Do sada objavljeno: Haris Gusinac, Lamija Halilagić, Denis Haračić, Hanna Dujmović, Saša Peševski


Zdravo Azra! Za početak bih te zamolio da nam kažeš gdje i kada si rođena, i gdje sada živiš?

Rođena sam u Njemačkoj 8. 11. 1994, trenutno živim i radim u Vogošći.


Kada i kako si otkrila da imaš talent za likovnu umjetnost? Imaš li likovnih umjetnika u porodici?

U porodici se stvarno niko nije bavio time, možda su imali talenat koji nisu pronašli, mada kad razmislim otac je izvrstan varioc koji je uvijek imao neka zanimljiva idejna rješenja sto se tiču konstrukcija. Bila sam u društvu ono klasični rock ‘n' roll, sviralo se po garažama za vrijeme puberteta i došlo vrijeme za upis u srednju, ma reko' šta ću nego umjetničku. Sa 13 ili 14 godina sam uradila prvu tetovažu i od tada tetoviram sve do danas.


Diplomirala si na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Koliko ti je to pomoglo u razvoju vlastitog talenta?

Srednja škola primjenjenih umjetnosti i Akademija likovnih umjetnosti su mi dosta pomogle u pronalaženju vlastitog izraza i baratanju sa likovnim elementima, a učenje historije umjetnosti je neprocjenjivo, meni lično nešto najdraže u toku školovanja U tetoviranju mi je također pomogla škola, jer imaš u glavi neke napredne stvari, ne radiš samo šablonski, npr. kako postaviti kompoziciju, kako uraditi skicu anatomski itd.


Koji su ti omiljeni umjetnici, domaći i strani?

Omiljeni strani umjetnici su mi Goya, Freud i Bosch, domaći Ismet Mujezinović i Petar Šain, a iz svijete tetoviranja ima ih baš mnogo pa da ne nabrajam.


Kako bi u kratkim crtama opisala svoju umjetnost?

Kroz autoportret najviše se dotičem pitanja o fizičkoj ljepoti i prolaznosti vremena. Mogućnost umjetnika da kroz autoportrete dodijeli sebi različite uloge, mijenjajući okolinu, kadar, odjeću, poze, gestove, ili stavljanjem u kontekst drugih, poznatijih umjetničkih djela, meni je jako zanimljiva, tako da su i moji autoportreti često neka vrsta reinterpretacije klasičnog slikarstva. Kada je tetoviranje u pitanju, tu uvijek želim da uradim nešto unikatno, igrajući se sa nekim realističnim prikazom i modernim izražajima koji se vežu za neke oblike i boje. Trudim se pronaći savršeno rješenje za osobu koja se odlučila na taj korak.


Koji ti je najdraži rad što si uradila i zašto?

Nemam najdraži rad, svaka moja slika je dosta lična, pošto su u pitanju autoportreti. Svaki rad ima nešto svoje, neku dubinu i neku priču. Nikad ih nisam prodavala, osim jedan rad i to kroz suze.


Od čega trenutno živiš?

Živim isključivo od tetoviranja.


Imaš li svoje mjesto na internetu gdje ljudi mogu pratiti tvoj likovni rad?

Profil na Instagramu https://www.instagram.com/kazumi_tattoo/.


Za kraj nam ispričaj neku anegdotu iz svog slikarskog života.

Uvijek ima nekih situacija kada je u pitanju slikanje. Koristim velika ogledala kada slikam, pa dobro pamtim kada je jedno palo jer me dosta izrezalo. Druga anegdota koju sigurno neću zaboraviti dogodila se na izložbi, kada mi nisu dozvolili da izložim jednu sliku jer je, kako je objašnjenjo, “izrazito naga”. Nigdje kao u Bosni.

Boris Lalić, Prometej.ba