hvali kriminalno skupim stanovima u Ljubljani). To je izjavio na otvorenju spomenika Izbrisanima, a ovom su neukusu, sjedeći u prvom redu, zapljeskali (iako pomalo skrušeno i nevoljko) i prvi predsjednik Republike Slovenije Milan Kučan i ministrica pravosuđa Dominika Švarc Pipan. Za ovakav Jankovićev postupak, reći će Miha Žorž, “moraš biti posebno cijepljen od osjećaja i savjesti da tako uzurpiraš svečano otvaranje obilježja koje upozorava na birokratski genocid, a kako bi se obračunao s protivnicima.”

Stoga, da zaključimo. Da, svaka gradska sredina treba kultivirane i posvećene lidere, ali kao što to u slučaju Sarajeva nisu ni Elmedin Konaković ni Edin Forto (ni Benjamina Karić), to u slučaju Ljubljane nije ni Zoran Janković. On možda jeste preporodio Ljubljanu, ali pitanje je za koga, za čije interese, i koja je cijena toga. Najbolji odgovor nude upravo ljubljanske ulice poručujući: Fuck Janković!

Minel Abaz, Prometej.ba